Takve poruke posljednjih godina prate gotovo svako ljeto. Naslovi upozoravaju na ekstremne vrućine, toplinske valove i rekordne temperature, a javnost se sve češće pita jesu li ljeta zaista postala toliko drugačija od onih kakva pamte prethodne generacije.
Odgovor nije moguće pronaći uspoređujući samo pojedine dane ili jednu sezonu s drugom. Klimatski trendovi vide se tek kroz desetljeća mjerenja, a upravo dugoročni podaci pokazuju da se Hrvatska zagrijava te da su ljetni mjeseci među razdobljima u kojima su promjene najizraženije.
Dugoročni trend pokazuje rast temperatura
Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, Hrvatska bilježi kontinuirani porast temperatura još od druge polovice 20. stoljeća. Taj rast nije jednak u svim dijelovima zemlje, ali je prisutan gotovo posvuda.
Na području Jadrana prosječna temperatura raste između 0,2 i 0,3 Celzijeva stupnja po desetljeću. U kontinentalnom dijelu zemlje trend je još izraženiji pa se temperature povećavaju i do 0,5 stupnjeva po desetljeću, prenosi net.hr.
Na prvi pogled takve vrijednosti možda djeluju zanemarivo. Međutim, kada se zbroje promjene tijekom 50 godina, dolazi se do ukupnog povećanja između 1,5 i 2,5 stupnja, ovisno o području i godišnjem dobu. Klimatolozi upozoravaju da takva razlika značajno utječe na učestalost toplinskih valova, broj tropskih noći, pojavu suša i ukupne potrebe za rashlađivanjem prostora.
Posebno je zanimljiv primjer prošlog ljeta. Prema podacima DHMZ-a, lipanj je na području gotovo cijele Hrvatske bio okarakteriziran kao ekstremno topao, dok je jedino područje Zadra zabilježilo kategoriju vrlo toplog mjeseca. Srpanj i kolovoz bili su uglavnom u okvirima toplog ili prosječnog ljeta.
Rekordi postoje desetljećima, ali ih je sve više
Važno je naglasiti da ekstremno visoke temperature nisu pojava koja se javlja tek posljednjih godina. Hrvatska je i ranije bilježila vrlo vruća ljeta i temperaturne rekorde, piše net.hr.
Najviša temperatura ikad izmjerena u Hrvatskoj zabilježena je u Pločama u kolovozu 1981. godine kada je termometar pokazao 42,8 stupnjeva Celzijevih.
U razdoblju od 1961. do 2020. godine lipanjski rekord izmjeren je u Kninu 2022. godine s 40,4 stupnja, dok je rekord za srpanj postavljen na Mljetu 2021. godine kada je temperatura dosegnula 42,5 stupnjeva.
Stručnjaci pritom ističu da problem nije samo u pojedinačnim rekordima nego u činjenici da se vrlo topla razdoblja pojavljuju češće, traju dulje i zahvaćaju šira područja nego prije nekoliko desetljeća.
Zagreb i Split pokazuju koliko se klima promijenila
Usporedba klimatskih razdoblja najbolje otkriva razmjere promjena.
U Zagrebu su tijekom razdoblja od 1961. do 1990. prosječne temperature iznosile 18,5 stupnjeva u lipnju, 20,1 stupanj u srpnju te 19,3 stupnja u kolovozu.
U novijem klimatskom razdoblju, između 1991. i 2020. godine, prosjeci su porasli na 20,6 stupnjeva u lipnju, 22,2 stupnja u srpnju i 21,8 stupnjeva u kolovozu.
Podaci za prošlu godinu pokazuju još više vrijednosti. Prosječna temperatura u Zagrebu iznosila je 24,1 stupanj u lipnju, 23,2 stupnja u srpnju te 22,3 stupnja u kolovozu.
Sličan obrazac vidljiv je i u Splitu. Posebno se ističe usporedba lipnja 1961. godine i lipnja 2025. godine, gdje razlika u prosječnoj temperaturi doseže čak pet stupnjeva Celzijevih.
Tropske noći postaju nova normalnost
Jedan od najvažnijih pokazatelja klimatskih promjena nisu samo dnevne temperature nego i noćne.
Tropskom noći smatra se ona tijekom koje temperatura ne pada ispod 20 stupnjeva Celzijevih. Nekada su takve noći uglavnom bile karakteristične za obalna područja, dok su danas sve češće i u unutrašnjosti zemlje.
U zagrebačkom Maksimiru od 1960-ih do 1990-ih tropske noći pojavljivale su se otprilike jednom svake tri godine. Danas ih se bilježi prosječno pet godišnje.
U Splitu su tropske noći još češće. Već tijekom svibnja grad u prosjeku bilježi oko tri takve noći, dok ih se tijekom godine nakupi približno 83.
Porast je vidljiv i kroz dugoročne podatke. U razdoblju od 1960. do 2020. godine broj tropskih noći povećao se za 64.
Stručnjaci upozoravaju da upravo noćne temperature predstavljaju jedan od najvećih zdravstvenih izazova. Tijelo se tijekom noći ne uspijeva dovoljno rashladiti, što povećava opterećenje organizma, osobito kod starijih osoba i kroničnih bolesnika.
Zašto su ljeta sve toplija?
Meteorolozi naglašavaju da klima nikada nije bila potpuno nepromjenjiva. Na vremenske prilike utječu brojni prirodni čimbenici poput oceanskih oscilacija, vulkanskih erupcija, El Niña, La Niñe i promjena Sunčeve aktivnosti.
Ipak, ti procesi ne mogu objasniti dugotrajan trend zatopljenja koji traje desetljećima.
Kao glavni uzrok navodi se povećanje koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi, prvenstveno zbog korištenja fosilnih goriva. Veće količine ugljikova dioksida i drugih plinova zadržavaju toplinu u atmosferi, zbog čega raste temperatura zraka, ali i oceana.
Posebno je osjetljivo područje Sredozemlja koje se zagrijava brže od globalnog prosjeka. Zbog toga Hrvatska, kao mediteranska zemlja, snažno osjeća posljedice globalnog zatopljenja.
Toplija atmosfera pritom može zadržati više vodene pare. Upravo zato klimatske promjene ne znače samo više vrućine nego i češće ekstremne vremenske pojave poput jakih pljuskova, oluja i dugotrajnih suša.
Toplinske kupole i novi ekstremi
Posljednjih godina javnost sve češće čuje izraz "toplinska kupola". Riječ je o snažnom sustavu visokog tlaka zraka koji ostaje dugo zadržan nad određenim područjem.
Takav sustav blokira prodor hladnijeg zraka te omogućuje da se vrućina danima ili tjednima nakuplja na istom prostoru.
Upravo je takav fenomen ovog proljeća pogodio dijelove Europe. Temperature su na pojedinim lokacijama bile i do 15 stupnjeva više od sezonskog prosjeka, a posljedice su se osjetile diljem kontinenta.
Prema podacima međunarodnih meteoroloških službi, takvi događaji postaju sve češći nego prije nekoliko desetljeća.
Europa se zagrijava brže od ostatka svijeta
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da je Europa danas kontinent koji se zagrijava najbrže na svijetu.
Dok je globalna temperatura od predindustrijskog razdoblja porasla za približno 1,4 stupnja Celzijeva, europski prosjek porastao je za oko 2,4 stupnja.
Najizraženije promjene bilježe istočna i jugoistočna Europa te alpsko područje, gdje temperature rastu između 0,5 i jednog stupnja po desetljeću.
Jedan od razloga povezan je s ubrzanim zagrijavanjem Arktika. Temperature na tom području već su oko 3,2 stupnja više nego u predindustrijskom razdoblju. Topljenjem leda otkrivaju se tamne površine mora koje apsorbiraju više Sunčeve energije, dodatno ubrzavajući zagrijavanje. Taj proces poznat je kao albedo efekt.
Sličan mehanizam prisutan je i u europskim planinskim područjima gdje je snježni pokrivač sve manji, a tlo apsorbira više topline.
Što donosi budućnost?
Sezonske prognoze za nadolazeće ljeto upućuju na povećanu vjerojatnost iznadprosječno visokih temperatura tijekom sva tri ljetna mjeseca, posebno u srpnju.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da nije moguće unaprijed predvidjeti broj toplinskih valova niti odrediti hoće li pojedina godina postaviti nove temperaturne rekorde.
Ono što je izvjesno jest da se klimatski trend nastavlja. Ljeta će sve češće biti dulja i toplija, a prilagodba novim uvjetima postaje jedno od ključnih pitanja za gradove, zdravstvo, poljoprivredu, turizam i energetiku.
Klimatske promjene više nisu scenarij budućnosti. One su stvarnost koja se već danas očituje kroz toplija ljeta, veći broj tropskih noći i sve češće vremenske ekstreme koje osjećamo diljem Hrvatske i Europe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....