Ne mislim da sam kao roditelj bio nešto posebno dobar kad su mi djeca bila mala. Često sam bio odsutan, a ako sam bio prisutan, valjda sam zbog osjećaja krivnje bio pretjerano pomirljiv i blag s njima. K tome, ako bi se sin i kći oko nečega svađali s majkom, konformistički sam stao na njezinu stranu, premda nisam uvijek trebao. Svi znamo kako su majke, a one dalmatinske specijalno, ponekad nerazumna bića. Uglavnom, kao ravnodušan i popustljiv otac napravio sam mnogo grešaka, ali u jednoj sam stvari bio neumoljiv. Neskromno je reći, sve sam besprijekorno napravio. Moja djeca ne slušaju glupu muziku.
Kako je muzika u mojoj generaciji bila sudbonosna, identifikacijski važna, važnija od svih vjera i nacija, potrudio sam se da ni njih dvoje ne zastrane. Imao sam jedno tvrdo pedago...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....