Slučaj 29-godišnjeg Hrvata iz okolice Rijeke koji je vodio globalnu mrežu pedofila i zlostavljao djevojčicu otvorio je pitanje sigurnosti djece na internetu, odgovornosti sustava i podrške žrtvama. Zbog sve većeg broja sličnih slučajeva, u Hrvatskoj se, po uzoru na skandinavske države, uskoro otvara utočište za žrtve zlostavljanja.
Predator je trenutno u zatvoru, no psihičke posljedice za njegove žrtve ostavljaju neizbrisiv ožiljak, upozoravaju stručnjaci.
“Ovakvi su slučajevi devastirajući za svako dijete, ne samo za dijete, nego i za cijelu obitelj. Djeca koja su seksualno zlostavljana pokazuju strah i pojačano seksualno ponašanje, i to se može prepoznati”, kaže Dubravka Nemarnik iz udruge "Ruka", koja pruža podršku žrtvama pedofilije.
Podaci Ureda pravobraniteljice za djecu pokazuju da u čak 90 posto slučajeva prijava zlostavljanja izostane. Djeca, često zbog ucjene ili nesvjesnosti zločina, ne žele da znakovi zlostavljanja budu prepoznati, piše Danas.hr.
Djeca az u vlastitim domovima, u prostorima gdje osjećaju sigurnost, često prisiljena snimati i dijeliti seksualni sadržaj pod utjecajem ili strahom od zlostavljača, upozorava Tomislav Ramljak iz Centra za sigurniji internet.
Predatore dodatno motivira i minimalna kaznena politika.
U Hrvatskoj je u devet mjeseci 2024. zabilježeno 479 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, dok je u istom razdoblju 2025. broj narastao na 504. Lani je bilo 279 slučajeva dječje pornografije, a ove godine 330.
Kad se zločin otkrije, žrtve prolaze kroz novu traumu prisjećanja. Kako bi se to ublažilo, Ministarstvo pravosuđa pokreće Barnahus – Dječju kuću, model koji okuplja sve službe pod jednim krovom. Žrtve će na jednome mjestu dobiti psihološku, pravnu i medicinsku podršku, bez dodatnog hodanja po institucijama. Projekt bi trebao biti realiziran početkom iduće godine.
“Drago mi je da su se stvari pokrenule, ali apeliram da se razmisli o pokrivanju cijele regije, a ne centralizaciji u Zagrebu. Djeca iz ruralnih krajeva često nemaju mogućnosti doći do grada s roditeljima”, dodaje Ramljak.
Nemarnik ističe važnost praćenja aktivnosti djece na internetu: “Postoje aplikacije koje mogu pratiti što dijete radi online, koje aplikacije posjećuje, što stavlja na internet. Roditelji ih trebaju koristiti.”
Pedofilske mreže brzo se šire, a operacije otkrivanja često dolaze iz drugih zemalja. U ovom slučaju, tragovi su počeli u SAD-u i Australiji, a doveli su do Hrvatske i grupe od 250 članova koji su dijelili nasilan sadržaj seksualnog zlostavljanja.
“Uvijek postoje digitalni tragovi. Istražitelji koriste alate za probijanje enkripcija, ali mora postojati zakonska osnova za nadzor. Kriminalci ne poštuju pravila, a policija ih mora poštovati”, kaže Tomislav Vazdar, stručnjak za kibernetičku sigurnost.
“Djeca koja dijele materijale često nisu svjesna da čine nešto protuzakonito. Materijali prikazuju stvarno zlostavljanje, a oni ne shvaćaju ozbiljnost”, dodaje Valerija Golubić iz Službe kibernetičke sigurnosti.
Slučaj je ponovno otvorio pitanje nadzora digitalnih komunikacija, poznatog kao Chat Control, koji je naišao na kritike zbog praćenja privatnih poruka građana. Policija tvrdi da je cilj isključivo suzbijanje zločina seksualnog iskorištavanja djece. Stručnjaci podržavaju nadzor, ali samo nad društvenim mrežama, ne nad privatnim komunikacijama, piše Danas.hr.
“Sada ovisimo o dobroj volji velikih kompanija. Hoće li Meta davati podatke ili ne – ne možemo znati”, zaključuje Vazdar. Prioritet mora biti zaštita djece jer je i ovaj slučaj samo potvrdio koliko su u digitalnom svijetu ona ranjiva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....