Dok u Lepoglavi izdržava 40-godišnju kaznu zatvora zbog naručivanja ubojstva vlastite sestre, Slavice Medanić, čiju je likvidaciju dogovorio zbog novca i nekretnine u Zadru 2006.godine, 68-godišnji Šime Medanić pokrenuo je postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
Medanić je iz zatvora podnio ustavnu tužbu nakon što su niži sudovi u postupku vezanom za zemljišne čestice utvrdili da Bogdan Vlaisavljević, ima pravo suvlasništva na dijelu nekretnina u Vrsaru koje su u prošlosti pripadale obitelji Medanić.
Postupak se odnosi na spor oko nasljedne imovine, a pitanje koje Medanić iznosi pred sudom tiče se prava na imovinu unutar obitelji, te mogućnosti njene raspodjele. Sporne nekretnine uključuju poslovni prostor u prizemlju i dvorište u Vrsaru, a prvostupanjski sud je utvrdio da je Vlaisavljević stekao pravo vlasništva već sedamdesetih godina, te da su kasniji prijenosi prava izvršeni bez dobre vjere, što je potvrdio i Vrhovni sud.
Osporene presude Županijskog suda u Puli potvrđuju prvostupanjske odluke, temeljenjem valjanih kupoprodajnih ugovora iz 1970-ih i pravila o dosjelosti. Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je Medanićeve ustavne tužbe, naglašavajući da postupci nižih sudova nisu arbitrarni i da su odluke donesene uzimajući u obzir sve relevantne činjenice i dokaze.
Sud je posebno istaknuo da nije njegova zadaća preispitivati materijalna prava ili ponovno tumačiti ugovore, već ocjenjivati eventualne povrede prava na pravično suđenje, kojih u ovom slučaju nije utvrđeno.
Tužbom u parničnom postupku Vlaisavljević je od pokojne Slavice Medanić pozivajući se na kupoprodajne ugovore zaključene 1974. i 1978. godine s trećim osobama, zatražio utvrđenje prava suvlasništva na dvije čestice u Vrsaru. Naglasio je i činjenicu da se u posjedu navedenih nekretnina nalazio još od 1972. godine jer je na njima "dugi niz godina imao i ugostiteljski objekt", a što je Slavici Medanić kao osobi koja je živjela na susjednoj čestici bilo i moralo biti poznato.
S obzirom na to da su navedene čestice zemlje bile predmetom višestrukog ugovornog otuđenja i u kojim pravnim poslovima je (ne u dobroj vjeri) sudjelovala Slavica Medanić u parničnom postupku zatražio utvrđenje i zaštitusvog izvanknjižnog vlasništva stečenog kupoprodajnim ugovorima zaključenima 1974. i 1978. godine,
Medanić je u tom postupku naveo kako on i njegova sestra Slavica nisu imali saznanja o tom kupoprodajnom ugovoru kojeg su sklopili, što je sud je ocijenio nevjerodostojnim. Istaknuo je da su on i Slavica dugi niz godina stanovali u neposrednom susjedstvu te nekretnine, da su na svom zemljištu imali restoran, te da je i Vlaisavljević na spornoj čestici imao restoran. Sud je smatrao, međutim, da je njima bilo poznato da je sklopljen ugovor o kupoprodaji od 17. kolovoza 1974. godine, odnosno da je Vlaisavljević stekao pravo vlasništva prizemnog dijela objekta, dvorišta i sobe na katu.
Slavica Medanić likvidirana je 7. siječnja 2006. godine, kada su joj Majstorović i Grbić u stanu na zadarskoj Puntamici ispalili tri hica iz pištolja u glavu koju su omotali dekom. Nakon ubojstva, njezin brat Šime nesmetano je koristio njezinu imovinu koja je bila veća od milijun eura, te je došao na njezin sprovod na otoku Ižu.
Ubojstvo Slavice Medanić ostalo je zapamćeno kao jedno od najokrutnijih u Zadru i Hrvatskoj.
Tijekom izdržavanja kazne u zatvoru u Lepoglavi i Valturi, dogovorio je s Nikolom Grbićem da ubije Slavicu za 40 tisuća eura. Nakon izlaska iz zatvora, Grbić je angažirao Pericu Majstorovića, kojem je isplatio 20 tisuća eura kao predujam za obavljanje ubojstva. Sud nije pronašao nikakve olakotne okolnosti jer je ubojstvo počinjeno na krajnje bezosjećajan i bezobziran način. Telekomunikacijsko vještačenje i svjedočenja zaštićenih svjedoka bili su ključni dokazi u postupku.
Telekomunikacijskim vještačenjem utvrđena je, naime, zastrašujuća činjenica da su se Majstorović i Grbić po nalogu Šime Medanića od početka 2004. godine do dana ubojstva 7. siječnja 2006. godine stalno i po više sati "muvali" oko Medanićkina stana na trgu Alojzija Stepinca na Puntamici.
Došavši u njezin stan Majstorović i Grbić su prethodno je položivši na trosjed, tada 56-godišnjoj Slavici Medanić ispalili tri hica iz pištolja kalibra 6.32 u glavu koju su omotali dekom.
Njezino tijelo pronađeno je tri dana kasnije, 10. siječnja. Na temelju obavljenog očevida i obdukcije utvrđeno je kako je ubijena najvjerojatnije 7. siječnja, međutim kako je u stanu živjela sama, dojavu je policija zaprimila tri dana kasnije.
U Zadar se Slavica Medanić preselila 2005. godine iz Vrsara gdje je živjela do umirovljenja. Rodom je bila s Malog Iža, gdje je i pokopana. U Vrsaru je imala restoran "La Rosa" koji je 2004. godine prodala.
Šime Medanić je 1997. godine na pulskom Županijskom sudu osuđen na 15 godina zatvora zbog poticanja Siniše Stracaboška Ramba na ubojstvo bivšeg ministra turizma i direktora vrsarske "Anite" Antuna Marčela Popovića u ožujku 1996. godine. Na višegodišnju kaznu zatvora Medanić je osuđen jer je Stracabošku uz nagovor da ubije Popovića, obećao novčanu nagradu od 15 tisuća tadašnjih njemačkih maraka.
Vrhovni sud kaznu mu je smanjio na 12 godina, a prije nego je sredinom 2006. godine pušten na slobodu, Medanić je kaznu služio u kaznionici u Valturi. Medanić je likvidaciju sestre dogovarao sa pokojnim Nikolom Grbićem, dok su zajedno služili kaznu zatvora u Lepoglavi i Valturi. Nakon izlaska iz zatvora, Grbić koji je također likividiran, za izvršenje ubojstva angažirao je Pericu Majstorovića za što mu je dao 20 tisuća eura predujma. Majstorović je dvije godine nakon presude 15. lipnja 2010. godine pronađen obješen u ćeliji bjelovarskog zatvora, gdje je izdržavao kaznu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....