Hoćete glavom, prsima, petom ili vanjskom stranom kopačke? Kad on primi loptu, na rubu šesnaesterca, peterca ili na “drugoj stativi”, divljaju alarmi protivničkih obrana. A zapravo je već kasno. Jer je opasan od sekunde kad primi loptu. I dovoljno mu je jedva metar prostora da obrambenom igraču proda foru, pošalje ga lažnom kretnjom po ćevape i iskreira si dovoljno mjesta za šut ili da “samo” podvali loptu nekom od suigrača kao na tacni... Najiskrenije, nisam hajdukovac pa iz prve ruke mogu posvjedočiti koliko je navijačima protivničkih klubova frka i panika kad ovaj majstor nogometne igre uđe s loptom u zonu udarca! Naravno, govorimo o službeno najboljem igraču SuperSport HNL-a, najboljem strijelcu i dobitniku nagrade za gol sezone. Jedan je Marko Livaja.
Problem Hajduka, koji ni ove godine nije osvojio titulu prvaka, upravo je u tome što Livaja očito nema s kim igrati na razini koja bi splitskom klubu osigurala toliko željeni trofej i kojeg vojska vjernih navijača “bijelih” odavno zaslužuje. Pogledamo li klupsku tablicu strijelaca, nakon Livajinog 21 gola u minuloj sezoni, prvi idući strijelac Hajduka, točnije njih osmorica, ima na kontu tek tri postignuta gola! Znači, njih osam je u čitavoj sezoni dalo samo tri gola više od Livaje?! Pošto ovo nije sportska rubrika, ovdje ćemo se ostaviti i nogometa i Livajinih bravura s kojima sam počeo tekst kako bih vam zapravo postavio pitanje – koliko Livaja u Hrvatskoj trebamo da bismo bili uspješni u bilo čemu?
Jer očito se kolektivno lakše oslanjati na nečiju virtuoznost, talent, znanje, vještina ili autoritet, nego stvoriti sustav koji će funkcionirati neovisno o tome “tko igra” ili tko je na čelu nekog tijela vlasti ili institucije. Shvatili ste, sad više nismo na nogometnom terenu, nego “igramo” na terenu socijalne države, funkcioniranja zdravstva, javne uprave, izvršne vlasti i lokalne samouprave...
Osobni ratovi, kolektivno ispaštanje
Sve dok je tako, bit će moguće da, primjerice, ministar obrane uoči same požarne sezone izjavi da “nema točne informacije jesmo li spremni za protupožarnu sezonu”. Preciznije, “objašnjenje” Ivana Anušića glasi ovako: “Zadnja informacija koja je bila da nisu bili spremni, a onda je stigla informacija da su spremni, pa smo onda htjeli uputiti iste te kanadere u pomoć Izraelu, pa je onda ispalo da ipak nisu spremni jer nisu mogli poletjeti, to jest jedan nije mogao poletjeti, a drugi je mogao”, ostavio je Anušić naciju u svojevrsnom šoku.
E sad, i ptice na grani pjevaju o tome da ministar već mjesecima ratuje s aktualnim predsjednikom Zrakoplovno-tehničkog centra Ivanom Vidovićem, i navodno ga ne uspijeva smijeniti. “Upućeni” tvrde da se kroz to prelama i navodni sukob struja u vladajućoj stranci... Samo, što bi se to svih nas trebalo ticati? Valjda bi protupožarna zaštita trebala funkcionirati u svakom trenutku na najvišem nivou? ZTC-ova isporuka ispravnih protupožarnih letjelica Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu u uređenoj državi nikako ne bi trebala ovisiti o međusobnim antagonizmima ili neslaganjima čelnih ljudi MORH-a ili ZTC-a.
Uostalom, još smo očito daleko od dana kad “nećemo znati” tko je uopće ministar pojedinog sektora ili tko je na čelu ZTC-a. Jer, ovdašnji dužnosnici i političari – a i kampanja za drugi krug lokalnih izbora je to po tko zna koji put potvrdila – i dalje pate od mesijanskog sindroma. Što bismo mi bez toliko spasitelja, osloboditelja, svemoćnih i sveznajućih, kao suza čistih i bezgrešnih? Kad se ne bi znalo za njihova imena, kome bismo dugovali zahvalnost? Iako valjda samo rade svoj posao...
Evo, gotovo da nema ministra gospodarstva koji nije trijumfalno najavio – ukidanje parafiskalnih nameta. Kao da isto to nismo čuli od onog prethodnog?! Ispada da nameti u ovoj zemlji bujaju uspješnije od gljiva nakon kiše.
Sjetite se, nije bilo ni ministra zdravstva koji nije najavio obračun s listama čekanja, kao ni ministra gospodarstva koji nije najavio ekonomsku samodostatnost... Pa gotovo svi problemi uvijek nekim čudom “nadžive” mandate i najagilnijih ministara.
Znate onu famoznu - “sustav ne funkcionira”. Koliko ljudi mora stradati da bismo otvorili teme poput funkcioniranja domova za starije, hitnog prijevoza pacijenata s otoka, sigurnosti u školama ili u centrima za socijalni rad?
A to što sustav prečesto “kašlje”... To očito nije naša briga! Ionako je ljepše živjeti u kolektivnom uvjerenju da će se, neovisno o tome za koga tko navija - pojaviti već neki Livaja i povući za sve ostale!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....