Ćipe po Miletiću: ‘Govorio si da smo mi imovinski pokret, a ti si sada s Radićem. Njegov novac ti je promijenio srce!‘

A ovo je Miletić napisao o Ćipi: 

Ćipe, Vukovar, Pavliček, Srbi, mržnja i - sloboda

FRANJO TUĐMAN: POBJEDNIK KOJI NE ZNA PRAŠTATI, TAJ SIJE KLICE NOVIH RAZDORA I BUDUĆIH ZALA. A HRVATSKI NAROD TO NE ŽELI."

Marijan Pavliček je novi gradonačelnik Vukovara. Stipo Mlinarić Ćipe je upotrijebio teške riječi za Pavličeka rekavši: "Pavličeka su izabrali Srbi, on je srpski gradonačelnik Vukovara." Svatko tko gubi ima se pravo ljutiti, ali bi trebao zadržati mrvicu ljudskog dostojanstva. Pavličeka poznajem evo petu godinu. U Saboru smo sjajno surađivali, pogotovo tijekom p(l)andemije. Sve što sam se s Pavličekom dogovorio oko volontera, štandova, potpisa - sve je ispoštovao. Za razliku od nekih drugih koji su navijali s figom u džepu da ne uspijemo skupiti potpise. Zato sam baš duboko zahvalan svima koji su izabrali Pavličeka. Ne dao Bog nikada više čudnih pokusa nad nama, ali ako se i dogode, sada sam uvjeren da osim Sinja imat ćemo još jedan slobodan grad - Vukovar. Svaki čovjek bez obzira na naciju i vjeru koji prihvaća našu Državu, jednako vrijedi kao i ja koji sam Hrvat, od majke Hrvatice i oca Hrvata. I ovo bismo napokon svi trebali shvatiti. Barem oni koji su svjesni da živimo u 2025. godini. I barem oni koji tvrde da su - kršćani.

EVANĐELJE

Evanđelje nije samo značkica koju zataknemo na sako povodom nekih važnih blagdana. Evanđelje se živi. Pa kako se ponašaju oni koji žive evanđelje?

POLJSKI BISKUPI ZATRAŽILI OPROST OD NIJEMACA

Šest milijuna Poljaka je ubijeno od ruke nacističkog režima. Svi smo upoznati s grozom najdublje tame koju je cijeli svijet proživljavao u koncentracijskom logoru Auschwitz. Sustavno uništavanje Varšave, okrutna ubojstva i najgnjusniji čini nacizma očitovali su se na leđima poljskog naroda. I onda – paf! Hladan tuš za sve, ne samo za radikale, kojima je mržnja pogonsko gorivo, već i za sve one koji nisu dopustili da im milost evanđelja natopi dušu. Poljski biskupi šalju pismo njemačkim biskupima. Godina 1965. U pismu biskupi pišu nevjerojatne milosne stvari, a meritum je: “Opraštamo i tražimo oprost.” Komunističke vlasti su biskupe prozvale narodnim izdajnicima. Posve jasno, ako znamo koliko je komunizam udaljen ne samo od ideje Boga nego i od ideje milosrđa, ljubavi, oprosta na čemu počiva cijelo kršćanstvo. Deseci Nijemaca su u okviru akcije “Znaci pokajanja” (Sühnezeichen) radili na očuvanju i obilježavanju mjesta stradanja Poljaka. Katolički intelektualci iz organizacije Bensberger Kreis pisali su apele za pomirenje Nijemaca i Poljaka.

NJEMAČKA I FRANCUSKA SU MOGLE

Treba li ovdje pisati o zločinima nacističke Njemačke i okrutnom zlu koje je Hitler činio ubijajući milijune nedužnih ljudi? Držim da je to svakom iole razumnijem biću posve jasno. Francuska je u Drugom svjetskom ratu izgubila 567.000 svojih branitelja i civila koji su stradali od ruke nacističkog terora. Golema i užasna brojka. 567.000 ljudi ubijeno je od strane Nijemaca. Pa ipak, unatoč ovom silnom zlu, poraženi i pobjednici, agresori i branitelji, točnije govoreći, predstavnici dvaju država Njemačke i Francuske, kancelar Savezne Republike Njemačke Konrad Adenauer i general de Gaulle 22. siječnja 1963. godine potpisuju ugovor o francusko-njemačkoj suradnji koji je u povijest ušao kao „Elizejski sporazum“. Ovaj sporazum, koji je zapečatio francusko-njemačku pomirbu, postao je temelj partnerstva između dvaju zemalja. Pojednostavljeno govoreći, Francuzi i Nijemci tada znaju da žele li gledati u budućnost i nju graditi, a ne valjati se u glibu tereta prošlosti, moraju ići – naprijed. Zakopati ratne sjekire i raditi na dobrosusjedskim odnosima. Kasnije su pokrenuti mnogi projekti, na stotine njih točnije, koji su potakli oba društva u cijelosti, od gospodarskih priča, preko akademske zajednice, posebno se naglasak stavljao na – mlade. Suradnja srednjoškolaca, studenata, umjetnika. Političari su tamo uspjeli. 2200 gradova i regija potpisalo je sporazume o prijateljstvu. Više od 70 milijuna noćenja godišnje rezerviraju Nijemci u Francuskoj, Njemačka je prvi francuski trgovački partner i obratno, 250.000 radnih mjesta u francuskim tvrtkama je u Njemačkoj, a 350.000 radnih mjesta u njemačkim tvrtkama u Francuskoj.

TUĐMANOVA ŽELJA

Franjo Tuđman je zagovarao hrvatsku pomirbu. Da sinovi ustaša i partizana nadiđu rane prošlosti i krenu zajedno u izgradnju budućnosti. Jednom je Tuđman izjavio: “Pobjednik koji ne zna praštati, taj sije klice novih razdora i budućih zala. A hrvatski narod to ne želi.” Možda bi dobro bilo ovo ponavljati svaki dan, posebno onim usijanim glavama koje ni danas ne žele nikome oprostiti – baš ništa. Na koncu, zar se nije i Tuđman nalazio s Miloševićem? Koliko je uopće bespredmetno razgovarati o potrebi vođenja dijaloga? I što se događa kada riječi utihnu? Kada ne pričamo, kada nema komunikacije, zar se ne povlačimo u vlastite osame, u rovove iz kojih nerijetko druge promatramo kroz nešto nalik nišanu… Zar ne dolazi vrijeme grmljavine i oluja kada utihne svaka riječ, kada nestane naša spremnost na susret?

Mi saborski zastupnici imamo veliku odgovornost prema ljudima. Svojim postupcima možemo pokazati da smo dostojni predstavljati narod u najvišem zakonodavnom tijelu naše Države. I zato nije dobro da bilo tko od nas zastupnika, bez obzira na različitosti, svojim djelima i ponašanjem grubo narušava dignitet zastupnika, a svakako treba izbjeći - sablazan i izazivanje susramlja.