Duško Mucalo, danas 72-godišnji estradni umjetnik, bivši intendant splitskog Hrvatskog narodnog kazališta i kulturna uzdanica tadašnjeg gradonačelnika Željka Keruma, ponovno će, odlukom Ustavnog suda, pokušati pred hrvatskim sudovima izboriti pravo na 1327,23 eura (nekadašnjih 10 tisuća kuna) naknade štete od književnika i novinara Jutarnjeg lista Jurice Pavičića, koji je njegov potez tužakanja novinara na sudovima nazvao "šupačkim" i "kukavičkim".
Oni su, naime, ukinuli rješenje Vrhovnog suda kojim je odbijen Mucalov zahtjev za reviziju presuda koje njemu nisu išle u korist.
No, krenimo redom.
Mucalo je tužio Pavičića zbog osjećaja "beskrajnog srama i stida te nelagode" koji su ga obuzeli nakon Pavičićevih tekstova u kojima je kritizirao njegovo šefovanje na čelu HNK-a od 2010. do 2012. godine (pisalo se tada, uz ostalo, da je u veljači 2012. godine tadašnja pročelnica za kulturu Grada Splita kazala da je nakon njegovih 17 mjeseci vođenja HNK-a ostao minus od 2.383.088 kuna – op.a.).
Što je Mucala zaboljelo?
Uz ostalo je u jednom članku iz 2010. godine napisao da Mucalo ne razlikuje Aristofana od Aristotela, da misli da je Avignon klub u Ligi prvaka, a Nekrošius litvanski košarkaški centar, da bi 2011. godine u jednom članku napisao da "vlast u Splitu misli da svaki rođak ili zemo može raditi bilo što, da penzionirani slikar može biti kurator suvremene umjetnosti, ekonomist iz Jugoplastike intendant teatra, a naša mala iz familije savjetnica za kulturu", što je Mucalo shvatio kao atak na njega.
Početkom veljače 2019. godine Mucalo dobiva nepravomoćnu presudu kojom je Pavičiću određeno da mu mora isplatiti, u slučaju pravomoćnosti, 50 tisuća kuna s kamatama te još 17 tisuća kuna sudskih troškova.
Nakon donošenja te odluke Pavičić je za Dalmatinski portal (a članak je objavljen i na portalu "Index.hr") dao izjavu u kojoj, uz ostalo, navodi da je "ideja da se novinara tuži u građanskim parnicama šupačka" i "da se tužitelj (Mucalo) valjda velike firme boji, a tuženika (Pavičića) ne".
Kad je vidio taj komentar, autor mnogih hitova, poput "Anka vegetarijanka", "Namaži mi kruva i paštete" i "Dalmatinac da te štipka", osjetio se iznova uvrijeđen i povrijeđen te je podignuo novu tužbu tražeći 10 tisuća kuna, odnosno 1327,23 eura.
No 24. kolovoza 2022. godine Općinski sud u Splitu odbija tu Mucalovu tužbu navodeći, među ostalim, da je izraz "šupačka" (koju je Pavičić iskoristio u svom komentaru medijima govoreći o novoj praksi u kojoj se "takvi tužitelji ne žele zamjeriti novinama, ali će lako tužiti novinara" te da je "ideja da se novinare tuži u građanskim parnicama je šupačka" – op.a.) prema svom općepoznatom značenju uvredljiv te "da mu nije mjesto u javnoj komunikaciji u kojoj kritika mora biti iznesena na način primjeren osnovnim načelima kulturnog ponašanja".
– Međutim, promatrajući kontekst u kojem je taj izraz upotrijebljen, sud je utvrdio da je tuženik kao obveznik plaćanja naknade neimovinske štete prema prvostupanjskoj presudi, u razgovoru s kolegom iznosio povijesni prikaz spora u kojem je donesena presuda, kao i svoje nezadovoljstvo zauzetim stavom te njegovu kritiku, tada je izraz iz rečenice: "Iznos je dosta velik, a ideja da se u građanskim parnicama ide na novinara, a ne na nakladnika je šupačka" ocijenjen kao izraz koji nije vezan na osobu podnositelja u smislu njegovog proglašavanja "šupčinom", već na stav prema kojem se za izgovoreno i objavljeno tuži i osobno obvezuje autor, a ne nakladnik, kako je to u članku jasno i navedeno – stajalo je, uz ostalo, u presudi Općinskog suda u Splitu.
Za njega nema predaje
Mucalo se žali, a Županijski sud u Zagrebu 19. travnja 2024. godine odbija njegovu žalbu i potvrđuje splitsku presudu. No za Mucala nema predaje i odustajanja pa nastavlja svoju pravnu borbu i podnosi prijedlog za reviziju Vrhovnom sudu, koji ga odbija 10. rujna 2024. godine.
Bivšem čelniku HNK-a Split preostala je tada još ustavna tužba, koju je podnio i u kojoj je naveo da redovni sudovi nisu na pravilan način utvrdili odlučne činjenice vezane uz navedene članke te da su mu spornim izjavama novinara povrijeđeni ugled, čast i dostojanstvo, a o čemu nije "dostatno vođeno računa u provedenom postupku".
– Budući da se u ovom slučaju tuženikova izjava ne tiče javne funkcije podnositelja ustavne tužbe ni njegove karijere, nema nikakvog razloga da bi... (Mucalo)... u pogledu tuženikovih (Pavičićevih) izjava bio dužan pokazati veći stupanj tolerancije od prosječne osobe, pa stoga u ovom slučaju podnositelju ustavne tužbe treba priznati isti stupanj zaštite kao što bi je uživale druge osobe koje su nepoznate ili manje poznate javnosti... Tuženik je svjesno okarakterizirao tužitelja kao "šupka" koji "kukavički", u strahu od velike korporacije, tuži novinara, a ne nakladnika – stajalo je, među ostalim, u Mucalovoj ustavnoj tužbi.
Navodilo se i da su, zbog ovoga, on i članovi njegove obitelji bili izloženi ismijavanju i podrugivanju od strane prijatelja i poznanika.
– Podnositelj ustavne tužbe je tužio tuženika temeljem svojeg legitimnog i potpuno diskrecijskog prava da izabere hoće li tužiti novinara ili nakladnika, koji izbor ima svaka osoba, dakle postupak podnositelja ustavne tužbe koji je predmet spornih tuženikovih izjava nema nikakve veze s njegovim javnim djelovanjem, pa podnositelj ustavne tužbe nije dužan pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku (iako se ovdje uopće ne radi o kritici, nego o otvorenom vrijeđanju) od prosječne osobe nepoznate ili manje poznate javnosti – tvrdio je Mucalo.
Ustavni je sud, naposljetku, vratio Vrhovnom sudu Mucalov zahtjev za reviziju na ponovno odlučivanje navodeći, uz ostalo, da je "osporeno rješenje Vrhovnog suda u odnosu na ustavna prava iz članka 35. Ustava (poštovanje osobnog života, dostojanstva, ugleda i časti – op.a.) potpuno obezvrijedilo ulogu i značaj prijedloga za dopuštenje revizije zbog povrede temeljnih ljudskih prava...".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....