Postoje zločini koji završe presudom, a postoje i ljudi koji nakon presude nastave živjeti normalnim životom. U policijskim registrima, sudskim spisima i međunarodnim tjeralicama rijetko se viđa da netko tko je osuđen zbog ubojstva normalno živi na drugom kontinentu. Vrijeme prolazi, mijenjaju se zakoni, svjedoci pomalo stare i imena nekih od njih nestaju u javnosti, no sudske presude, međutim, ostaju. Ubojstvo Ljubomira Novaka jedan je od takvih slučajeva.
Trideset i jednu godinu nakon zločina na obalnoj cesti između Crikvenice i Selca, Hrvatskoj je iz SAD-a izručena Ana Pečaver Lesić, danas 51-godišnjakinja, pravomoćno osuđena u odsutnosti na 15 godina zatvora zbog poticanja na ubojstvo Ljubomira Novaka. Više od dva desetljeća provela je u Americi. Hrvatskim vlastima, prema dosad objavljenim informacijama, nije bila nepoznata ni država u kojoj živi, pa čak ni njezina adresa. Pokušaji izručenja ipak nisu uspijevali, no zašto su američke vlasti upravo sada odlučile drukčije, zasad nije javno objašnjeno.
Metak na lungomareu
Ljubomir Novak, imućni Crikveničanin i povratnik iz Švedske, trčao je uz more sa suprugom Snježanom. Navečer ga je na cesti između Crikvenice i Selca čekao čovjek sa sačmaricom.
Damir Perasz pucao mu je u leđa, a Novak je, prema tadašnjim informacijama, ostao ležati na cesti. Prema pravomoćno utvrđenim činjenicama, Novakova supruga sudjelovala je u pripremi njegova ubojstva. Ono što je te prosinačke večeri izgledalo kao zločin bez jasnog odgovora, postupno će se pretvoriti u jedno od zamršenijih ubojstava u Hrvatskoj. Kako su tada mediji objašnjavali, priča je to o novcu, odnosima, naručenom ubojstvu, posrednicima i ljudima koji će, dok se pravosuđe približavalo odgovoru, nestati preko granice.
Tek nakon sedam godina, 2002., policija je uz pomoć infiltriranog policijskog istražitelja uspjela rasplesti krug ljudi povezanih s ubojstvom. Na prvom suđenju osuđeno je troje ljudi: Novakova supruga Snježana, Krešimir Luketić i Damir Perasz. Snježana Novak i Luketić pravomoćno su osuđeni na po 15 godina zatvora, Perasz na 20. Činilo se da je sudska priča dobila svoje glavne protagoniste, no onda je posljednjeg dana suđenja progovorio Luketić, o Ani Pečaver i njezinu ocu Mariju.
Luketić je tvrdio da ga je Ana najprije nagovarala da sam ubije Novaka, a kada je to odbio, zatražila je od njega da pronađe nekoga tko će to učiniti. Tako se, prema sudski utvrđenoj verziji događaja, u priči pojavio Perasz.
Kao čovjeka koji je stajao iza plana označio je Marija Pečavera. On je, prema presudi, sudjelovao u organizaciji ubojstva i određivanju mjesta na kojem će Novak biti napadnut. No kada se pravosudni krug oko njih počeo zatvarati, oca i kćeri više nije bilo. Ana je otišla u Sjedinjene Države, a Mario Pečaver nestao je u inozemstvu. Županijski sud u Rijeci 2013. oboje je osudio na po 15 godina zatvora, presuda je postala pravomoćna.
Godinama nedostupna
Nakon presude počela je puno tiša, sporija i javnosti manje vidljivija priča s elementima međunarodnog prava.
To je najdugotrajnija bitka: traženu osobu treba locirati. Hrvatska bi trebala dostavljati dokumentaciju i zahtjeve za izručenje, a nadležna tijela druge države provjeravaju jesu li zadovoljene pretpostavke koje propisuje njihov pravni poredak i međunarodni sporazumi. Postupci uglavnom traju godinama. Osoba se također može protiviti izručenju, koristiti pravna sredstva te se također mogu otvoriti pitanja državljanstva, zastare, kaznenog djela ili drugih problema. Ana Pečaver Lesić dokaz je upravo toga – godinama nije bila nevidljiva hrvatskom pravosuđu, ali je bila nedostupna.
Otac joj je nestao pod tuđim imenom
Njezin je otac izabrao drugačiji put. Nije, kao kći, pobjegao u SAD, godinama je živio izvan Hrvatske, a onda je 2023. godine uhićen u međunarodnoj zračnoj luci Tocumen u Panami. Za njim je prethodno izdana međunarodna tjeralica, međutim, koristio je drugo ime – Slavio Skočić.
Nakon uhićenja izručen je Hrvatskoj i doveden u riječki zatvor, no budući da mu je prvotno bilo suđeno u odsutnosti, dobio je novo suđenje. Tako je, gotovo tri desetljeća nakon Novakove smrti, riječko pravosuđe ponovno vratilo predmet na početak. Ponovno su se analizirali stari dokazi i kronologija događaja.
No Županijski sud u Rijeci nije promijenio presudu. U lipnju 2025. godine ponovno je nepravomoćno osuđen na 15 godina zatvora. Sudsko vijeće tada je zaključilo da se nije promijenila nijedna bitna činjenica na kojoj je počivala prijašnja presuda.
Trideset i jednu godinu poslije
Ana Pečaver Lesić sada je ponovno u Hrvatskoj. Budući da je osuđena u odsutnosti, njezin povratak ne mora značiti da je posljednja stranica ovog predmeta već napisana. Nakon procedura koje slijede može se otvoriti i pitanje ponavljanja postupka, kao što se dogodilo nakon izručenja njezina oca. Njezin otac tvrdio je da nije kriva. O tome će, bude li postupak ponovno otvoren, odlučivati sud.
Ljubavna zavrzlama
Ljubomir Novak se, prema navodima iz istrage i sudskog postupka, našao u središtu ljubavnog četverokuta koji je prethodio njegovu ubojstvu. Njegova supruga Snježana bila je u ljubavnoj vezi s Mariom Pečaverom, a prema optužnici, upravo je ona naručila ubojstvo i pomogla u njegovu izvršenju Damiru Peraszu, bivšem vojniku iz Bribira.
Ubojstvo je, prema sudskom spisu, dogovorio Krešimir Luketić, koji je u to vrijeme bio u vezi s Anom Lesić, Pečaverovom kćeri. Ključan trenutak u postupku dogodio se na samom kraju suđenja, kada je Luketić u svojoj obrani iznio tvrdnje prema kojima su u zločin bili uključeni i Mario Pečaver i njegova kći Ana. Njegov je iskaz tako izravno teretio upravo dvoje ljudi s kojima je bio povezan ljubavnim odnosima.
Najduže ekstradicijske bitke
Hrvatska je godinama vodila postupke za izručenje pojedinaca osumnjičenih ili osuđenih za ratne zločine, gospodarski kriminal i teška kaznena djela. Među najpoznatijim slučajevima bio je Dragan Vasiljković, poznat kao Kapetan Dragan, čija je ekstradicijska bitka s Australijom trajala gotovo devet godina, prije nego što je 2015. izručen Hrvatskoj.
Dugotrajan i politički osjetljiv bio je i slučaj Ivice Todorića, koji je nakon sloma Agrokora utočište pronašao u Londonu, no britanski sudovi na kraju su odobrili njegovo izručenje.
S druge strane, Hrvatska ni danas nije uspjela privesti Zsolta Hernádija, predsjednika Uprave MOL-a, kojega tereti za podmićivanje Ive Sanadera.
Među bjeguncima koje je Hrvatska tražila bili su i Mario Pečaver, uhićen u Panami nakon više od dva desetljeća skrivanja, te Igor Mikola, koji je nakon deset godina bijega izručen iz Perua.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....