Sudsko vijeće Općinskog suda u Vinkovcima nije previše impresionirala tužna priča 40-godišnje M. R., državljanke Slovenije i Slovačke, kada im je objašnjavala zašto se lanjskog 15. veljače u kasnim popodnevnim satima pojavila s troje djece i psom na graničnom prijelazu Bajakovo, piše Jutarnji list.
Jer, osim djece, ta nezaposlena ekonomska tehničarka po zanimanju prevozila je u Range Roveru slovenskih oznaka više od 22 kilograma kokaina čistoće od preko 72 posto te dva pištolja Glock s pet spremnika i oštećenim serijskim brojevima. Kad su je carinici i policajci raskrinkali, bivšem je partneru na mobitel poslala poruku: "Našli su, gotovo je", a na što joj je on potom odgovorio: "Samo tišina, ništa ne znaš".
Od tada se nalazi iza zatvorskih rešetaka, a ovih dana je zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama te izbjegavanja carinskog nadzora doznala osuđujuću nepravomoćnu kaznu od šest i pol godina zatvora, što joj nije sjelo. Odlukom suda oduzeto joj je i 590 eura koje je imala kod sebe prilikom uhićenja te će se po pravomoćnosti presude taj novac sliti u državni proračun. Isto tako, vlasnik terenca kojim je upravljala ostaje trajno bez njega, a vlasništvo prelazi na Ministarstvo prostornog uređenja na daljnje upravljanje. Jedan mobitel koji joj je oduzet bit će uništen, a drugi joj vraćen, i morat će podmiriti i više od 4000 eura sudskih troškova.
Krivnju je u početku priznala, a potom danu obranu opozvala, ustvrdivši da je krenula iz "Slovenije prema Novom Sadu u posjet tetki te da ni u snu nije znala što se nalazi u autu".
- Dolaskom na granicu mislila sam da je riječ o rutinskoj kontroli, ali su me onda odvezli u hangar, otvorili auto i otraga našli jednu kutiju i pištolj. Rekli su mi što su našli. Ja u životu drogu vidjela nisam. I ne bih nikada s djecom u takav auto sjela. To je sve što imam za reći i neću odgovarati na pitanja - rekla je u svoju obranu optužena, pa onda opet nakon nekog vremena u sudnici odlučila priznati krivnju.
- Nisam znala što imam u autu, nego su mi rekli da moram zbog dugova nešto prevesti za Srbiju, ali mi nisu rekli što. Zadužila sam se privatno, ali imena tih ljudi ne mogu reći, kao ni odgovoriti koliko sam dužna. Bivši suprug zna da sam zadužena, ali ne želim reći je li znao da prevozim nešto sitno u autu. Njemu sam javila da smo pali jer sam u autu imala djecu. Mislila sam da vozim marihuanu ili nešto sitno. Nisam znala količinu niti sam znala kome je trebam predati. Samo mi je rečeno da će me nazvati i da djecu povedem sa sobom jer će im inače nešto loše napraviti. Ne znam ni čiji je bio taj Rover, osim da me čekao ispred kuće, a koristili smo ga bivši i ja. U startu ništa nisam priznala jer sam se bojala za djecu, prijetili su mi - pojasnila je optužena, na što ju je tužiteljica upitala zašto se onda danas više ne boji unatoč činjenici da su djeca u Sloveniji bez nje i da li te prijetnje i dalje egzistiraju.
Međutim, optužena je odgovor na to pitanje izostavila. Zatim se, među ostalim, dotaknula i tužne obiteljske problematike navodeći da joj se otac ubio kad je imala 10 godina, da joj brat boluje od raka pluća i da mu šalje novac za pametne lijekove i terapije, da joj jedno dijete ima ADHD i autizam, a ona da u zatvoru propada. Pritom je navela da je slabokrvna i da ima anemiju, da je pronalazak droge utjecao na stres, te da joj nedostaje fizički kontakt s djecom iako ih čuje.
U dio obrane da nije znala točno što prevozi, kao i da joj je rečeno da zbog dugova nešto mora prevesti u Srbiju, sud joj nije povjerovao jer je bivšem suprugu poslala obavijesne poruke - prva je bila u 19:16 sati u kojoj mu piše: ""Našli su", a odmah potom i "Kraj je" uz tri tužna emotikona. Kako je pretraga terenca polučivala sve više očitih rezultata, u 19:20 sati on ju podsjeća: "Samo tišina, ništa ne znaš".
A vlasnik Range Rovera koji je to samo na papiru i koji o ničemu ne zna ništa zapravo je jedan umirovljenik, inače otac partnera optužene žene.
- Od svojih 700 eura mirovine ja si taj auto nisam mogao kupiti. Znam da ga je kupio moj sin i prepisao na mene jer je imao puno negativnih bodova zbog prekršaja u prometu. Jedan dan mi ga je dovezao da ga registriram. Mislim da ni moj sin nije imao novca za kupnju takvog auta jer mi je rekao da vrijedi i do 30.000 eura. Kamo je M. R. išla toga dana? Ne znam. Ona je iz Slovačke i nema rodbine u Hrvatskoj, ni u Srbiji, ni u Sloveniji. O drogi ne znam ništa, kao ni o oružju koje sam vidio samo kad sam služio vojsku u JNA. U životu gram droge nisam imao u svojim rukama, niti sam ja taj auto prepravljao i radio preinake. Mene ne zanima što će dalje biti s tim vozilom - istaknuo je umirovljenik pojašnjavajući da su mi potrebne jedino registarske pločice i prometna dozvola da ih vrati po isteku registracije ne bi li izbjegao kaznu, piše Jutarnji list.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....