U ratu se borilo mnogo dobrih ljudi. Znatna je većina, devet od deset vojnika, ako ne i više, na svim stranama, bila takva. Zatekli su se u gadnim okolnostima i trudili se bez posljedica izaći iz njih, iz svega onoga kaosa i krvi spasiti živu glavu, sačuvati i srce i obraz i razum i obje ruke i obje noge i nakon svega se, koliko god je moguće, neoštećeni vratiti u svoj normalni život. Mnogima to nije uspjelo. Devedesetih smo izgubili mnogo krasnih očeva, voljene braće, najboljih sinova, hrabrih, pametnih, dobrih i lijepih mladića o kojima se danas ne govori mnogo.
Umjesto o njima, govorimo o Branimiru Glavašu. Nedavno je pravomoćno osuđen za ratni zločin iz 1991. poslije predugih, beskrajnih trideset pet godina. Sad je valjda gotovo, definitivno i neopozivo, ali u našem pravo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....