Ante Tomić: Ako su nam dalmatinski proizvodi iz Kine najbolje čega se možemo dosjetiti, onda nek‘ pocrkamo od sramote

Na znam kad se to dogodilo. Čini mi se kao da sam jučer prošao preko prazne rive, a danas je već ona zakrčena štandovima sa suvenirskim koještarijama. Dio je njih, pretpostavljam, postavljen samo za blagdan sveca zaštitnika grada, ali ne nadam se previše. Većina će turističku sezonu, sve do kasne jeseni tu ostati.

Koliko god ih komunalci tjerali, mali se trgovački obrti na otvorenom stalno vraćaju. Obeshrabruje kako su tvrdokorni, neiskorjenjivi, kao trava kad se probije kroz pukotinu u betonu. Štandovi pod ceradama su poput neke invazivne biljne vrste, poput divljeg oraha ili pajasena. Uzaludno ih je sjeći, čupati, paliti ili prskati otrovom. Oni se uvijek vraćaju.

Domoljubne drangulije iz Vijetnama

Prethodna gradska vlast, Puljak, Ivošević i društvo, oholo su mislili ...