Među burnim reakcijama na skandalozni Okrugli stol kojeg je pod nazivom „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca” u Saboru organizirao Klub zastupnika DOMiNO-a i Hrvatskih suverenista, našlo se i onih koji zazivaju podnošenje kaznene prijave. Podsjetimo da su tri udruge, Antifašistička liga, Documenta i VeDRA, nedavno podnijele prekršajnu prijavu protiv Marka Perkovića Thompsona zbog ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni‘ pa smo i slijedom toga kontaktirali pravne stručnjake kako bismo doznali ima li i ovdje osnova za pokretanje sudskog postupka, odnosno može li se održavanje pseudoznastvenog skupa u najvišem zakonodavnom tijelu države podvesti pod kazneno djelo.
Aleksandar Maršavelski, izvanredni profesor na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, smatra da izrečeno za Okruglim stolom iziskuje reakciju policije i Ustavnog suda.
- Prema članku 325. stavku 4. Kaznenog zakona, kažnjivo je javno odobravanje, poricanje ili znatno umanjivanje genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv određene skupine ili pripadnika te skupine. U ovom slučaju, javno poricanje i znatno umanjivanje sadržano je prije svega u izjavama Igora Vukića da Jasenovac – u kojem je ubijeno najmanje 83.145 poimenično utvrđenih žrtava – "nije bio logor smrti, nego radni logor" i da u njemu "nije bilo masovnih ubojstava", da službeni popis JUSP-a koji uključuje 20.101 dijete predstavlja "jednu od najgorih laži", te da su kapaciteti bili "za 1500 do 2000 zatočenika". To je flagrantno i svjesno "znatno umanjivanje" genocida i zločina protiv čovječnosti počinjenih u logoru Jasenovac nad Srbima, Romima, Židovima i Hrvatima antifašistima. Riječ je o zločinima utvrđenim u brojnim domaćim i međunarodnim presudama te neupitnim historiografskim konsenzusom. Izjave Nikole Banića o "dupliciranim i lažiranim žrtvama" te Pere Šole o samo 297 umrlih idu u istom smjeru umanjivanja – pojašnjava prof. Maršavelski.
Upozorava, međutim, kako je sporno radi li se o načinu prikladnom potaknuti na mržnju.
- Spornim izjavama se ne samo vrijeđa dostojanstvo žrtava i njihovih potomaka, već se stvara platforma za mržnju nacionalnim manjinama, Srbima, Romima, Židovima, koje su bile primarne žrtve sustavnog istrebljenja u NDH. Vukićeva izjava da je "i NDH bila izraz te želje (za državnosti)" kontekstualizira ove teze, smještajući ih u afirmativni okvir prema režimu koji je počinio genocid. Time to može biti "način prikladan potaknuti... mržnju" jer rehabilitira ideologiju koja je do zločina i dovela – tvrdi pravni stručnjak i navodi zanimljiv primjer iz Osijeka.
- Presudom Općinskog suda u Osijeku za kazneno djelo iz članka 325. stavka 4. Kaznenog zakona osuđena je 2022. jedna osoba koja se javila telefonom u eter jedne lokalne televizije na temu ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu. Izjavila je, između ostalog: “Lažete kako su ubili te ljude, vi ste to gledali u filmovima, niste normalni, glupavi ste”. Premda je sporno je li ubojstvo redarstvenika u Borovom Selu predstavljalo ratni zločin, jer nije negiranje svakog ubojstva kazneno djelo, sud je osudio ovu osobu i izrekao joj uvjetnu osudu. Ako primijenimo isti standard, onda bi Državno odvjetništvo RH trebalo pokrenuti izvide protiv govornika Okruglog stola zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz čl. 325. st. 4. KZ-a, ali i protiv organizatora, zastupnika i stranaka, zbog mogućeg poticanja ili organiziranja. Međutim, osobno mislim da se ni u ovom kao ni spomenutom sudskom predmetu ne radi o kaznenom djelu, nego o prekršaju, što znači da ovaj slučaj iziskuje reakciju policije.
Događaj nesumnjivo potpada pod članak 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer izvođenje ovakvih "tekstova" u Saboru, što je "javno mjesto", duboko "remeti javni red i mir" vrijeđajući dostojanstvo građana i potkopavajući temeljne ustavne vrijednosti Republike Hrvatske. Intenzivne medijske reakcije na ovoj događaj nesporno ukazuju na uznemirenost velikog dijela javnosti. Navedeni prekršaj se u ovom kontekstu ima tumačiti u svjetlu članka 39. Ustava, prema kojem je kažnjivo i zabranjeno svako pozivanje ili poticanje na bilo koji oblik nesnošljivosti. Pseudoznanstveno negiranje najvećeg ustaškog zločina ne predstavlja nužno poticanje na mržnju, ali svakako predstavlja poticanje na nesnošljivost. Za prekršaj je dovoljna i nehajna odgovornost tj. svijest o mogućnosti da će takve izjave potaknuti nesnošljivost i time remetiti javni red i mir, kao i kada bi počinitelj mogao biti svjestan te mogućnosti – tvrdi prof. Maršavelski.
Dodaje kako svakako treba razmotriti i prekršajnu odgovornost prema članku 25. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
- Navedenim izjavama u javnom prostoru Sabora, govornici i organizatori su "s ciljem... stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja" utemeljenog na "rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože... vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom... podrijetlu" izravno "povrijedili dostojanstvo" ne samo žrtava, već i svih pripadnika srpske, romske i židovske zajednice u Hrvatskoj, kao i svih antifašistički orijentiranih građana. Stvaranje atmosfere u kojoj se u parlamentu genocid naziva "radnim logorom" i "laži" jest prototip "ponižavajućeg i uvredljivog okruženja". Osim toga, odgovornost prema stavcima 2. i 4. jasno leži na odgovornim osobama i pravnim osobama, odnosno strankama, koje su skup organizirale.
Na sve ovo bi svakako trebao reagirati i Ustavni sud. Najprimjerenija i najhitnija reakcija Ustavnog suda bila bi djelovanje sukladno članku 104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Sud "prati ostvarivanje ustavnosti" i trebao bi "o uočenim pojavama neustavnosti... izvijestiti Hrvatski sabor". Korištenje parlamentarne infrastrukture za promicanje teza koje eklatantno krše članak 39. Ustava i hrvatski ustavni identitet, o kojem je Ustavni sud detaljno govorio u predmetu ulice “10. travnja”, predstavlja prvorazrednu "pojavu neustavnosti". Ustavni sud trebao bi u svom izvješću osuditi ovakvu zlouporabu Sabora. Također, Ustavni sud bi mogao reagirati i priopćenjem, kao što je to učinio kada je Visoki prekršajni sud prekršio Ustav u slučaju Thompsonovog izricanja “Za dom spremni” – podsjetio je Aleksandar Maršavelski.
Njegova kolegica, profesorica Maja Munivrana s Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, također se slaže da je u ovom slučaju moguća tek prekršajna prijava te pojašnjava i razloge.
- Kazneni zakon u okviru članka 325. Kaznenog zakona, koji se odnosi na javno poticanje na nasilje i mržnju, inkriminira i ono što se najčešće kolokvijalno naziva negiranje genocida. Prema st. 4. kaznom zatvora do tri godine (ili novčanom kaznom) kaznit će se tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine.
U našoj sudskoj praksi najteži oblici govora mržnje sankcioniraju se u pravilu pod stavkom 1, kao javno poticanje na nasilje i mržnju prema određenim skupinama ili njihovim pripadnicima, dok sudske prakse u pogledu st. 4. gotovo da nema. U istraživanju Hrvatskog pravnog centra kojim smo obuhvatili sve pravomoćne predmete od 2016. do zaključno 2021. godine, našli smo tek tri presude, među kojima su se dvije odnosile na poricanje ratnih zločina protiv Republike Hrvatske odnosno Hrvata, a jedna na istovremeno poricanje i znatno umanjivanje kaznenog djela genocida i to zločina u Jasenovcu („komunistička laž“) i općenito Holokausta („najveća svjetska prijevara“). Sud je smatrao da je negiranje Holokausta po svojoj prirodi poticanje na mržnju prema Židovima prikladne potaknuti mržnju prema Židovima (zbog njihove rasne i vjerske pripadnosti), pri čemu valja istaknuti i da je počinitelj istovremeno tvrdio da su se Židovi pomoću mita i korupcije inkorporirali u sve najvažnije pore društva kako bi promovirali laži o Holokaustu i doveli svijet na rub ponora - informira nas prof. Munivrana.
Prema njenom mišljenju, nema sumnje da neke od izjava izrečenih jučer u Saboru znatno umanjuju međunarodne zločine koji su se dogodili u Jasenovcu, od kojih su neki utvrđeni i pravomoćnim sudskim presudama naših sudova.
- Podsjetit ću primjerice na utvrđenja Županijskog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda u predmetu Šakić. Ono što se, međutim, za kaznenu odgovornost traži jest da je djelo počinjeno na način koji „je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv rasne, vjerske, nacionalne ili etničke skupine ili njihovih pripadnika“. S obzirom da je dostupna sudska praksa oskudna te da se u pravilu radilo o kaznenim nalozima bez obrazloženja, nemamo ustaljeno sudsko tumačenje ovog elementa. No, smatram da ga u kontekstu kaznene odgovornosti treba restriktivno tumačiti i kazneno procesuirati samo one najteže oblike „negiranja“ koje ujedno potiču na nasilje i mržnje prema jasno izdvojenim skupinama. U ovom bi slučaju stoga u obzir došla tek primjena čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pri čemu remećenje javnog reda i mira treba tumačiti na način da se ne odnosi isključivo na mjesto događaja, već treba uzeti u obzir i činjenicu da je uslijed planirane medijske popraćenosti događaj otišao u eter i izašao iz okvira konkretnog događaja. Smatram ujedno da bi de lege ferenda čl. 5. ZPPJRM trebalo osuvremeniti - zaključila je Munivrana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....