 
Marko Perković Thompson održao je koncert na Hipodromu. Sve državne službe, od policije do bolnica, stavili su svoje kapacitete na raspolaganje posjetiteljima. I Grad Zagreb na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem u subotu je prilagodio promet na gradskim ulicama za potrebe koncerta.
Dolazak na koncert već su ranije najavili predsjednik Sabora Gordan Jandroković, ministar obrane Ivan Anušić i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, kao i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava, te mostovci Nikola Grmoja, Miro Bulj i Marin Miletić...
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović dva mjeseca budno koordinira aktivnosti vezane uz pripremu koncerta. A dan uoči koncerta na generalnoj probi fotografirao se i premijer Andrej Plenković.
Čiji je onda ovo koncert? Thompsonov, ili i svih onih koji su se na ovaj ili onaj način ukrcali u njegov koncertni brod?
Stručnjak za politički marketing Jerko Trogrlić tvrdi da ovo može biti sociološko, fenomenološko, a na neki način i političko, no nikako ne i – stranačko pitanje.
Uspio povezati SDP-ovce i HDZ-ovce
– U Hrvatskoj ne postoji stranka koja može okupiti ovakvu masu ljudi, ali definitivno postoji sustav vrijednosti koji to može. Pritom treba reći da to nije sustav vrijednosti koji je ekstremno desno. Riječ je o publici tradicionalnijih stavova koji se temelje na domoljubnim i obiteljskim vrijednostima. Uz glazbu koja im se sviđa, njih okuplja i taj sustav vrijednosti. Tu se ne radi o stranačkoj ekstremnoj desnici jer sva istraživanja od osnutka Hrvatske do danas pokazuju da u Hrvatskoj ne postoji tolika masa ljudi koja dijeli ekstremna uvjerenja ili veliča nacizam ili ustaštvo – navodi u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Trogrlić. To su, naglašava on, brojke koje od devedesetih do danas nije mogla skupiti niti jedna stranka, ni HSP, ni HČSP ni Most, ni Domovinski pokret, ni DOMiNO.
– Ni jedna od tih stranaka, ni sve one skupa, ne bi mogle okupiti nešto slično. Na koncertu je dosta glasača i HDZ-a i, nemojte se iznenaditi, i SDP-a. Njih ne spajaju stranke, nego iste vrijednosti. U jednom trenutku ti ljudi su se osjetili kao tiha većina, i ovo je bila prilika da to i pokažu – ističe naš sugovornik.
Što se tiče odgovora na pitanje čiji je subotnji koncert, on smatra da je Thompsonov svakako, a niti jedne stranke nikako.
– Čini mi se da se HDZ uspio dobro postaviti. Nisu bili prvoborci te priče, ali se država od prvoga dana trudila na sve moguće načine da sve skupa prođe sa što manje problema. Građani su kupili pola milijuna ulaznica i to je na neki način poruka koja se ne može ignorirati. Ovo je na neki način i refleks na globalizaciju. Thompson je od početka do danas vjerojatno krenuo u nešto izuzetno iskreno, autentično kao branitelj, kao netko iz drniške Zagore. U međuvremenu je vrlo kvalitetno prepoznao gdje je njegova niša i, koliko god su ga svi grlili, od HDZ, HSP-a, HČSP-a, on se nikad nije stranački etiketirao Zašto? Zato jer u trenutku kada odabereš stranku ti sebi smanjuješ prostor za komercijalno djelovanje. Thompson je odlučio ne dijeliti svoju publiku jer je ona puno šira od ekstremne desnice – smatra Trogrlić.
Do ove godine Thompson nije baš tako lako mogao pjevati na središnjim trgovima najvećih hrvatskih gradova. Nastupao je u Sinju, Imotskom i Dugopolju. Dubrovnik je jedan od rijetkih većih gradova koji ga je ugostio u samome centru. Prošle godine tamo je pjevao na Stradunu. U ostalima, nastupao je po stadionima i klubovima. Ne i na trgovima. Sve do 3. veljače i dočeka hrvatskih rukometaša na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića.
Tijekom Svjetskog prvenstva pjesma "Ako ne znaš šta je bilo" postala je neslužbena himna rukometaša. Tu je led probijen. Thompson je mogao iskoračiti u mainstream. A na tom putu nije mu se usudio ispriječiti nitko. Čak ni stranka Možemo! koja upravlja Gradom Zagrebom i koja se diči svojim lijevim vrijednostima.
– Thompson je po meni davno propustio ograditi se od nekih stvari, ali činjenica je da jako pazi na to da hvata što šire. U Hrvatskoj postoje dva čovjeka koji imaju tako širok potencijal, to su on i Ante Gotovina. Jedan prodaje tune, drugi se bavi glazbom, a svoj politički potencijal, moguće i najveći na tom dijelu biračkog spektra, ne stavljaju u okvire niti jedne stranke, što je uz karizmu moguće i razlog zašto se svi stranački čelnici bore za njihovu naklonost, a mase ih poštuju – zaključuje Trogrlić.
I konzervativnog komentatora i političkog savjetnika Matu Mijića pitali smo čiji je ovo koncert. On smatra da je subota na Hipodromu veća i od samog Thompsona.
Mnogi se pokušavaju ‘ugraditi‘
– Thompson je praktički neuništiv zato što motivi njegovih pjesama, kako kaže, nadilaze njega samoga. On je odavno prerastao ulogu branitelja pjevača koji ima sljedbu svojih suboraca. Zato je potpuno pogrešno uopće pokušavati sve one na Hipodromu utrpati u istu skupinu. Ako maknemo "pomodarce" kojima je samo važno pojaviti se na događaju o kojemu se priča, oni koji ostaju i doista vole Thompsonovu glazbu također su vrlo heterogena skupina – upozorava on.
Nezahvalno je stoga Thompsona analizirati "horizontalno" pokušavajući proniknuti koga on sve okuplja oko sebe.
– Vertikalnost njegovih motiva – Bog, čovjek, zemlja – tajna je njegova uspjeha i razlog zašto će njegove pjesme i u idućim desetljećima zaokupljati pažnju neke nove djece koja se na dan ovog povijesnog koncerta još nisu ni rodila. Baš zato što se bavi iskonskim, istim onim čime su se bavili svi drevni mitovi, Thompson može ujediniti dolazak Hrvata, borbu protiv Turaka, Drugi svjetski rat, Domovinski rat, lutanja moderne hrvatske politike, odlazak mladih u svijet… Božji dar života i vjere čovjeku, čovjekovo trpljenje i stalna borba na zemlji koju nasljeđuje od svojih predaka, to je pozornica za različite predstave u različitim vremenima. Jer je univerzalna, svevremenska, iskonska – naglašava Mijić.
Tu i leži odgovor na pitanje s početka teksta.
– Mislim da je ovo sve veće od Thompsona samog i da su konspirativna pitanja poput "tko ga gura, tko stoji iza svega" poprilično promašena. Mnogi će se tu nastojati "ugraditi" iz ovih ili onih razloga, ali Thompsona isključivo gura narod i to ne nužno zato što ga smatra svecem, već zato što ono o čemu pjeva smatra svetinjom – zaključuje Mijić.
 
 
     
     
     
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....