Plenković najavio izmjene zakona. Vodeći odvjetnici iz Splita: ‘Ishitrenost je pogubna. Pogledajmo što imaju u Americi‘

Premijer Andrej Plenković (HDZ) najavio je brojne promjene, po potrebi i zakona, koje bi omogućile da se izbjegnu zločini u kojima počinitelj s dosjeom za ubojstvo ponovno oduzme život.

Ubojstvo Luke Milovca (19) u subotu navečer u Drnišu drugi je najteži krvni delikt koji je počinio Kristijan Aleksić (50). Prvo ubojstvo na okrutan i podmukao način počinio je 1994. godine, kada je sačekao i nožem i šipkom nanio smrtonosne ozljede Marijani Sučević (22) u Prgometu.

– Ogroman gubitak. Ovo je ubojstvo s pravom izazvalo ogorčenje javnosti i postavljaju se legitimna pitanja o funkcioniranju sustava, osobito pravosudnog. Postoje situacije kad se ubojstvo ne može predvidjeti, ali ovo, nažalost, nije bila takva situacija.

Plenković: Ne možemo...

Ubio je ženu i dobio kaznu zatvora i izišao 2015. godine na slobodu, potom je optužen za nasilje u obitelji, a onda i posjedovanje, izradu i nabavljanje oružja. Moramo vrlo jasno postaviti granicu sudbene i zakonodavne vlasti.

Ne mogu Vlada ili ministri utjecati na sudove. Oni imaju sustav ocjenjivanja i napredovanja, ali ovdje je došlo do situacije gdje osobi koja je odležala praktički 15 godina i sama je izrađivala oružje, predmet ostane u ladici. Treba prioritizirati slučajeve – naglasio je premijer.

Kristijan Aleksić uhićen je 2001., sedam godina nakon prvog ubojstva, i osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora, koja je u vrijeme njegova počinjenja nedjela iznosila do 20 godina. Budući da je 27. svibnja 1994. godine, kada je ubio Marijanu Sučević, imao 18 godina i dva mjeseca, čime je spadao u kategoriju mlađeg punoljetnika, prema Zakonu o sudovima za mladež, iako je osuđen na dugotrajnu kaznu, nije mogao dobiti više od 15 godina zatvora.

Županijski sud u Splitu osudio ga je 2002. na 12 godina, a Vrhovni mu je u kolovozu 2003. kaznu povisio na 14 godina zatvora. Tijekom boravka u zatvoru počinio je novo nasilno kazneno djelo, za koje je dobio godinu i četiri mjeseca, te su mu kazne objedinjene u jedinstvenu od 15 godina zatvora.

Otprije uhićenja za prvo ubojstvo imao je dvije uvjetne presude za teške krađe. Nakon izlaska iz zatvora dobio je kaznenu prijavu zbog nelegalnog posjedovanja oružja 2023. godine. U tom slučaju podignuta je optužnica, a suđenje nije do danas provedeno na Općinskom sudu u Šibeniku.

Bi li pravodobno procesuiranje nelegalnog posjedovanja oružja, eventualno određivanje istražnog zatvora u tom slučaju i zatvorska kazna spriječili strašan čin, pitanje je na koje velika većina javnosti ima odgovor – sigurno bi. No, unatoč nedvojbeno crno-bijelom odnosu vrijednosti, u kojem je počinitelj obilježeni ubojica, a žrtva maturant na pragu života, pokušali smo doći do odgovora koji nije obojen emocijama.

Bogata praksa

Upitali smo dvojicu pravnih stručnjaka iz Splita, koji su svoje znanje počeli graditi prije vremena u kojem je Kristijan Aleksić počinio prvi zločin i do danas aktivno obogaćuju svoje prakse. Kao sudac, prvo na Općinskom sudu u Splitu, a zatim na Županijskom sudu, Joško Čeh obnašao je zahtjevnu dužnost malo manje od 15 godina. Nakon toga, tijekom 30 godina kao odvjetnik, nastavlja privatnu praksu.

Kao i uvijek izravan, odmah na početku nam je iznio odgovor, koji je zatim pojasnio.

– Bi li neka sankcija ili mjera spriječila posljedicu? Odgovor je – ne. Je li konkretan pravosudni rad bio takav da bi poticajno djelovao? Odgovor je – da, djelovao je poticajno.

Da je već tada, dakle 2023. godine, bio osuđen zbog nelegalnog posjedovanja oružja na kaznu od godine dana zatvora, on bi davno izišao na slobodu. Isto tako, da je bio u istražnom zatvoru prije te kazne, to bi trajalo maksimalno tri mjeseca. Navedene mjere same po sebi ne bi spriječile posljedicu.

To ne znači da je opravdano da sud nije sudio dvije i pol godine. Istina je da se moglo intervenirati s mjerama opreza, ali to što bi se on javljao u policijsku postaju jednom tjedno, bi li utjecalo da drukčije završi ta subota navečer?

Pravosuđe niti je imalo niti ovog trenutka ima mehanizme da bi spriječilo ono što se dogodilo. Što ne znači da se presuda zbog nelegalnog posjedovanja oružja nije trebala donijeti. Gledajući u cjelini, nemamo odgovor na ovakve situacije.

Primjerice, imaju u Americi doživotni zatvor, zatim nekoliko doživotnih i smrtnu kaznu. I što se dogodi? Vuk samotnjak ubije 15 ljudi u školi i utvrdi se da nikada nije bio osuđivan.

Postoji brojka kriminala koju nije moguće prevenirati jer proizlazi iz naše zločinačke prirode. Što je trigger (eng. okidač, op.a.) ovisi, ali činjenica je kako taj zločinački potencijal u ljudima postoji i on je odgovoran.

U nedostatku suvislih rješenja iz svih sfera, uvijek se ide na neke promjene, tako u zdravstvu i pravosuđu. Zakonsko normiranje bilo čega ne može spriječiti kaznena djela.

Sjećam se kada je uvedeno uzimanje nekretnine u društveno vlasništvo 60-ih godina prošlog stoljeća uz obrazloženje “ako ga ne uvedemo, dogodit će se betonizacija obale”. Pogledajte danas, je li betonizacija obale time spriječena?

Ista stvar je bila za pustošenje šuma ili za kamenolome i nedopušteno iscrpljivanje rudnog bogatstva. Nije točno da ćemo donošenjem zakona bilo koji društveni konflikt riješiti, ali, naravno, nije naodmet. Koliko je žena spašeno zato što je uveden femicid, pa samo prošle godine ubijeno ih je 18.

Jednom intervencijom u zakon ne možemo riješiti da se kaznena djela ne događaju. Usporedimo situaciju s kaznenim djelom u prometu, koje je daleko najčešće i može se dogoditi svakome. Svaki pojedini put kada ga netko počini procjenjuje se je li vozač bio pod utjecajem alkohola i nakanu.

Što bi značilo u suprotnome, da mu treba oduzeti vozačku dozvolu odmah nakon prve situacije? U ovom strašnom zločinu, imamo besprizornog čovjeka kojem život ne znači ništa i nevino dijete, i time je težina cijele situacije veća i svaka odluka povezana s tim nemjerljivo teža – kazao nam je Čeh.

Drugi naš stručnjak, s više od 40 godina karijere u pravu kao odvjetnik, s razgranatom privatnom praksom, Vinko Ljubičić, također ima jasan stav.

– Ovdje je očito da ako treba nešto mijenjati, onda je to u Zakonu o izvršenju kazna zatvora. Trebalo bi produljiti nadzor nakon izvršenja kazne zatvora u cijelosti, da se prati osoba na način je li i u kojoj mjeri nastupila resocijalizacija koja bi koliko-toliko jamčila da neće doći do ponavljanja takvih djela s elementima nasilja.

Ishitrenost je pogubna

Što se tiče same zakonodavne materije, zakoni su dosta dobro postavljeni, nisu kazne male. Treba razborito razmišljati, bez obzira što je teško kazneno djelo, opasno je podleći atmosferi da se ishitreno dolazi do promjene zakona na način da se kaznena politika posve nepotrebno učestalo mijenja.

Imamo predviđene kazne zatvora koje su korektno utvrđene, što se tiče izbora i visine kaznene sankcije. Temeljni kazneni zakon promijenio se više puta, značajan je onaj iz 2011. godine, a isto tako i Zakon o kaznenom postupku, koji je temeljni onaj iz 2008. godine.

Zaista imamo korektna zakonodavna rješenja, u granicama demokratskih država u Europi. Nadzor nakon odslužene kazne trebao bi se razmatrati posebice u slučajevima kada po obliku krivnje imamo namjeru. Radilo bi se o određenom nadzoru, koji bi trajao ovisno o procjeni stručnih osoba – naveo je Ljubičić.