Mario Mamić na sudu: odslužio zatvor, vratio milijune Dinamu pa svjedočio protiv oca Zdravka

Gotovo dvije godine otkako je na Županijskom sudu u Osijeku osuđen na 16 mjeseci bezuvjetnog zatvora za sudjelovanje u nezakonitom izvlačenju novca iz Dinama, Mario Mamić, sin Zdravka Mamića, pojavio se na osječkom sudu kao svjedok u istom kaznenom postupku koji se još uvijek vodi protiv njegovog oca, zatim strica Zorana Mamića te Damira Vrbanovića. Mamić junior je u međuvremenu odslužio zatvorsku kaznu, ali i vratio Dinamu 2.088.367,45 eura koje je nezakonito stekao kaznenim djelima na štetu zagrebačkog kluba te u državni proračun uplatio sporednu novčanu kaznu u iznosu od 750.000,00 eura, kao i troškove kaznenog postupka u iznosu od 70.000 eura

Podsjetimo, Mario je u studenome 2024. godine priznao kaznena djela koja mu je USKOK stavio na teret, pri čemu je izjavio da je većinu novca koje je Dinamo, u vrijeme dok je njegov otac Zdravko Mamić bio alfa i omega kluba, uplaćivao na račune inozemnih off shore tvrtki i za čije su nezakonito stjecanje obojica osumnjičeni, on proslijedio na račune svoga oca Zdravka ili mu je taj novac, po njegovim nalozima, predavao u gotovini.

Odslužio zatvorsku kaznu i vratio novac

Temeljem tog priznanja sklopio je nagodbu s USKOK-om, a onda je i osuđen u prosincu 2024. godine. Istom presudom, također nakon priznanja i nagodbe s tužiteljstvom, osuđen je još jedan okrivljeni u tom postupku, Sandro Stipančić. Nakon toga suđenje je nastavljeno braći Mamić i Vrbanoviću, koje se tereti da su iz Dinama nezakonito izvukli 25,8 milijuna eura. Mario Mamić rekao je da je u očevoj agenciji za zastupanje sportaša, Mamić Sport Agency (MSA) počeo raditi 2000. godine.

- Zastupali smo punoljetne, kao i maloljetne nogometaše te imali ugovore s njihovim roditeljima. Bilo je između 108 i 112 s kojima smo imali ugovore o zastupanju, a oni su imali profesionalne ugovore s različitim klubovima. U Agenciji su uz mog oca i mene radili i Damir Jozić, Nikky Vuksan, treneri Ilija Lončarević, Romeo Jozak, Božidar Šikić..., ukupno oko 25 ljudi, imali smo ustrojen sustav skrbi o razvoju njihovih karijera, od prehrane preko dodatnih treninga do učenja stranih jezika. Bili smo jedina agencija na Balkanu s takvim ustrojem – kazao je Mario Mamić, koji 2002. godine preuzima MSA od svog oca, jer ovaj ulazi u upravu Dinama.

- Dinamo je tih godina bio u očajnom financijskom stanju zbog tužbi bivših igrača, nepodmirenih obveza prema dobavljačima... Riječ je bila o milijunskim iznosima, pri čemu je moj otac financijski pomagao Dinamo kroz svoju tvrtku Česma i pozajmice, a onda je i ušao u upravu kluba, nakon čega sam ja preuzeo upravljanje Agencijom, koja je također davala pozajmice Dinamu. Klub je bio u kaosu, to su bili milijunski iznosi. O tome postoji dokumentacija, a davali smo i novac u gotovini, iz obiteljskog fonda. Ja sam jednom podigao hipotekarni kredit na svoj stan, znali smo založiti imovinu od bake, mame, strica... kako bismo pribavili novac za Dinamo. Inače, naša obitelj je imovinu stekla još u vrijeme Jugoslavije, jer je moj djed nakon što se vratio iz Njemačke, gdje je držao restoran, pokrenuo posao s proizvodnjom boca za Badel i sve boce za ocat Kisko bile su iz njegove, odnosno naše obiteljske tvornice. Dinamo je bio san moga oca. Htio je od njega napraviti europski klub i nije uopće bilo upitno kada je on rekao da moramo osigurati novac za Dinamo – rekao je mlađi Mamić, koji je potom objasnio ulogu tvrtke Corporate Advantage Limited, za koju se u optužnici navodi da je poslužila kao ‘protočni bojler‘ za isplatu 3 milijuna eura na ime nepostojećeg duga prema nekoliko igrača Dinama, među kojima su bili Danijel Pranjić, Mihael Mikić, Goce Sedloski, Edin Mujčin, Ivan Bošnjak, Eduardo Da Silva..., koji su kao svjedoci na ovom suđenju iskazali da nisu znali za te dugove.

Zdravko je posuđivao novac Dinamu

- Dinamo je u tom razdoblju financirala Hypo banka, a naša obitelj imala je račune u toj banci, u Hrvatskoj i u inozemstvu. Moj je otac puno dugova prema igračima podmirivao u gotovini, za što postoje i potvrde u spisu ovog predmeta, ali su brojne i izgubljene. Dug prema igračima bio je oko 4 milijuna eura i njima je to sve podmireno od pozajmica koje su išle preko naše obitelji, očeve tvrtke..., što je zabilježeno i u računovodstvu Dinama. Kako bi Dinamo stekao neki priljev sredstava od sponzora, UEFA-e, transfera igrača..., tako bi vraćao novac mom ocu. Corporate Advantage je bila tvrtka koja je nastala iz suradnje Hypo banke i obitelji Mamić i preko te tvrtke je vraćan novac mom ocu na račune koje smo imali kod Hypo banke u inozemstvu – istaknuo je Mamić, dodavši kako su „svi dugovi bili stvarni”.

- Dinamo je u to vrijeme imao dug od oko 120-130 milijuna kuna, od čega je četvrtina bila prema igračima i trenerima, a njima je ta dugovanja u gotovini isplaćivao moj otac. Što se tiče Agencije, bilo je ugovora prema kojima je moj otac bio ulagač u sportaša, oko 100 igrača imalo je svaki mjesec 250-500 eura koje im je uplaćivala Agencija i imali su automobil. Nakon što je otac otišao u Dinamo 2002. godine, ti su ugovori preneseni na mene – kazao je Mario Mamić, koji je odgovarajući na pitanja Filipa Glavaša, branitelja Zdravka Mamića, rekao da u transferu jednog igrača može sudjelovati više agenata, na strani igrača i klubova koji sudjeluju u transferu te da svaki od njih ima pravo na naknadu za posredovanje u transferu, pa tako i za igrača kojemu je u prethodnom klubu istekao ugovor, odnosno koji ima ‘‘čiste papire‘‘. Kazao je i da je visina posredničke naknade stvar dogovora sudionika u transferu i ona nije konkretno određena. Dodao je i da je osobno brojne transfere odradio i prije nego što je stekao licencu nogometnog agenta, jer je ranije to bilo dopušteno.

- To je jedno vrijeme bila mala bara s puno krokodila i svatko se snalazio kako je znao i umio – rekao je.

Za transfere igrača Dinama u kojima je sudjelovao kao agent, kazao je da je svoju posredničku naknadu dogovarao s ocem Zdravkom. Vrbanovićeva uloga kao pravnika i direktora kluba bila je, kako je rekao, važna u stjecanju reputacije Dinama na europskoj razini kao kluba koji uredno posluje. Zoran Mamić je, pak, po Marijevim riječima, po okončanju igračke karijere i povratku u Hrvatsku iz Njemačke bio važan za sportski sektor.

- Za financije u Dinamu bili smo zaduženi moj otac i ja. Damir i Zoran o tome nisu imali pravo glasa – kazao je. Potvrdio je da je Dinamo 2000-ih godina imao račune u Austriji, jer su mu računi u Hrvatskoj bili blokirani. Na te je račune uplaćivan novac od transfera i sponzora, a onda je podizan u gotovini i korišten za financiranje kluba.

Transfer Modrića u Tottenham

Tvrtka Real Sports Management, kojoj je vlasnik bio Mario Mamić, preuzela je na sebe isplatu Dinamovog duga prema Jošku Jeličiću i Goranu Juriću. I premda u optužnici stoji da je takav ugovor, prema kojem je Dinamo tvrtki RSM uplatio 1,3 milijuna eura, bio neosnovan i da je njime Zdravko Mamić stekao nepripadnu imovinsku korist, Mario je rekao da u tom poslu nije bilo ništa nezakonito. On je, inače, ranije u svojoj obrani rekao da je od tog iznosa 100.000 eura zadržao za sebe, a svom ocu je predao ukupno milijun eura. Jeličić je, pak, u svom iskazu rekao da je na ime tog duga primio 200.000 eura.

Za sve pojedinačne inkriminirane transfere, odnosno isplaćene provizije, a u kojima je i sam sudjelovao, rekao je da su provedeni u skladu s propisima te da nije bilo nikakvih nezakonitosti, pa tako ni u transferu Luke Modrića u Tottenham 2008. godine.

- Luka je trebao otići već 2007., a ne 2008. godine. Tata i ja bili smo 2007. godine na pregovorima kod Romana Abramoviča u Londonu, ali tata nije bio zadovoljan s time što Chelsea nudi Luki plaću od 1,2 milijuna eura na četiri godine. Tata je za Luku tražio 2 milijuna, a Abramoviču je rekao da mu je to bitno, jer je Luka njegovo dijete, kao i ostali igrači Dinama. Tako je propao transfer u Chelsea. Nakon toga imali smo pregovore s Tottenhamom, a potom i s Manchester Cityjem, koji je ponudio odštetu 25 milijuna eura, a pristali su i na Lukinu plaću. No, i to je na kraju propalo, pa smo se vratili poslu s Tottenhamom i to konačno dogovorili za odštetu od 23,5 milijuna eura koja je pripala Dinamu – ispričao je Mario Mamić, koji je u tom poslu zastupao Dinamo i primio naknadu od 2,3 milijuna eura, dok je Nikky Vuksan zastupao Tottenham i Modrića. U optužnici, pak, stoji da je Modrićev transfer bio vrijedan 21 milijun eura, ali da je Tottenham na kraju Dinamu uplatio 22 milijuna. Dinamo je, pak, tvrtki Marija Mamića RSM na ime provizije isplatio 2,2 milijuna eura. No, u optužnici stoji i da je tvrtka RSM osnovana dva mjeseca nakon što je sklopljen ugovor između Dinama i Tottenhama te da slijedom toga nije imala pravo na proviziju. Inače, kada je riječ o tom transferu, valja podsjetiti kako je Modrić prema ugovoru o podjeli transfernog obeštećenja s Dinamom od tog transfera dobio 11,1 milijuna eura, od kojih je potom 7,1 milijun predao Zdravku Mamiću na ime njihovog građanskog ugovora, a za sebe zadržao ostatak od 4 milijuna eura. Zdravko je, pak, po prvoj pravomoćnoj presudi za izvlačenje novca iz Dinama, taj novac morao vratiti u državni proračun. Mario je, kazao je, sudjelovao i u poslu oko produžetka Modrićeva ugovora s Tottenhamom, za što je također dobio proviziju. Kazao je i da je zastupao Dinamo u transferu Dejana Lovrena u Olympique Lyon, za što je dobio proviziju od 800.000 eura, no USKOK tvrdi da Dinamo u tom poslu nije imao posrednika.