Prvo je davne 2016., krajem studenoga, medije preplavila vijest da je vodstvo HRT-a potvrdilo da je u zgradi javne radiotelevizije na zagrebačkom Prisavlju nestalo pet kamera i veća količina tehničke opreme vrijednih tadašnjih oko 1,2 milijuna kuna. Zatim je sredinom svibnja 2017. uslijedio novi šok u vidu uhićenja nekoliko osoba zbog krađe te skupocjene opreme, a osim kamera, nestali su i mikrofoni, tonske miksete, stativi, monitori... Da bi godinu kasnije tužiteljstvo podignulo optužnicu protiv 49-godišnjeg S.S.M. zbog nedjela teških 121.129 eura.
I dok je za javnost slučaj pao u zaborav, na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu je nedavno donesena nepravomoćna presuda zbog pronevjere i krivotvorenja isprava, a prema kojoj je S.S.M. osuđen na djelomično uvjetnu kaznu od 14 mjeseci, od čega je polovica bezuvjetni dio, dok je ostatak kazne uvjet na tri godine, piše Jutarnji list.
A ako ta presuda bude potvrđena, iza rešetaka neke od kaznionica će provesti još pet mjeseci, obzirom da je dva mjeseca nakon uhićenja proveo u istražnom zatvoru. Temeljem imovinsko-pravnog zahtjeva, HRT-u, pak, mora isplatiti bivšem poslodavcu 51.705 eura, dok će se za preostali dio iznosa do 182.275 eura HRT s bivšim djelatnikom morati boriti u parnici.
Optuženi je djelomično priznao pronevjeru, a postavljeni imovinsko-pravni zahtjev ne priznaje. Tereti ga se da je od početka 2015. do kraja listopada 2016., radeći kao tehničar na HRT-u, bio zadužen za rukovanje opremom i odgovoran za stanje imovine u spremištu, neovlašteno uzeo pet kamera Sony PMW400L te više komada stativa, mikrofona, monitora i druge audio i video opreme. A potom, da izbjegne stvarno provođenje inventure i tako prikrije nedostatak opreme, krivotvorio je potpise na inventurnim listama kao predsjednik popisne komisije zadužene za redoviti godišnji popis.
- Priznajem da sam otuđio dvije kamere s pripadajućim objektivima. I zbog toga mi je iskreno žao. Kajem se. Sam sebi sam napravio veliki problem. Bio sam u novčanom škripcu, raspadao mi se život, ali i brak. Nalazio sam se u gadnom psihičkom stanju uz dvoje maloljetne djece o kojima sam brinuo. A vezano za kazneno djelo krivotvorenja isprava, sam sebe sam potpisao na inventurnu listu, ali ne i druge osobe. Što se tiče ostale tri kamere, rekao bih da je meni netko pokušao smjestiti, odnosno napakirati, da su nestale zato što inventar u pogonu nije bio rađen već godinama. Bio je aljkav, fingiran i naštiman od pojedinih rukovoditelja odjela. To tzv. utvrđivanje manjka je provedeno dok sam bio na bolovanju ili na godišnjem, tako da nisam prisustvovao inventurama. U centralnom skladištu HRT-a sam radio 10 godina i nikada nije bilo primjedbi – rekao je u svoju obranu posrnuli bivši HRT-ovac. Za obje kamere kaže da ih je prodao za oko 50.000 kuna, odnosno 6000 eura, te je iskazao spremnost da nadoknadi štetu.
Odgovarajući na pitanja branitelja o stanju opreme na HRT-u, otkrio je da je ono "bilo jako loše, da se o opremi i dan-danas loše brinu te da je to bila poluispravna oprema koja se često kvarila".
- Trebalo ju je često nositi na servis, a za to sam ja bio zadužen papirnato. Oprema se nalazila u ormarima, pa su snimatelji i kamermani dolazili vikendom i uzimali ju te koristili u privatne svrhe. Na HRT-u se nije redovito popisivala oprema koja se zaduživala. I dalje je tako, a to sve znam jer sam u kontaktu s bivšim kolegama i bivšom suprugom koja tamo radi – zaključio je optuženi i ujedno dostavio sudu izdašnu medicinsku dokumentaciju o svome zdravstvenom stanju.
Čovjek koji je odlukom tadašnjeg ravnatelja televizije postavljen za predsjednika Centralne inventurne komisije ispričao je kako je sazvao sve predsjednike potkomisija na sastanak te im podijelio inventurne liste da utvrde stanje na terenu, i jedino je optuženi te liste podigao dva tjedna kasnije.
- Do 16. studenoga 2015. inventurne liste trebalo je vratiti, no S.S.M. ih nije vraćao pa sam mu slao mailove. Govorio je da bude, a opomene sam mu slao sve do svibnja 2016. Kako više nije odgovarao, Radna jedinica snimatelji i montažeri je poduzela mjere te je odlučeno da se napravi inventura. Naknadno sam čuo da je ustanovljen manjak kamera u skladištu. Osnovano je i povjerenstvo zbog tog problema, a dio inventurnih lista koje je optuženi predao, na njima se potpisao kao predsjednik komisije. On je tako postupajući kupovao vrijeme i prolongirao da se sve to što kasnije otkrije – mišljenja je svjedok.
Tadašnji voditelj Odjela snimatelja i montažera je, pak, za optuženog rekao da je bio glavni spremištar te da je njegov prethodnik, za razliku od S.S.M., bio organiziran i vrlo pedantan što se vođenja zadužene opreme tiče.
- Kad je došao S.S.M., zavladao je nered, a spremište je bilo stalno zaključano i uvijek ga se trebalo zvati za potrebnu opremu koju on nije uredno zaduživao. Bilo je situacija kad bih optuženom dao stativ koji treba popravak, a on bi mi vratio neki drugi. Početkom 2016. situacija sa spremištem mi je postala sumnjiva te su mi se podređeni požalili na neku opremu koja se izdavala, a bila je od ranije već zadužena. S dvojicom kolega sam u srpnju 2016. neformalno ušao u skladište. Ustanovili smo da od 18 kamera nedostaju četiri. Kad smo S.S.M. pitali je li svjestan stanja u skladištu, rekao mi je da će sve riješiti. Nakon toga je otišao na bolovanje, a inventurna komisija je 15. listopada utvrdila da nedostaje šest kamera, od kojih je jedna naknadno pronađena bez objektiva. U vrijeme bolovanja je iz meni nepoznatog razloga S.S.M. dolazio noću u prostor HRT-a, a kad je u ožujku 2017. bio prisutan inventuri, S.S.M. je imao na utvrđeno primjedbu govoreći da je sve lažno jer više nije spremištar – opisao je drugi svjedok. Inače, prije nego što je otišao na bolovanje, S.S.M. je u jeseni 2016. samoinicijativno sazvao inventurnu komisiju te prezentirao kako se spremište poklapa s inventurnim listama i da sve štima.
Obrtnik kod kojeg su, pak, neki dijelovi te nestale opreme završili zahvaljujući optuženom, ispričao je da ga je S.S.M. kontaktirao telefonom i pitao je li ga zanima otpisana oprema s HRT-a.
- Valjda je do mojeg broja došao preko internetske stranice na kojoj je vidljivo čime se bavi moj obrt. Kupio sam krajem 2015. od njega četiri mikrofona i jedan monitor. Monitor sam platio 500 eura, a svaki od mikrofona između 1200 i 1600 kuna. Oprema je bila stara, a općepoznato je da se na HRT-u stara oprema baca u kontejnere nakon čega djelatnici HRT-a koji za to znaju prvi dođu do kontejnera te ju pokupe i nude na prodaju na Njuškalu. A krajem 2016. sam kupio još od S.S.M. dvije kamere Sony 400, a svaku sam platio 5000 eura. Preprodao sam ih za 6000 eura. Obje su imale oštećene objektive koje sam mu vratio. A kamere sam oglasio na eBayu sa serijskim brojevima i fotografijom. Jedna je prodana češkom državljaninu s kojim sam se našao na pola puta u Austriji. Druga kamera je prodana Australcu te sam mu je poslao poštom – otkrio je, pak, u sudnici obrtnik.
Bivši djelatnik HRT-a ispričao je da je od optuženog tijekom 2014. kupio za 25.000 kuna dva rabljena stativa Sachtler 18P, pripadajuće noge s panoramskom ručkom, šarafima, pločicom... Pritom mu je tvrdio da je s tom robom sve čisto.
Zaposlenik u glavnoj režiji Hrvatskog radija se prisjetio da mu je od 2012. optuženi znao dolaziti i nuditi na prodaju audio opremu novije proizvodnje.
- Govorio je da se radi o razduženoj i odbačenoj opremi. Od 2010. do 2013. sam od optuženog kupovao potrgane mikrofone, kutije za njih te ambalažu. Sve to mi je trebalo za muzej audio opreme. Nije mi govorio otkuda mu te stvari. Jednom je od mene posudio opremu koju nikako da mi vrati pa se jedne noći pojavio kod mene s kutijom prepunom različitih mikrofona i baterijskih miksera. Ostavio mi ih je kao zalog za posuđenu opremu koju nije vratio. Da bi mi nedugo zatim poslao mail da je u životnoj opasnosti i da mu treba određena oprema da bi se spasio – posvjedočio je svjedok, piše Jutarnji list.
Tijekom istrage policija je HRT-u uspjela vratiti 64 komada tehničke opreme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....