Magistar znanosti Dario Gauš, svojedobno je napisao jako zanimljiv tekst o bedrenici - antraksu za Javnu vatrogasnu postaju Rijeka.
- Jedan od bioloških agenasa koji proteklih godina izazvao strah i paniku širom svijeta je antraks. Uzrokovan bakterijom Bacillus antrhacis, aerobnim organizmom u obliku štapića veličine 1,2 x 10 mikrona, predstavlja oboljenje ljudi i životinja što je u suprotnosti sa vjerovanjem da se radi o bolesti samo životinja. Činjenica je da su životinje više ugrožene i kod njih se češće javlja iz razloga što su izloženije sporama antraksa koje se nalaze na tlu, u sijenu, travi itd. Na taj način obolijevanju su posebno skloni stočari, veterinari, mesari, radnici u preradi kože, mljekari i druge osobe koje su na neki način u kontaktu sa zaraženom životinjom. Bakterije antraksa u prirodi su začahurene i u takvom obliku mogu preživjeti desetljećima. Naročito su prisutne u biljnom materijalu i to tamo gdje su česte poplave uz prisustvo podzemnih voda koje ih prenose i rasprostranjuju.
Bolest je poznata još od davnine, pa se za vrijeme starog Egipta zvala bič egipatski. Robert Koch je 1876.g. izolirao uzročnika ove bolesti, a dvije godine kasnije otkriva spore ove bakterije potrebne za aktivnu imunizaciju protiv antraksa. Epidemija antraksa (crni prišt, bedrenica) pogodila je 1979. Stavropolj u Sovjetskom savezu. Zabilježeno je najmanje šezdeset smrtnih slučajeva od bolesti koju Rusi zovu sibirskaja jazva, sibirski čir, a vlasti SSSR-a su godinama plasirale verziju o seljanima koji su jeli zaraženo meso. Javna tajna je bila da se radi o greški u tajnim laboratorijima, jer antraks je oružje, opako, jeftino i masovno ubitačno. Kultivirane, eventualno i dorađene spore antraksa se odlično raspršuju, mogu podnijeti i eksplozije, a djeluju nešto sporije, ali sigurno.
U razdoblju od 1930.g. do 1960. god. na području bivše SFRJ oboljelo je oko 20.000 ljudi, od čega je umrlo 1.300 ljudi. U Hrvatskoj je u istom razdoblju oboljelo oko 2000 ljudi od čega je umrlo njih 50-tak. Što se životinja tiče, od bedrenice je oboljelo otprilike dvostruko više životinja od ljudi. Hrvatska država danas ima na snazi Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bedrenice kod životinja, po kojem se vrlo rigorozno preventivno čini sve da se bedrenica kao stočna bolest ne pojavi. Primjerice, područje bedrenice podrazumijeva geografsko područje u kojem je u posljednjih 20 godina ustanovljen barem jedan pozitivan slučaj kod životinja. Preventivno se goveda i ovce u ovakvim područjima vakciniraju svake godine do 30. travnja, a ova bolest se tretira kao zarazna bolest životinja koja se sprečava, otkriva i suzbija.
Po ulasku u organizam bakterija (na slici) se množi na ulaznom mjestu te se širi limfom u okolinu pa ostaje ili kao lokalna infekcija - koja se teško i dugotrajno liječi ili ulazi u krv i izaziva trovanje krvi – što za posljedicu ima smrt. Inkubacija traje 1-3 dana. Bakterija antraksa je stabilna, otporna je na sunčevu svjetlost, toplinu i dezinficijense, što ju čini idealnim biološkim ratnim ili terorističkim agensom. Po ulasku u organizam bakterija antraksa oko sebe formira imunološku membranu koja ju štiti od obrambenog mehanizma organizma. Ta ju membrana štiti samo od "prve linije" obrambenog mehanizma. Nakon što "prva linija" imunološkog mehanizma ne prepozna bakteriju i ne aktivira se, zakazuju i ostali mehanizmi. Najkraći tijek bolesti je nekoliko sati, a najduži do 10 dana - kaže taj stručnjak, navodeći da kožni antraks uglavnom javlja na otkrivenim djelovima tijela, kao crvenilo, koje se pretvara u prištić sa vrhom purpurne ili crne boje (crni prišt). Koža unaokolo ove promjene je natečena, tvrda i crvena, sa vijencem sitnih prištića koje okružuju primarnu promjenu. Na kraju se u centru ove primarne promjene javlja nekroza i formira se krasta smeđo-crne boje. U početku ova promjena može svrbjeti, a kada se definitivno formira obično je bezbolna. Opći simptomi nisu jako izraženi, a mogu se manifestirati u vidu uvećanja limfnih čvorova, lakšim povećanjem tjelesne temperature, općom slabošću, glavoboljom, a ponekad mučninom i povraćanjem. Spontano ozdravljenje nastaje u oko 80-90 % neliječenih slučajeva. Nakon 1-2 tjedna antraksna promjena se suši i cijeli ožiljkom. Međutim, u 10-20 % neliječenih slučajeva, u kojih se razvije progresivna infekcija, dolazi do sepse, koja za posljedicu ima visoku temperaturu i smrt.
No, najopasniji je plućni antraks.
- Najteži i najbrži oblik zaraze. Kao i svakoj štetnoj tvari tako je i bakteriji antraksa direktno otvoren put u krv, a zatim i distribucija po čitavom organizmu. Oblici zaraze, koji su se javili u SAD poslije tragičnih događaja u rujnu 2001. godine, nastali su upravo udisanjem spora bakterije antraksa, specijalno pripremljenih u mikrobiološkom laboratoriju i odaslanih putem pošte u pismima. Bolest započinje veoma naglo sa vrućicom, tresavicom, općom slabošću i malaksalošću, smetnjama u disanju, kašljem, otokom sluznica nosa, ždrijela i grkljana. Početni znaci bolesti imaju dosta sličnosti sa težim virusnim infekcijama, otežavajući time postavljanje točne dijagnoze. Ukoliko se bolest rano ne prepozna, poslije 1-3 dana dolazi do smrti. U normalnim uvjetima učestalost ovog oblika antraksa je vrlo mala - naveo je stručnjak.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....