Boris Rašeta o prosvjedu: ‘U HDZ-u vlada nervoza kakvu nisam osjetio tijekom posljednjih 10 godina. Svi su svjesni...‘

Novinar i publicist Boris Rašeta, gostovao je na N1 kod Nine Kljenak i komentirao zagrebački prosvjed zbog ilegalno odloženog otpada u Gospiću kroz odgovornost institucija i političke posljedice nezapamćene afere.

Na samom početku ističe da je prosvjed "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku" prerastao lokalne i stranačke okvire te postao nacionalno pitanje, što objašnjava odazivom.

– To je iznimno rijedak događaj. Mislim da je od takvih samoniklih prosvjeda bio samo onaj za Stojedinicu, koji je ujedno bio i najveći, sa 110.000 ili 120.000 ljudi – kazao je pa nastavio:

– Ova se afera potpuno razlikuje od svih drugih HDZ-ovih afera. Naučili smo da se, kao u slučaju Fimi Medije, ogromne količine novca nose u crnim kožnim torbama ili kutijama za hrenovke. Kada mi je kolega Rajković rekao da se novac nosi u crnim kožnim torbama, mislio sam da je to znanstvena fantastika, da je izmišljotina. Pokazalo se da nije. Svi ti milijuni postali su apstraktni i daleki, svakog smo dana bombardirani takvim stvarima. Gospićka afera je jasna i neposredna opasnost, "clear and present danger". To je nešto potpuno drukčije jer je jasno da je u opasnosti okoliš jedne od najčišćih hrvatskih regija. Ta afera ima mnogo sličnosti s nadstrešnicom u Novom Sadu, samo što ovdje još nema mrtvih. Riječ je o odgovornosti i sustavu te o tome da se cijelo društvo, i lijevo i desno, pobunilo protiv anticivilizacijskih postupaka.

Koje su institucionalne okolnosti omogućile da do ovoga dođe?

– Tomislav Ćorić je kao ministar ukinuo dva vrlo važna propisa. Sve pošiljke otpada koje su se uvozile u Hrvatsku morale su tri dana prije biti najavljene inspekciji, a kada bi otpad bio uvezen, morao je biti upisan u očevidnik. Taj je očevidnik ukinut i danas zapravo nemamo centralizirani registar iz kojeg bi se jasno vidio promet tih pošiljki otpada. To je opravdavano smanjenjem administracije i olakšavanjem poslovanja, ali nisam siguran da u pozadini nije bila i ideja da se omogući ovako nešto – objašnjava pa nastavlja:

– Talijanska mafija razvila je ogroman posao s otpadom na Siciliji, Sardiniji i jugu Italije. Imala je uhodane kanale kojima se smeće iz industrijskih dijelova sjeverne Italije prevozilo na nerazvijeni jug. Takvo zbrinjavanje otpada višestruko je jeftinije, a razlika završava kod onih koji posao organiziraju. Profit je golem. Važno je i to što je Andrej Plenković spojio 18 inspekcija u Državni inspektorat, a velike ovlasti dobio je Andrej Mikulić. Politika je cijelo vrijeme oko toga. Politika je stvorila uvjete za deponij u Gospiću, prvo promjenama propisa, a zatim gomilanjem ovlasti.

Dio premijerove odgovornosti vidite u tome što je Inspektorat povjerio osobi za koju se, prema vašem mišljenju, moglo znati kako funkcionira, kako bi ostvario političku korist?

– Tako je. Politička korist zamijenjena je za drugu vrstu koristi. Jedan moj prijatelj davno je rekao da se grčka tragedija temeljila na mitu, a hrvatska na korupciji. Zvuči duhovito, ali sasvim je u pravu – kaže Rašeta za  N1.

U cijelu se priču uključio i Most, koji je već ranije snažno isticao ekološke teme.

– Most je zajahao na valu ekološke pobune još kada je devastirano vrelo Une. Tamo je napravljena elektrana tako male snage da nije mogla pokrivati ni Donji Lapac, ali dovoljno velika da ugrozi sedrene barijere i izvor Une, jednu od najvećih prirodnih ljepota u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Ne treba zaboraviti ni udio Mosta u političkoj odgovornosti. Oni su dva puta vraćali HDZ na vlast. Mislim da sada ne idu prema demontaži HDZ-a, nego prema njegovu remontu. Žele maknuti Andreja Plenkovića, a zatim s nekim novim HDZ-om ponovno surađivati. Njima nije prihvatljiv Plenković, ali teško je zamisliti da bi koalirali s Možemo ili SDP-om. To je prestrojavanje na desnici u kojem se ekologija sada koristi kao važna politička tema.

Pokušalo se prosvjed prikazati i kao svojevrsni čin protiv Hrvatske, posebno zbog nekih osoba koje su ga podržale. Je li taj pokušaj uspio?

– Mislim da nije. Pojavili su se ljudi koji su govorili da je to "jugoslavenski prosvjed", spominjući Šerbedžiju i Severinu, čime su se, po mom mišljenju, sami demaskirali. Oglasili su se gospićki biskup, koji je izravno povezan s tim područjem, kao i riječki nadbiskup, ali Crkva kao institucija šuti o ovoj aferi. Mislim da je razlog to što ova afera ljulja temelje sustava koji se razvijao tijekom deset godina HDZ-ove vlasti. U središnjici HDZ-a sada, kako se može primijetiti, vlada nervoza kakvu nisam osjetio tijekom tih deset godina. Svi su svjesni da je ovo nešto drukčije.

Kakav razvoj događaja očekujete nakon prosvjeda?

– Poznajući naš mentalitet, bojim se da bi sve moglo završiti po uzoru na onu narodnu "psi laju, karavane prolaze". Bit će određenih posljedica, možda i ozbiljnih, ali već idući tjedan može se pojaviti novi skandal koji će potisnuti ovu temu. Unatoč tome, šira slika i dugoročni rasplet iznimno su važni. Prema viđenim procjenama, budu li se poštovale sve institucionalne procedure – od ishođenja dozvola i rješenja inspekcija i ministarstava do javnog natječaja, potencijalnih žalbi te pronalaska postrojenja koje može zbrinuti ili spaliti otpad – sanacija bi mogla potrajati oko 18 mjeseci. Teško je zamisliti da će taj proces trajati kraće bez određene improvizacije. Stoga se postavlja ključno pitanje: može li Andrej Plenković s Gospićem kao teškim političkim teretom ući u nadolazeću izbornu kampanju?

Koliko su u otkrivanju cijele priče bili važni mediji?

– Aferu su pokrenuli mediji, koji su u cijeloj priči odigrali ključnu ulogu. Organizatori prosvjeda mudro se pokušavaju distancirati od stranačkih aktera, ali već se osjeća strah od toga kako će se ovaj bunt u javnosti interpretirati.

Hoće li slučaj Gospić dugoročno politički štetiti HDZ-u?

– Politički korozivan utjecaj ekološke afere u Gospiću na HDZ svakako će se osjetiti. I trajat će, upravo zbog dugotrajne sanacije i činjenice da se taj otpad mora zbrinuti. Odluči li se ići sporim institucionalnim putem, HDZ će s gospićkim teretom ući u izbore, a tada ćemo vidjeti i prave izborne posljedice. Vladajuća stranka mi se, međutim, još uvijek čini daleko najozbiljnijom političkom organizacijom u cijeloj toj priči – kaže Boris Rašeta za  N1.