U Hrvatskoj je, uz Praznik rada, proslavljena i akcija "Bljesak", kojom je u ustanovnopravni poredak Hrvatske vraćen dobar dio Zapadne Slavonije.
Okupirano područje Hrvatska vojska i policija stavili su pod svoju kontrolu za nešto manje od 32 sata, a pobunjeni Srbi pretrpjeli težak poraz. Za razbijenom neprijateljskom vojskom, preko Save, u Bosnu, prebjegle su i kolone civila. Njih nekoliko tisuća.
I dok s pravom toj akciji u Hrvatskoj pripisuju prefiks oslobodilačka, Milorad Dodik, alfa i omega RS-a, naziva je zločinačkom.
Radi se o dvadeset i četvero civila srpske nacionalnosti iz sela Medari, koje je, prema izvještaju HHO-a iz 2002., Hrvatska vojska zatekla u selu Medak. Ubijene su 22 osobe. Dvije djevojke su spašene jer ih je zaštitio jedan hrvatski vojnik.
Za zločin u Medarima, kao i za napade na kolone izbjeglica, nitko do dana današnjeg nije kažnjen. Zato Dodik cijeloj akciji pripisuje zločinački karakter, a zna da to nije tako. Hrvatska je imala pravo silom povratiti silom oteti državni teritorij. Većina sudionika VRO-a "Bljesak" ponašala se u skladu sa Ženevskim konvencijama, dala je priliku neprijatelju za predaju i osigurala koridore za povlačenje civila, međutim, činjenica je da su pojedinci iz HV-a, a naročito se to odnosi na zločin u Medarima koji se komemorira svakog svibnja, bacili tešku ljagu na tu akciju i njezin uzvišeni cilj. Trebalo je, naime, nakon četiri godine progonstva, na područje Zapadne Slavonije vratiti one koji su iz svojih domova istjerani 1991., i uspostaviti pravni poredak na tom području.
Milanović i Dodik se često sastaju. Interesantno je da događaje od prije trideset godina nisu kadri staviti na svoje mjesto. Dodik bi konačno trebao shvatiti da su Hrvatska vojska i policija imale po međunarodnom pravu obavezu uspostaviti red na svom državnom teritoriju i osigurati povratak izgnanih u njihove gradove i sela, a Milanović da Hrvatska, članica EU-a, mora istražiti i osuditi ratne zločince, ma tko oni bili, ne samo zato što ratni zločin ne zastarijeva, nego zato što je to pitanje ljudskosti, morala, pravde koja vapi do neba.
Niti su hrabri hrvatski vojnici i policajci, koji nisu okaljali ruke krvlju, zaslužili da ih Dodik svakog prvog svibnja proziva zločincima, jer su pojedinci u Medarima napravili zlodjela od kojih se normalnom čovjeku ledi krv u žilama, niti će Dodikovo ignoriranje legitimnosti i opravdanosti ove akcije promijeniti njezin karakter. Također, sramota je ne samo naše vlasti, nego i javnosti, da se zločin u Medarima jedva spominje, a njegovi izvršitelji i nalogodavci ne traže. Isto važi i za one koji su napadali izbjegličke kolone.
Čemu se Milanović i Dodik sastaju, ako nije u pitanju Milina šljivovica, i ako ove stvari ni 2026. nemaju petlje istjerati načistac?
Dok god se ne bude s obje strane Save otvoreno razgovaralo o svim pitanjima i postupalo u skladu s međunarodnim pravom, i dok jedni drugima budemo krili optužnice po ladicama, ratne rane neće zacijeliti.
A, možda netko i želi da uvijek ostanu otvorene, da peku, bole... I da se mržnja stalno podgrijava?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....