Postao je sinonim za najbrutalnija serijska ubojstva: žrtve je mrcvario i silovao, jednoj je izvadio mozak i skuhao ga

Zloglasni američki serijski ubojica Jeffrey Dahmer, poznati kao Milwaukeejski kanibal, unatoč brutalnim i odvratnim zločinima, po mnogima je - ubojica koji to nije želio biti. 

Dahmer navodno nikada nije uživao u samom činu ubojstva i osjećao je krivicu za svoje zločine što je doista teško vjerovati znajući što je učinio, piše Net.hr.

"Znam da mi društvo nikada neće moći oprostiti. Znam da mi obitelji žrtava nikada neće moći oprostiti zbog onoga što sam učinio. Obećavam da ću svaki dan moliti za njihov oprost kada bol zbog gubitka popusti, ako ikada. Vidio sam njihove suze, a ako bih sada mogao dati svoj život kako bi vratio njihove voljene, učinio bih to", rekao je kad su ga uhitili 1991. godine. 

Između 1978. i 1991. Jeffrey Dahmer silovao je i ubio 17 mladića. Većinom su to bili crnci homoseksulci.

Svojim žrtvama je davao tablete za spavanje, a barem trojici je pokušao izvaditi mozak. Navodno je pojeo dijelove tijela, a druge je trajno čuvao. 

Samotnjak od rođenja

Dahmer je imao problematično djetinjstvo. Bio je samotnjak fasciniran smrću, tijelima, mesom i prepariranjem. Imao je kolekciju ubijenih životinja i insekata konzerviranih u kemikalijama. Glave nekih životinja nabio bi na kolac, a tijelo zakačio na stablo iza svoje kuće. 

Dahmer je počeo konzumirati alkohol sa 14 godina, i to se redovito jako opijao. Jedan bivši učitelj pamti da je Dahmer često imao šalicu od stiropora na svom stolu u razredu, i da je užasno zaudarao na viski, ali mu nitko u školi nije radio probleme oko toga. 

U srednjoj školi, bio je poznat kao razredni klaun. Učenici iz njegovog razreda sjećaju se kako bi pijani Dahmer padao u lokalnom trgovačkom centru ispred stranaca i pretvarao se da ima napadaj. U knjizi "Slučaj Jeffreyja Dahmera", jedan učenik iz razreda prisjetio se njegovih spački.

"Izvedba je bila zabavna za gledanje, ali bila je i više nego zastrašujuća. Uvijek smo bili oprezni prema njemu. Bio je velik tip i imali smo loš osjećaj da, ako pukne, bolje da mu niste na putu", rekao je učenik. Također, poznato je i kako je kredom crtao obrise tijela na podovima školskih hodnika.

Ipak, bio je vrlo sramežljiv u društvu djevojčica. 

Na njegovo čudno ponašanje sigurno je utjecao i razvod roditelja, Lionela i Joyce. Svađali su se oko skrbništva nad njegovim mlađim bratom Davidom, ali ne i oko njega jer je on tada već imao 18 godina. Njime su samo manipulirali i huškali ga jedno protiv drugoga - samo zbog Davida. 

Na kraju je majka dobila skrbništvo nad Davidom i preselila se u Wisconsin, a Lionel se ubrzo nakon toga iselio iz kuće. Oboje su zapravo napustili Dahmera.

Prvo ubojstvo

Dahmer je počinio svoje prvo ubojstvo tri tjedna nakon što je završio srednju školu iako je o tome sanjao godinama. I tako je 18. lipnja 1978. stao mladom autostoperu Stephenu Hicksu i doveo ga u svoju kuću, kao što je i maštao. Pili su, seksali se, a zatim je Hicks rekao da želi otići kući. Dahmer ga je udario utegom po glavi, od čega je mladić pao u nesvijest, a zatim ga je zadavio golim rukama, maljem unakazio njegovo tijelo i zakopao ga u šumi kraj kuće. 

Do 1987. nije ubijao. Pridružio se vojsci iz koje je otpušten 1981. godine zbog problema s alkoholom. Godinu dana kasnije preselio se kod bake u blizini Milwaukeeja i počeo ići u gay barove i dovoditi muškarce kući sa sobom.

Njegova sljedeća žrtva bio je Steven Toumi, 1987. godine. Odveo ga je u hotel gdje su se napili i izgubili svijest. Dahmer je kasnije tvrdio da je Toumi bio mrtav kada se probudio. 

Tada je prvi put ispunio svoju pravu fantaziju. Dahmer je odnio tijelo u kuću svoje bake, gdje se prvo upustio u nekrofiliju, a zatim raskomadao tijelo i bacio posmrtne ostatke u smeće.

To mu je ubrzo postao obrazac ponašanja. Pokupio bi muškarce u gay barovima, odveo ih u bakinu kuću, drogirao, imao spolne odnose s njima, bili živi ili ne, a zatim ih raskomadao. 

Dahmer se preselio iz bakine kuće u vlastiti stan u studenom 1988. Samo dan kasnije namamio je 13-godišnjaka u stan, gdje ga je pokušao drogirati tabletama za spavanje. Međutim, dječak je pobjegao, a Dahmer je sljedeći dan uhićen zbog seksualnog napada. Priznao je krivicu i dobio uvjetnu kaznu od pet godina.

Međutim, Dahmer je nastavio ubijati muškarce.

Skuhao je lubanju

U ožujku 1989. Dahmer je pokupio 24-godišnjeg crnca, kojeg je odveo u bakinu kuću. Tamo su imali spolni odnos, a zatim ga je Dahmer drogirao i zadavio. Dahmer se riješio tijela, ali je zadržao glavu, kuhajući je dok nije ostala samo lubanja. 

Na isti način raskomadao je još nekoliko žrtava, a na kraju je prešao s nekrofilije i skupljanja lubanja na kanibalizam. 

Tracy Edwards posljednji je muškarac kojeg je Dahmer pokupio. Bilo je to 22. srpnja 1991. godine. Odveo ga je u stan kao i sve druge, ali Edwards je uspio pobjeći i pozvati policiju. 

Kad je policija napokon uhvatila Dahmera, pronašli su tri glave i druge dijelove tijela u hladnjaku. Dahmer je priznao da je kuhao svoje žrtve. Također je rekao da je pojeo nešto srca, biceps i jetru. Činjenica da je radio u tvornici čokolade dovela je do mnogih sumnji je li možda ubacivao ljudske dijelove tijela u čokoladu. Jedan susjed također se sjetio da je pojeo sendvič koji mu je Dahmer dao.

Dahmer je uhićen, a njegova ubilačka karijera je završila. Ispitivanje na policiji trajalo je dva tjedna. Odrekao se prava na odvjetnika jer je "sam stvorio ovaj užas i jedino je logično da učini sve da mu stane na kraj". Sve je priznao. Objasnio je i zašto je pojeo dijelove tijela.

"Pretpostavljam da sam, na neki čudan način, zbog toga osjetio da su još trajniji dio mene".

Ipak, njegov odvjetnički tim na suđenju, tvrdio je da nije bio uračunljiv. Govorili su da je obolio od nekrofilije, psihološkog poremećaja gdje oboljeli imaju nekontrolirane želje za seksom s leševima, a sam Dahmer tvrdio je da žali za počinjenim ubojstvima.

Međutim, porota to nije prihvatila. Proglasila ga je uračunljivim i krivim po svih 16 točaka optužnice za ubojstva. S obzirom da američka savezna država Wisconsin nema smrtnu kaznu, sudac ga je osudio na 15 uzastopnih doživotnih kazni plus 10 godina. Poslan je zatvor Columbia na izdržavanje kazne.

Naknadno je osuđen na 16. doživotnu kaznu kada su se otkrila dodatna ubojstva koja je počinio u Ohiju 1978. godine. 

Ukupno je trebao odslužiti 940 godina zatvora, no krajem 1994. godine u zatvoru ga je metalnom šipkom premlatio Christopher Scarver. Od zadobivenih rana Dahmer je preminuo u bolnici 28. studenog 1994. Dan nakon njegove smrti, emitiran je intervju u kojem je opisao kako je postao religiozan, ali i zašto je počeo s ubojstvima. 

Čuvao je trofeje i bio opsjednut muškim prsima

Dahmer je postao poznat po čuvanju ostataka svojih žrtava, ali njegova prva dva ubojstva bili su iznimke. Sjeckao je tijelo svoje prve žrtve i čuvao komade u vrećama za smeće, spalio odjeću i dokumente i odbacio vrećice nekoliko kilometara dalje. Kosti je zakopao, ali kasnije se vratio i iskopao ih, te ih zdrobio u prah. Od druge žrtve prvo je zadržao lubanju, ali ju je poslije ipak uništio.

Policija je nekoliko puta bila blizu hvatanja Dahmera. Štoviše, dok se vozio autom kako bi se riješio tijela prve žrtve, policija ga je zaustavila. Dahmer je u prtljažniku imao vreće za smeće s dijelovima tijela. No, policajac koji ga je zaustavio, pustio ga je da ode uz opomenu. Nije ni pogledao u prtljažnik...

Samo su tri Dahmerove žrtve bili bijelci. Navodno je Dahmer bio fasciniran ljudskim dijelovima tijela. Većina njegovih žrtava bili su crnci ili Azijati. Razlog tome, kako neki vjeruju, je njegova sklonost za prsima bez dlaka kojima se navodno divio do točke opsjednutosti.

Dahmer je pokušao pretvoriti svoje žrtve u zombije. Isprva je koristio samo pilule za spavanje, ali naposljetku je otišao dalje, bušio je rupe u lubanjama žrtava dok su još bile žive i sipao unutra kipuću vodu. Na kraju je zamijenio kipuću vodu s kiselinom. Namjeravao je pretvoriti žrtve u seks robove. Bio je opsjednut njihovim otkucajima srca. Stavljao bi uho na njihova prsa i samo ih slušao.