Cijeli EU nije smislio hoće li ukinuti zimsko ili ljetno računanje vremena. Evo prijedloga koji bi zadovoljio sve!

Evo nam toga kobnog vikenda u kojem se prilagođavamo suludoj praksi mijenjanja sata, odnosno prelasku s ljetnog na zimsko računanje vremena. Pa s proljeća opet. I tako dva puta godišnje, s - to je sada već dokazano - vrlo neugodnim posljedicama za ljudski organizam.

Drljava Europska unija koja se ni oko čega ne može dogovoriti, osim oko toga kako će uludo trošiti milijarde koje će izmusti od poreznih obveznika, planirala je konačno donijeti odluku o tome koje će vrijeme biti prihvaćeno za stalno. Ali onda je došla korona, pa nakon nje Ukrajinski rat, i takva, naizgled banalna, dilema pala je u drugi plan.

A Europa se oko vremena podijelila; uglavnom južne zemlje, na mediteranskim obalama, sklonije su (barem je za to većina njihovih građana) ljetnom računanju, ove sjevernije guštaju u noći. I nema izgleda da se nađe bilo kakav kompromis, iako su svi svjesni stupidnosti "pomicanja kazaljki". Ono više nema niti ekonomskog opravdanja, naime sve se promijenilo u radu i radnim navikama, doba kada su se trudbenici dizali u pet da bi u šest sati bili u čeličani, potpaljivali visoke peći... više ne postoji. U većini tvrtki radno vrijeme je od osam ili čak devet sati, prema tome ura dnevne svjetlosti ranije ujutro ne znači više nikome ništa. I ne donosi ekonomske benefite.

Pa kad se već mudre glave naše Europske unije predvođene velikom političarkom Ursulom (o Bože, na što smo spali) ne mogu dogovoriti, evo skromnog doprinosa i prijedloga kako zadovoljiti sve i jednom zauvijek ukinuti pomicanje sata: pomaknimo na proljeće sat umjesto za 60 minuta, za samo 30 minuta!

Nemojte samo sada prigovarati kako to nije prirodno. Prirodno je ono što ljudi odluče, zapravo je ovo zimsko vrijeme prirodno jer je u podne sunce upravo na sredini svog puta. Dakle pomicanjem za pola sata zadovoljile bi se obje suprotstavljene grupacije. Kako bi to izgledalo trenutno, recimo da se ove nedjelje 26. listopada ura pomakla za pola sata.

Sada se razdani (dakle, do razine da se mogu čitati novine na otvorenom) oko sedam sati (nekoliko minuta prije), i s polusatnom promjenom to bi se pomaklo na šest i pol. Ljubiteljima zimskog vremena mislim da je to dovoljno, ako odlaze na posao ili izvode kućnog ljubimca u šetnju, ili oblače patike i trkom odlaze na Marjan, ovih 6 sati i 30 minuta je sasvim "kulturna" ura za sve te njihove "zanimacije".

Navečer se snoća (dakle govorimo o trenutnoj situaciji) oko 18 sati i 30 minuta, pa bi se polusatnim pomicanjem to prebacilo na 18 sati. To ipak nije tako grozno kao što će biti od nedjelje kada će u 17 i 30 biti mrak, a do kraja prosinca to će doći do gotovo 16 sati i 30 minuta, što je doista depresivno, bolesno, nakaradno.

Polusatnim micanjem svaka bi strana dobila dio svog vremena, i konačno bi se jednom zauvijek spriječilo remećenje života.

Kuc, kuc, Ursula? Napravi barem jednu pametnu odluku u svojoj karijeri.