Bit će koncert spektakularan! Vidjet će se iz svemira. Gledat će i Klingonci. Kako stvari stoje, možda bi najbolje bilo da država proglasi neradni dan. Može se i to, zašto ne, ima još vremena. Evo, sjetimo se Splita onomad, iz Kerumove ere – jednog jutra u veljači zamelo je bilo grad, a vlasti su reagirale brzinski i jednostavno proglasile "Snježni dan"! Na opću radost puka.
Doduše, sad smo usred paklenog toplinskog vala, pa bi predloženi dan o kojemu govorimo mogao ponijeti i taj pridjevak. Pakleni. Jer je najbliža prilika za snijeg tek početkom kolovoza, baš nekako petog u mjesecu, kada slavimo Gospu od Sniga. I "Oluju" isto!
Da se vratimo meritumu, ministar Davor Božinović nekako nam se čini kao razuman i trezven, staložen čovjek, koji nikad ne brza, koji razmisli prije nego će išta izjaviti, mjereći svaku riječ. Kao da ne upravlja policijom, već krotkom molitvenom zajednicom. E, on bi to znao lijepo priopćiti, na veselje svih nas, pa da lijepo odemo svi na taj koncert. Čitava naša nacija, četiri milijuna ljudi! I da sindikati zamole Vladu da nam taj dan ipak bude plaćen svima. Ako mogu platiti dane provedene u štrajku, neka lijepo odriješe kesu i pred nama, ljubiteljima svega hrvatskog! Pa da vidimo tko bi išta prigovorio, možda bi izdaleka tek zarežao jedino komšijin Vučko.
Mogao bi sve to, svu tu organizaciju, svladati i Thompsonov logistički tim. Ne ona čuvena tvrtka iz savezne države Georgije, s vrelog američkog juga – Thompson‘s Logistic Company, već Markov tim, ovog našeg, domaćeg, domestica vulgaris pjevača. Vidi se odmah da ljudi znaju svoj posao, ali država je ipak država, tek ona daje taj jedan poseban pečat svemu hrvatskom. Sjetite se samo i pustite kraju sve što vam ova jugonostalgičarska kukavelj pokušava plasirati, pape našeg, svetog Ivana Pavla Velikog: milijun Hrvata, heej, milijun! Na istom tom hipodromu u Zagrebu, usred Domovinskog rata, u rujnu 1994. godine, sinak moj! A on kao Mišo na Poljudu: digne desnu ruku – pjeva desna strana, digne lijevu – pjeva i ljevica.
Privatno i javno
Da ne nižemo sad sve redom, bio je poslije i papa emeritus. Benedikt XVI., 300.000 ljudi na hipodromu, a gdje su svi oni dočeci, na primjer, pola milijuna, 500.000 navijača "vatrenih" poslije svjetskog, ruskog srebra, na Jelačićevu placu. Kakav je to tek bio beskrajan dan... Pitajte Markana, pjevao je i on tada. Ne znači da mu između dviju strofa pjesme "Lijepa li si" nije na um pao upravo velebni koncert koji nas očekuje iduću subotu! Bit će više naroda nego papi Frani na sprovodu.
Dobro, znamo, sva ova raznobojna sitnež odmah će skočiti kao jedan, da zbrajamo jabuke i kruške, da su sve to bili veliki javni i državni događaji, a ovo sada da je tek privatni koncert koji diže na noge i crpi čitav javni sektor... Da je ugrožena sigurnost, da tko bi više znao je li policija još nabavila puške za dronove i sve tomu slično. Ali pitamo mi vas: "Kako išta može biti privatno s 500.000 ljudi u metropoli s 800.000 građana?!"
Davno je rekla Ekatarina Velika: "Treba mi svet otvoren za poglede, otvoren za trčanje, treba mi soba da primi pet hiljada ljudi s dignutim čašama..." (Među nama, nije da ih mi sad nešto slušamo, sačuvaj bože, ali taj je stih baš legao. Ko i Cecina "Kukavica", kad se ono mrvu zapijemo.)
Uglavnom, vide svi da onaj Tetejac, zagrebački načelnik, nije neka mustra: ne usudi se koncert odbiti ili ga narezati na više tanjih, a država kao stidna mlada, teško joj priznati da bi ona baš sada za sve to se rado dala. Jasno, ne želi se gurati u prve redove i pripisivati sebi sutra zasluge, ali joj mi otvoreno poručujemo, obični Hrvatići – kreni gardo! Snježni dan, (može i pakleni), po dnevnica svakomu, sendviči po izboru i čitava Hrvatska u jednom karuselu. Pjeva nek je čuju, ko ne sluša pjesmu, slušat će oluju.
E, moj narode...
(A babe nek ostanu doma! Rekla bi Neva.)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....