Anesteziologija, odnosno “uspavljivanje” pacijenta danas je kudikamo lakše negoli prije četrdesetak godina, kada sam se ja počeo baviti njome i kada nismo imali monitore za praćenje životnih funkcija. Tada smo pacijente anestezirali životne im funkcije prateći preko pulsa na ruci, preko boje usana i preko zjenica oka, odnosno preko znojenja pacijenta.
Danas, odnosno od prije nekih 35 godina, samo pogledamo na monitor i vidimo kakve su “uspavanom” pacijentu životne funkcije i znamo što nam je činiti.
Prije, dok nije bilo monitora, znali smo da nešto nije kako treba ako bi pacijentu poplavile usne, širile mu se zjenice, puls postajao sve jači uz promjenu tlaka ili bi se počeo preznojavati. Kada bi se tako nešto pojavilo, znali smo da nešto nije dobro i tada smo morali reag...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....