Na Županijskom sudu u Velikoj Gorici nastavljeno je suđenje Aleksandru Niševiću (32), Glinjaninu optuženom da je 2019. ubio vlastita djeda Miloša (89) i njegovo raskomadano tijelo zakopao u šumi u blizini kuće. Inače, riječ je o mladiću koji najbolje godine svoga života provodi po ćelijama hrvatskih kaznionica jer trenutno, dok mu se sudi za teško ubojstvo, služi kaznu od 11 i pol godina zatvora zbog pokušaja ubojstva dviju žena u Splitu 2021., a protiv njega se vodi još 15 stegovnih postupaka u kaznionici te još dva druga kaznena postupka, piše Jutarnji.
Prije mjesec dana, na početku suđenja za monstruozni zločin, a koje inače traje od početka 2023. i delegirano je sa sisačkog suda na velikogorički, izbjegavao je očitovati se o krivnji, tražeći odgodu radi bolje pripreme. Pa mu je sutkinja u jednom trenutku čak očitala bukvicu, istaknuvši, među ostalim, da sudnica nije tržnica i da je imao dovoljno vremena za sve.
Nastavno na to, a obzirom na to da su se promijenili članovi vijeća, rasprava je prekjučer formalno počela ispočetka, pa je Nišević ponovno upitan kakav stav sada zauzima o krivnji, na što je odlučno rekao da nije kriv.
Nakon toga je ispitan svjedok Damir L., koji je, zahvaljujući svojem prijatelju, imao prilike u nekoliko navrata susresti se s Niševićem, a u sudnici mu je u pojedinim trenucima okrivljeni digao tlak.
Odgovarajući na pitanja Niševićeva odvjetnika Tomislava Kesera kada je zadnji put konkretno vidio Niševića i je li mu ikad govorio o tome da je bio u zatvoru, Damir L. je kazao da misli da je zadnji susret bio krajem ljeta 2019., da mu je došao u posjet i da je dva puta prenoćio, jednom s prijateljem Gordanom Lj., a drugi put s curom.
– S Aleksandrom nisam pričao o zatvoru, ali mi je to rekao Gordan, kao i da ga se trebam pripaziti jer je kriminalac. Ja njegov život ne znam. Nije puno puta došao kod mene. Jednom mi je bio ostavio sivi ruksak, kao i parfeme, da mu pričuvam, ali kako se duže nije pojavljivao, sve sam bacio. U njemu su bile i neke vakuumirane salame. Jednom ga je policija tražila kod mene, ali tada ga nije bilo – prisjetio se Damir L., pa je odvjetnika dalje zanimalo je li mu optuženi ikada rekao zašto je odlučio spavati baš kod njega.
– Pitajte to njega. On nije moj prijatelj. Ostavio je taj ruksak i bio je došao s nekom malom. A kad je došao s Gordanom, prvi put sam Aleksandra tada vidio u životu. Inače, Gordan, s čijim sam roditeljima bio dobar, dopeljao mi je gro takvih ljudi. Bave se drogom, konzumiraju alkohol i sve sam to odlučio najuriti. Gordan mi nije rekao odakle zna Aleksandra. Samo mi je kazao: "To je moj prijatelj." On je valjda išao krasti po dućanima, a meni nije polagao račune gdje odlazi nakon što ode od mene. Između prvog susreta i tog ostavljanja ruksaka s robom unutra, kad je došao s curom, prošlo je nekih mjesec do mjesec i pol. Kod mene je Aleksandar ukupno bio tri ili četiri puta. A kad mi je ostavio taj ruksak, posudio sam mu bio 100 kuna, koje mi do danas nije vratio – odgovorio je dalje Damir L.
Potom je Nišević došao na red sa setom svojih pitanja, pa se obratio svjedoku da slobodno sjedne jer je bolestan, ali i zbog toga što će ga puno toga pitati.
– Ispričavam se što su vas zvali na ovaj sud. Dakle, ovo što ću vam sada reći ništa ne utječe na vas. Sjećate li se kad sam bio kod vas uhićen 2017. godine? – zanimalo je Niševića i dobio je odgovor:
– Ma koja 2017.? Ne pričaj gluposti.
Na to je reagirala tužiteljica, ukazavši na to kako okrivljeni uvjerava svjedoka u tvrdnje.
– Bio je civilni auto došao na tu njegovu adresu, gdje su me uhitili i odveli u zatvor u Bjelovar – dopunio je Nišević, pa je svjedok odmah burno reagirao:
– Nije točno! Ti si s policijom 2019. došao njihovim autom kod mene. Samo ti govori kaj hoćeš! Došao si s civilnom policijskom Škodom, čovjek iz tog auta predstavio mi se kao policajac. Aleksandar nije uhićen na mojoj adresi!
Nišević je dalje nastavio podsjećati svjedoka na davna vremena.
– Sjećate li se, jer ja se sjećam da ste 2019. uređivali i kitili bor? – upitao ga je optuženik.
– Ako kitim bor, onda ga kitim u prosincu. Kod mene nisi bio za vrijeme blagdana. To su opće gluposti. Ma kakav 12. mjesec! Ja sam znao bor čak imati okićen i cijelu godinu i sav se od težine objesi. Evo, i sad u kući taj bor nije raskićen – napomenuo je svjedok.
Optuženi ga je zatim pitao zna li čime se bavi, gdje je išao kad mu je pozajmio 100 kuna, sjeća li se, kad mu je bio u posjetu, da je spavao na tepihu, a Gordan na kauču....
– Ti kradeš parfeme i salame. Kad sam ti dao 100 kuna, nisam znao ni da si iz Gline. Mislio sam da si iz Zagreba. Novac mi vratio nisi, a gdje si išao, ne znam. Kad si bio kod mene s Gordanom, spavali ste obojica na kauču, a ne na tepihu. Spavali ste zajedno. Prespavao si jednom jednu noć, a drugi put dvije noći zaredom. Nikakvih mjesec dana u komadu! Ne pričaj gluposti. Jesu li to sva pitanja za mene? Fala vam bogu – zavapio je za kraj svjedok, kojemu je Nišević prilikom izlaska iz sudnice poželio sretan put kući.
Inače, prilikom zakazivanja idućeg datuma rasprave za 28. studenoga, Nišević je negodovao da mu taj datum sigurno neće odgovarati jer tijekom cijelog idućeg mjeseca ima i druge sudske postupke koji su u tijeku već neko vrijeme.
Kako smo već pisali, slučaj nestanka 89-godišnjeg umirovljenika Milana iz Roviške raspetljao se zahvaljujući optuženikovu poznaniku S. S., koji je svoja saznanja o nestalom čovjeku odlučio podijeliti s policijom, i to nakon što je medije preplavila vijest da je Nišević pokušao ubiti dvije žene u Splitu.
– Tog dana mu se djed baš nije obradovao i ja sam izašao jer nisam više htio slušati svađu. Stajao sam uz samu kuću i čuo buku te uzvik: "Joj, nemoj!" Potom se začuo tresak kao da netko pada na pod. Ušao sam u kuću i vidio djeda Miloša na podu, a Aco je držao u rukama veliku, široku metalnu posudu. Bio sam van sebe pa sam izašao i hodao u panici. Rekao mi je da idemo u Zagreb, a da će se on vratiti riješiti se tijela. Nakon toga sam otišao za London i tamo ostao godinu dana, a kad sam vidio vijesti iz Splita i da Acu sumnjiče za napad na dvije žene, odlučio sam reći što znam te sam policiji pokazao put kojim smo došli do Roviške – otkrio je ključni svjedok zločina S. S. na ispitivanju pred sucem istrage.
I upravo njegov iskaz Nišević dovodi u pitanje, kaže da ga je davao pod utjecajem droge, a na prethodnim je ročištima isplivalo na površinu da se isti taj svjedok, nakon svega, boji optuženog.
A nastavno na informacije koje je dao S. S., krajem prosinca 2021. u šumi u blizini Miloševe kuće pronađena je lubanja bez donje čeljusti, nekoliko kostiju, ostaci odjeće i crna čarapa u kojoj je bilo korodirano streljivo i zalijepljeni džepni nožić. Ujedno je pronađena i maslinasta jakna s kapuljačom, smeđi džemper, par zelenih gumenih čizama, dio crnih hlača te crna okopojasna torbica, a DNK analiza je pokazala da su to ostaci nesretnog umirovljenika kojega je unuk, prema optužnici, između 16. i 28. prosinca 2019. u njegovoj kući odlučio ubiti. Bio je revoltiran djedovim prigovaranjem, pa ga je udario po glavi većom metalnom posudom i slomio mu lubanju.
Zabrinuti susjedi obavijestili su policiju 28. prosinca te godine da umirovljenika ne viđaju danima. Zanimljivo je da policija tada u njegovoj kući nije pronašla tragove krvi, a našli su crni ruksak s potvrdom zatvora u Zagrebu na unukovo ime, kao i pisma koja mu je unuk slao iz zatvora govoreći mu da ga voli, da ga moli da mu uplati novac i da mu dođe u posjet.
Za ubojstvo djeda se, podsjetimo, Nišević od početka ne smatra krivim, te je ustvrdio da mu je na Badnjak te godine bio u posjetu, ali da ga nije našao.
Za psihijatrijske vještake, koji su se kratko bavili njime, optuženi muškarac ima disocijalni poremećaj ličnosti, nastoji se prikazati u poželjnom svjetlu, narcisoidan je, s nižim pragom tolerancije i latentno agresivan. Vještaci su također zaključili i da ne boluje od duševnih bolesti te da nema elemenata koji bi upućivali na to da je u kritično vrijeme bio smanjeno ubrojiv.
A ono zbog čega trenutno već služi zatvorsku kaznu su događaji od 17. srpnja 2021. u Splitu. Prvo je poslije sedam sati na terasi kafića "Firule" ženu pitao za čašu vode, a kad se ona okrenula, svom snagom udario ju je staklenom bocom po glavi. Nakon što ju je ošamutio prvim udarcem, uhvatio ju je za kosu i nastavio udarati njezinom glavom po stepenicama i zidu, a zatim šakama po glavi i tijelu. Teško ju je ozlijedio, a on je pobjegao jer je naišla druga prolaznica.
Nešto kasnije, u 8.50, okomio se i na jednu ženu u Šimićevoj ulici. Kamenom koji je držao u šaci udario ju je po glavi, da bi potom nastavio udarati njezinom glavom o tlo, odnosno o staklo ulaznih vrata zgrade, tako da je puknulo. Susjeda je to vidjela i počela vikati, pa je na kraju policija krenula u potjeru za odbjeglim napadačem. Javnost je u tom slučaju imala prilike vidjeti snimke nadzornih kamera koje su zabilježile njegovo ludilo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....