Ovog vikenda navršava se 31 godina od terorističkih napada na Zagreb, u kojima je poginulo sedmero ljudi, a više od 200 ih je ranjeno. Tog 2. i 3. svibnja 1995. srpski pobunjenici iz tzv. Krajine gađali su Zagreb raketama iz sustavâ "Orkan", modificiranih za ispaljivanje kasetnih bombi ("zvončića"), koje su zabranjene međunarodnim konvencijama zbog neselektivnog djelovanja i velikog rizika za civile.
► Snimku HRT-a pogledajte OVDJE. A snimku agencije AP, kao i materijal Haaškog suda pogledajte u nastavku.
Raketiranje Zagreba naredio je vođa srpskih pobunjenika Milan Martić, u znak odmazde za hrvatsku vojnu operaciju "Bljesak" kojom je dan ranije, 1. svibnja 1995., nakon manje od 32 sata borbi oslobođena zapadna Slavonija. Martićev čin bio je školski primjer ratnog zločina, jer nisu gađani nikakvi vojni ciljevi; naprotiv, napad je bio usmjeren isključivo na civilno stanovništvo Zagreba s ciljem osvete i širenja straha.
Oba dana napadi su izvedeni nešto iza 10 sati ujutro, baš u vrijeme kada su gradske ulice bile pune ljudi. Prvog dana pogođeni su centar grada, područje oko Doma sportova, Trg bana Jelačića i sjedište Hrvatske televizije. Najveći udar pogodio je križanje Vlaške i Draškovićeve ulice, gdje je poginulo pet građana: Damir Dračić, Ivanka Kovač, Stjepan Krhen, Ivan Markulin i Ana Mutevelić.
Sutradan su rakete pale u blizini Glavnog kolodvora, Importanne centra, Botaničkog vrta i Autobusnog kolodvora. Ovog puta stradali su Dječja bolnica u Klaićevoj, Dom umirovljenika "Centar", Hrvatsko narodno kazalište, Akademija dramskih umjetnosti i zračna luka "Pleso", a nekoliko je osoba ozlijeđeno i na području Kozari boka i postrojenja "Chromos" na Žitnjaku.
To raketiranje 3. svibnja odnijelo je još dva života – pri deaktiviranju "zvončića" u dvorištu Dječje bolnice u Klaićevoj poginuo je pirotehničar zagrebačke policijske uprave Ivan Brodar, a 6. svibnja preminuo je i teško ozlijeđeni student filmske režije prve godine Luka Skračić.
Napad na djecu i balerine
U tim Martićevim napadima ranjeno je, kako rekosmo, više od 200 ljudi. Među ostalim, stradalo je nekoliko umirovljenika iz pogođenog Doma umirovljenika Centar, kao i desetak putnika autobusa koji se u trenutku napada zatekao kod Obrtničkog doma, uključujući i šofera. U domaćoj i međunarodnoj javnosti naročito su odjeknuli napadi na Dječju bolnicu u Klaićevoj i na Hrvatsko narodno kazalište.
U napadu na bolnicu ozlijeđeno je dvoje djece - jedno od njih tromjesečna beba - dva radnika bolnice i troje roditelja, dok su u napadu na HNK ranjeni tadašnja ravnateljica i prva balerina HNK-a Almira Osmanović te još 14 drugih balerina i baletana (uključujući i šest stranih državljana iz Ukrajine, Velike Britanije, Poljske i Slovenije) koji su u baletnoj dvorani HNK-a pripremali predstavu "Donau Balet".
Nakon napada veliku opasnost za građane Zagreba predstavljali su brojni neeksplodirani "zvončići" rasuti po gradu. Samo tijekom prvog dana napada, 2. svibnja, prikupljeno je i deaktivirano 490 neeksplodiranih zvončića, a kasnije je teško ozlijeđen još jedan pirotehničar, dok je razminiravao "Chromos" na Žitnjaku.
Neeksplodirani ostaci Martićevih raketa još su godinama kasnije pronalaženi po gradu. Mediji su izvijestili da je u listopadu 2013. godine, prilikom sanacije krova na Dječjoj bolnici u Klaićevoj, pronađen zaostali "zvončić" koji je Protueksplozijska služba policijske uprave sigurno detonirala, ali tek nakon što je u operacijskoj dvorani ispod toga krova uspješno završen operativni zahvat.
Martić se ne kaje
Počinitelj zločina, vođa srpskih pobunjenika Milan Martić, kasnije je u Haagu osuđen na 35 godina zatvora, te se trenutno nalazi u zatvoru u Estoniji. Nakon što je odslužio dvije trećine kazne, nedavno je podnio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu, ali mu je sutkinja Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Haagu, u veljači ove godine odbila taj zahtjev, navodeći težinu počinjenih zločina i izostanak dovoljnih znakova rehabilitacije.
Kako stoji u njezinoj odluci, Martić tijekom izdržavanja kazne nije pokazao kritičko preispitivanje vlastitih djela niti je izrazio žaljenje prema žrtvama, već se i dalje predstavlja kao politički zatvorenik.
Martić nije osuđen samo zbog granatiranja Zagreba, već i zbog brojnih drugih zločina počinjenih početkom 90-ih protiv Hrvata i drugih nesrba u Hrvatskoj, uključujući progon, ubojstva, mučenje, deportacije, napade na civile, bezobzirno razaranje civilnih područja te druge zločine protiv čovječnosti i kršenja ratnih zakona i običaja. Raketiranje Zagreba dodatno je otežalo njegov položaj pred Haaškim sudom.
Pritom se Haaški sud nije morao osobito pomučiti da dokaže izravnu Martićevu odgovornost za taj zločin, jer je Martić već drugog dana napada sâm priznao tu odgovornost, izjavivši na TV-u da je osobno naredio granatiranje Zagreba. Stoga se u presudi Haaškog suda iz 2007. godine navodi da je Martić osobno izdao zapovijed za napad s punom sviješću da će mete biti civilni ciljevi, a u svrhu širenja terora među civilnim stanovništvom.
U Zagrebu se svake godine 2. svibnja održava komemoracija za žrtve napada. U spomen na njih, Grad Zagreb je 2007. godine prostor na uglu Vlaške i Draškovićeve ulice imenovao Trgom svibanjskih žrtava 1995., dok je ispred Doma sportova, jednog od glavnih mjesta udara, postavljena spomen-ploča koja podsjeća na civilne žrtve bezumnog Martićevog zločina.
ZA OVU SNIMKU TREBATE BITI PUNOLJETNI JER JE UZNEMIRUJUĆA:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....