Aktualni bojkot povod je za razgovor s jednim od naših vodećih agronomskih stručnjaka, prof. dr. Ivom Grgićem s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Što mislite, hoće li dugotrajni bojkot trgovina uroditi i osjetnijim snižavanjem cijena hrane u dućanima?
- Osobno mi nije jasno zbog čega se sada prosvjeduje, zbog cijena hrane, cijene bijele tehnike, visokih kamata, kapitalizma... I već sada je jasno da od svega neće biti ništa, odnosno dogodit će se najgore, a to je ulazak u apatiju i poznato "ništa se ne može promijeniti". Legitiman zahtjev za umjerenom podjelom plijena, tj. dohotka potrošača se pretvorio u "neki protiv svega". Cijene hrane su već ovih dana dosta niže, ovisno što tražite, a kratkoročno mogu biti još niže. Oni protiv kojih je usmjeren prosvjed, trgovine, sve će to izdržati koliko god bude trebalo.
Budući da se svaki ručak mora platiti, to će se prevaliti na dobavljače, a oni na proizvođače. I nakon nekog vremena, jer ne zaboravimo da je potražnja za hranom agregatno neelastična, sve se vraća na isto. Cijene će ići naviše sve dok su ljudi voljni plaćati. U ovom trenutku veće povjerenje kod mene imaju trgovci nego organizatori prosvjeda i politička elita, koja licemjerno podržava bojkot jer "i oni su kupci", a ne ulaze u bit problema zašto imamo neuređenu državu, pa tako i tržište hrane.
Problemi u proizvodnji
Što je u cijeloj ovoj priči s proizvođačima? Naime, oni se žale da su njihovi prihodi uglavnom isti, neovisno o konačnim cijenama hrane u dućanima?
- Proizvođači, mislim na domaće, koji su i do sada za svoju policu posredno plaćali sve što treba i ne treba, dolaze u nezavidan položaj. Već me ulovio strah da se netko iz Ministarstva poljoprivrede ili HPK ne dosjeti i povede poljoprivrednike s traktorima na ispražnjena parkirališta trgovačkih centara. Ako može ministar gospodarstva, zašto ne bi i oni? A gdje će prodati svoje proizvode, očito nikoga ne zanima. Naravno, za sada domaći poljoprivredni proizvođači su po strani, ali me strah da se dio tereta trgovine ne prebaci na njihova pleća. Ne zaboravimo da globalna tržišta ne bilježe samo porast cijena, one se i smanjuju i uvoznici se zadovoljno smješkaju. Jer narod mora jesti.
Je li uopće realno očekivati da se situacija s cijenama drastično promijeni bez promjena u strukturi ekonomije i drukčijeg odnosa snaga od same proizvodnje, preko distribucije pa do trgovina koje su zadnje u lancu u kojem svoje uzima i država?
- Često se zaziva domaća proizvodnja, zaboravljajući da ona mora zadovoljiti nekoliko kriterija da bude jamac tržne stabilnosti koja se najčešće mjeri stabilnošću ili blagim rastom maloprodajnih cijena. Hrvatskoj je neophodno povećanje proizvodnje, a manje mjerenje probavnih plinova kod goveda. Buduća proizvodnja mora biti stabilna, cjenovno konkurentna cijenama proizvoda od kuda dolazi najveći dio "uvoza", iste razine kakvoće.
Za početak treba okrupnjeti proizvodne resurse, što jamči visoku razinu primjene tehničko-tehnoloških proizvodnih postupaka. Poljoprivreda takve proizvodne strukture preduvjet je stabilne i produktivnije proizvodnje, tj. više proizvodnje po jedinici kapaciteta, ali i ukupne proizvodnje. Takva proizvodnja manje košta i konkurentna je proizvodnji poljoprivredno razvijenih država. A za kakvoću imamo dosta autohtonih sorti, pasmina i receptura. I kada to imamo, ne postoji razlog zbog kojih bi se prerađivači i trgovci usmjeravali na druga tržišta, jer i jednima i drugima eliksir života je profit, bez obzira na boju, naciju ili vjeru.
Naša je ekonomija uvozno orijentirana, i to ne od jučer. Kako to promijeniti kad je riječ o proizvodnji hrane? Opet se aktualiziraju, po tko zna koji put, priče o samodostatnosti domaće proizvodnje?
- Laganih rješenja nema, ali nečinjenje je najgore i najbolnije rješenje. Očito je da, ako ne želimo čekati da se nešto samo od sebe riješi, trebamo rezove koji i ne bi bili tako bolni. Hrvatskoj su "problem" mala poljoprivredna gospodarstva i koja su danas više broj nego tržno zanimljivi igrači. Takvih je veliki broj. Najjednostavniji način je da se za bilo koji oblik poljoprivredne politike/potpore ekonomska veličina podigne s tri tisuće na 10 tisuća eura. Na taj način ćemo rasteretiti poljoprivrednu administraciju, a i dio sredstava potpore usmjeriti na jačanje srednjih gospodarstava. Velike poljoprivredne tvrtke su ojačale, često i zahvaljujući državnim potporama te treba simulirati degresivni pristup potpora kod njih, tj. vidjeti što bi to značilo za njihovu proizvodnju. Ne zaboravimo da su oni i veliki korisnici drugih fondovskih izvora zahvaljujući dobroj organizaciji, ali i ekonomskoj moći.
U kratkom vremenu bi trebalo ubrzati sve procedure u nadležnosti javnog servisa, kao i institucije zadužene za uređenje tržišta. Nakon rajonizacije poljoprivrede, mjere poljoprivredne politike trebale bi izbjeći, gdje je moguće, horizontalni pristup. Posebnu pozornost treba posvetiti proizvodno i demografski devastiranim prostorima kao što su Banija, Kordun, Lika, Dalmatinska zagora itd., gdje bi dominantna bila ekološka poljoprivredna proizvodnja. A revitalizacije tog prostora nema bez novog, mladog naraštaja i potrebni su posebni projekti za mlade iz Hrvatske, ali i iz dijaspore. Iako provodimo Zajedničku poljoprivrednu politiku EU-a (ZPP EU), dovoljno je prostora za pristup primjeren hrvatskim prilikama.
Kako vratiti duha u bocu
Ovo s cijenama pomalo me podsjeća na silne priče o problemima demografije. Problem je puno složeniji nego što izgleda na prvi pogled i ne rješava se jednom jedinom mjerom. Ima li ova Vlada kapaciteta za rješavanje problema divljanja cijena? Evo, poljoprivreda je nakratko ostala i bez ministra, znači li to da je sustav obezglavljen dok novi ministar pohvata sve konce i krene s nekim novim mjerama?
- Ne mogu prihvatiti mišljenje da Vlada nije sposobna učiniti više u stišavanju inflacije. Kao što je dijelom i potakla povećanu potražnju, ima i alat da se nešto popravi. Nije jednostavno, jer kada se pusti duh iz boce, potrebno je tri puta duže vremena da se vrati. A pitanje čelnika u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva me već zabavlja, jer očekivati da jedna osoba riješi određene probleme zapravo je neozbiljno. Kao što je neozbiljno i spominjanje da je bivši u kratkom vremenu "velike stvari učinio". Novom ministru bi trebalo nekoliko neovisnih osoba koji pojedinačno nešto znaju, ali zajedno puno toga da mu pomognu, jer ekipa koju će zateći u ministarstvu zna raditi, samo im treba dati malu "zaštitu".
I ako želimo naprijed, dajmo jedno vrijeme svi svoj doprinos da se nešto učini. Od javne uprave, akademske zajednice, poljoprivrednika te i samih medija. Budimo pozitivni, crnila je previše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....