Napeto je, u pojedinim trenucima, bilo i u srijedu u sudnici splitskog Županijskog suda gdje je nastavljeno suđenje kaštelanskom pomorcu Jošku Kriviću zvanom Joke i Jole za dva pokušaja ubojstva svojih susjeda Krunoslava Bolibruha, inače pripadnika Hrvatske gorske službe spašavanja, i njegova prijatelja Maria Jerčića 1. travnja prošle godine oko 19.35 sati.
Na prvog je ispalio šest hitaca od kojih su ga tri pogodila u prsa, trbuh i natkoljenicu, a drugog je udario sjekirom u glavu dok je ovaj čučeći pokušavao pružiti pomoć propucanom Bolibruhu, inače pripadniku Hrvatske gorske službe spašavanja.
Krivić cijelo vrijeme, i u istrazi i na suđenju, pokušava uvjeriti sve druge da je on bio žrtva orkestriranog i planiranog napada te da je te večeri mislio da mu je u kuću, nakon što je čuo buku i izbijanje rešetke s ulaznih vrata, provalio čovjek koji mu je prijetio smrću prije tri godine i zbog kojeg je sve to vrijeme držao napunjen pištolj kraj fotelje. Te je večeri bio uvjeren da ga je taj došao ubiti pa je prvo ispalio šest hitaca kroz zatvorena vrata da ga "preplaši", a onda je vidio da je u kući Bolibruh i shvatio da ga napada "banda tih narkomana i alkoholičara koji su više svima dosadili u selu". Izgurao ga je vani, a onda ponovno napunio pištolj i izišao vani, a kad su na njega, kazao je u istrazi, krenuli Krunoslav i Mario, pucao je da se obrani. Ranio je HGSS-ovca, a u hrvanju mu je ovaj uspio oduzeti oružje. Krivić odlazi do kuće, uzima dvije sjekire i vraća se te jednom od njih udara po glavi Jerčića koji je pružao pomoć ranjenom Bolibruhu.
Opasna i konfliktna osoba
U srijedu je svjedočio Bolibruh, a Krivić nije mogao izdržati kada je ovaj kazao da ga nije napao u njegovoj kući, pa mu je u jednom trenutku dobacio "Štakore jedan, lažeš ka pas!" na što je reagirala sutkinja Magda Davidović Glumac smirujući ga i upozoravajući.
– Odlučili ste, veliki kršćane, napasti čovika u njegovoj kući na Uskrsni ponediljak? – nije se dao smesti Krivić, koji smatra da su ga napali kao osvetu za to što je dva tjedna prije oko dva u noći otjerao grupu pijanaca u kojoj su bili dvojica oštećenih.
HGSS-ovac je ispričao da je tog dana bio na poslu i da mu je susjed Franko Radić javio da su mu oštećeni brisači. Kada je s Jerčićem došao do svog vozila parkiranog u Bijačkoj ulici na cesti ispred Krivićeve kuće, bio je uvjeren da je to napravio Krivić. jer čitavo susjedstvo već duže vrijeme ima neugodne situacije s njim koji je jako opasna i konfliktna osoba, te je i njemu u više navrata oštetio auto, iako ga on nikad nije vidio da to radi. No, to je bio javni pogovor i svi susjedi su znali da on to radi i zato je prijavljivan policiji.
Kada je vidio oštećenja, uzrujao se jako i bilo mu je dosta toga da ih mijenja kao i retrovizore. Opremu koju je imao dao je Jerčiću, a on je krenuo prema Krivićevoj kući da vidi zašto mu je to napravio.
– Prije dolaska do ulaza, a kako sam bio ljut udario sam u oluk na kući i iskrivio ga, te sam lupao na ulaznim vratima i to jako, jer se radi o ulazu u hodnik iz kojeg se ulazi u dva odvojena stana pa sam htio me Krivić čuje. Zbog lupanja, otvorilo se gornje krilo drvenih vrata i Krivić me je pogledao. Pitao sam ga: "Da li sam ja ikada prošao pored tebe da te nisam pozdravio" i "Zašto to radiš", a on je odgovorio: "Kako znaš da sam ja? Sad ću te ubit" i zatvorio krilo vrata. Nakon toga krenuo sam od njegove kuće i
udaljio se desetak metara, naišao je susjed Franko koji me je pitao šta se događa i rekao nešto tipa "pusti ga, znamo kakav je" – kazala je žrtva.
Kako je imao kod sebe penjački pojas, okrenuo se vratiti do auta da ga ostavi u njemu, a Franko je krenuo za njim. Otprilike desetak metara prije Krivićeve kuće začuo je pucanje iznutra, mislio je da se radi o pištolju plašljivcu ili petardama.
Prvo pucao u nogu
– Krivić je izišao vani, a ja sam krenuo prema njemu i tada sam vidio da ima u ruci pištolj. Pitao sam: "Da li ćeš pucati u mene?". Bilo mi je to potpuno nepojmljivo jer za to nije bilo nikakvog povoda, znamo se čitavi život, odrasli smo u istome naselju, roditelji nam se poznaju i nismo nikada bili u nikakvom konfliktu. Uperio je pištolj i najprije mi pucao u nogu. Franko je ostao iza mene, a kad me je pogodio, podigao je pištolj prema prsima i ponovno pucao, ne znam je li u prsa ili trbuh. Krenuo sam rukama prema njemu da ga spriječim da dalje puca, to nije bilo nikakvo naguravanje nego spašavanje života!. Tad sam treći put pogođen, ali sam mu uspio oteti pištolj. Dotrčao je Mario i uhvatio ga s obje ruke. Ne sjećam se jesam li pištolj dao Mariju ili ga bacio na pod ili ga je on uzeo od mene, već mi je tada bilo loše. Mario je pustio Krivića i pridržao me, a Krivić je otišao u svoju kuću. Ničeg se poslije ne sjećam – kazao je Bolibruh potvrđujući svoj iskaz iz istrage.
Naveo je da i danas osjeća posljedice, da mu predstoji operacija trbuha i da je zainteresiran za kazneni progon. Na Krivićevo pitanje je li on organizator provale i razbijanja po njegovoj kući krajem listopada dok je on bio u zatvoru, žrtva je odgovorila da nije i da mu to nije u interesu "jer sam mu sija na kuću da se iman od čega naplatiti".
– To ti samo misliš da si sija – dometnuo je Krivić.
Suđenje se nastavlja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....