Prometni stručnjak o tragediji na autocesti: ‘Veliki obrat, taj vozač je lagao, ponio se kukavički i neodgovorno!‘

Krivnja za izazivanje tragične nesreće je, na temelju Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Kaznenog zakona, podijeljena je u omjeru vozač automobila 90 posto, vozač autobusa 10 posto. Ako se utvrdi da je vozač automobila dao lažan iskaz, kojim je krivnju želio prebaciti na druge, neizravne (HAC) i izravne sudionike u prometu (vozač autobusa), za to bi trebao dodatno kazneno odgovarati, tvrdi prometni stručnjak Željko Marušić u svom osvrtu za Autoportal na teški udes koji se u rano nedjeljno jutro dogodio na autocesti A3.

- Osobno vozilo naletjelo je na srnu koja je iskočila na cestu. Vozač očito nije nakon toga mogao maknuti auto, ali je izašao na cestu te je mahao drugim autima da uspore i zaustave se. Vozač autobusa koji je dolazio, nije se zaustavio te se zabio u taj auto na cesti, probio je zaštitnu ogradu i prevrnuo se te završio u suprotnom smjeru, rekao je Miroslav Golub, županijski vatrogasni zapovjednik.

Navedenu izjavu, koja je utjecala na prve ocjene uzroka stravične nesreće na autocesti A3 Bregana Lipovac, između čvorova Popovača i Križ, kad je u naletu dvokatnog autobusa na zaustavljeni automobil došlo do jakog udara u stražnji bočni dio automobila, nakon čega se visoki autobus zanio, prešao preko središnje barijere i prevrnuo se na suprotnoj strani autoceste, koja je u tom trenutku srećom bila bez prometa, pri čemu su poginule dvije osobe, a 31 je ozlijeđena, županijski vatrogasni zapovjednik dao je isključivo na temelju izjave vozača, izvjesno glavnog krivca za izazivanje tragične, bez ikakve provjere materijalnih dokaza, odnosno vjerodostojnih činjenica, primjerice pronalaženja tijela ‘fantomske’ srne, koja bi teško preživjela udar automobila velikom brzinom, a ako i bi, teško bi se mogla udaljiti od mjesta na autocesti na koje bi bila odbačena, piše dalje Marušić te nastavlja:

- Potom je policija utvrdila da nije bilo nikakve srne, dakle da je vozač Golfa lagao te posljedično neutemeljeno svaljivao velik dio krivnje na Hrvatske autoceste (manjkavu bočnu ogradu za divlje životinje). To dovodi u pitanje vjerodostojnost i njegovih drugih izjava, na osnovi kojih su se pojavile ‘stručne’ ocjene kojim se hvali njegovo ‘pametno i hrabro postupanje’ neposredno prije nesreće. A sasvim izvjesno, sve je bilo suprotno – vozač automobila glavni je krivac za izazivanje tragične prometne nesreće. Pritom je simptomatično sljedeće:

1. Teško je lagao, pokušavajući odgovornost za tragičnu nesreću uvelike prebaciti na HAC, jer je utvrđeno da je zaspao za volanom, zbog čega se automobil zanio izvan prometne plohe, udario u zaštitnu traku te se zaustavio nasred desne, vozne trake.

2. Nakon odbijanja od zaštitne ograde, automobil se nastavio inercijski kretati uz zasigurno zadržane određene upravljačke mogućnosti. Nije isključeno da je vozač, trznuvši se iz sna, tada automobil mogao usmjeriti na zaustavnu traku.

3. Kad se automobil zaustavio nasred desne, vozne trake, vozač je postupio najgore moguće – napustio je vozilo, a da ga prethodno nije pokušao pomaknuti na zaustavnu traku. Ako je motor bio neaktivan, to je sasvim izvjesno bilo moguće ubacivanjem mjenjača u prvi stupanj i aktiviranjem elektropokretača. Automobil bi se, osim ako je podvozje bilo uništeno (malo vjerojatno), mogao pomaknut nekoliko metara udesno.

4. ‘Herojsko’ mahanje rukom i baterijskom lampom (je li to itko utvrdio, svjedočio?), bilo je potpuno dubiozno. U situaciji kad je vlastitom velikom neodgovornošću i nesnalaženjem u incidentnim okolnostima inicirao pogibeljnu situaciju za ostale sudionike u prometu, trebao je odvažno i odgovorno, čak i po cijenu ugrožavanja vlastite sigurnosti, rubom vozne trake trčati i mahati ususret nadolazećem prometu, vodeći računa da se po potrebi izmakne u posljednji trenutak. Tada bi ga vozač nadolazećeg autobusa sasvim izvjesno uočio i tragedija se ne bi dogodila. On to, sasvim izvjesno, nije napravio nego je sa sigurnosne udaljenosti možda mahao. Vozač autobusa ga nije vidio, a nasred vozne trake nije mogao uočiti niti očekivati zaustavljeni automobil, koji nije bio u sudaru s drugim vozilima (uočavanje bi tada bilo lakše). Svojim krajnje dubioznim iskazom želio je dodatno okriviti zlosretnog vozača autobusa, zaključuje Marušić.