Kakvi bismo mi ljudi bili kada ne bismo pomogli prijatelju, nekom bližnjem, svome rodu ili, recimo, fitness partneru?
Evo, recimo, ministar Damir Habijan. On vam vodi Ministarstvo pravosuđa. Dobar čovjek, uvijek spreman pomoći! Evo je za posebnog savjetnika - i to za digitalnu transformaciju - imenovao Hinka Pavleca, s kojim redovito dijeli fotografije iz teretana i sudjelovanja u raznim, fizički zahtjevnim, utrkama - kako su objavila 24 sata.
Po tim fotografijama vidi se da gospodin Pavlec redovito i kvalitetno trenira, u sjajnoj je fizičkoj formi. Osim toga, nekog posebnog iskustva, barem što se tiče digitalizacije, nema. Osim ako se ne računa to što je radio kao asistent u prodaji, pa je vjerojatno morao s vremena na vrijeme unositi neke brojčice u Excel, a to nije jednostavan posao. Tipke na tipkovnici su sitne, prsti iskusnog bodybuildera veliki i jaki, i sve je to jako komplicirano jer uneseš jednu pogrešnu brojku - i sve ode k vragu.
Gospodin Pavlec je na intervjuu za posao - mjesečno vrijednom od 1500 do 1800 eura neto, ali na određeno vrijeme, samo dok je Habijan ministar - pokazao veliku motivaciju i zato je od komisije dobio čistu desetku. Apsolutno sve je čisto! Posebni savjetnik za digitalizaciju može se uhvatiti posla. A posao nije lagan. Tu je toliko tih nekih sitnih tipki koje treba pritiskati, toliko čudnih slova, e-ročišnik, e-spis, e-dostava, što je sad ta e-o-vr-ha, e-ovo, e-ono... Pritisneš jednu pogrešnu tipku svojim jakim, bodybuilderskim prstima i sve ode k vragu. Treba tome pristupiti motivirano, ali i krajnje pažljivo. Pa to nije posao, to je minsko polje!
Ministar Habijan stoga je presretan što na tako odgovornoj funkciji ima nekog kome može apsolutno vjerovati. Digitalizacija sudova jedan je od ključnih projekata Vlade RH za koji su osigurana nemala sredstva, kako iz proračuna, tako i iz fondova EU-a i Nacionalnog plana otpornosti i oporavka.
Vizija je da na koncu svi sudovi u Hrvatskoj budu "sudovi bez papira" - da svi dokumenti budu u elektroničkom obliku, te da suci više ne diktiraju zapisnike kao u vrijeme Austro-Ugarske, već da se rasprava snima. Za sada su tome najbliži trgovački sudovi. Ostali?
Za početak, diktirat će se zapisnici, drage moje sutkinje i suci, još neko vrijeme. Općinski i županijski sudovi trebali bi se riješiti papira do kraja sljedeće godine kada su novi predmeti u pitanju, a što se tiče starih... Neće prije 2030. godine, prema najoptimističnijim predviđanjima. Da bi svi sudovi postali digitalizirani, naime, treba osigurati infrastrukturu, inače e-spis često zablokira i sutkinjama i sucima propadaju ročišta i slijedi lavina problema. A da bi se izgradila infrastruktura, treba kupiti puno servera i kompjutora, zaposliti i nešto ljudi na održavanju. Osim toga, dobar dio sudova u Hrvatskoj je u starim objektima, koje također treba prilagoditi novim vremenima.
Jednostavnije rečeno, puno je tu postupaka javne nabave.
Posebni savjetnici ministara ne odlučuju direktno o javnoj nabavi, no zakon ih ne sprječava da budu dio povjerenstva koje priprema tehničke specifikacije, te pregledava i ocjenjuje ponude. Zato ta povjerenstva nose i naziv “stručna”. Njihovi članovi pripremaju odluku koju ministar potom potpisuje - i snosi odgovornost za potpisano. Koju uvijek može prebaciti na povjerenstvo.
E sad, nemojte odmah tako. Ako ste pomislili da mi nešto ovdje insinuiramo, varate se! Bude li ikad posebni savjetnik ministra Habijana za digitalizaciju član nekog stručnog povjerenstva koje će odlučivati o javnoj nabavi, bit će to samo zato što ministar želi osobu od povjerenja kako bi bio siguran da neće biti nikakvog pogodovanja. A ne iz nekih drugih razloga koje samo vaši izopačeni i sumnjičavi umovi mogu smisliti.
Na sličan, izopačeno sumnjičav način, mediji su popratili i činjenicu da je riječka gradonačelnica Iva Rinčić razmjestila cijelu vojsku prijatelja, partnera i partnerica ljudi iz njezine političke opcije u školske odbore i Upravna vijeća dječjih vrtića. Između ostalog, i partnerice dvojice svojih zamjenika.
E pa šta, ne‘š ti, odgovaraju iz gradske vlasti. Riječ je poslovima koji se uglavnom obavljaju volonterski ili za sitnu naknadu, a gradonačelnica i njezini zamjenici žele ljude od povjerenja na tim pozicijama kako bi bili sigurni da njezina vizionarska politika, njezin trud da svim građankama i građanima Rijeke osigura fantastično "bolje sutra", neće biti sabotirana.
Osim toga, kažu, ti ljudi ne odlučuju samostalno o zapošljavanjima, samo se brinu da sustav dobro funkcionira, i to, opet podvlačimo, volonterski.
Ima logike u tome da gradonačelnik na upravljačkim ili nadzornim položajima želi ljude od povjerenja. Alternativa su natječaji koji ionako budu namješteni. No, što se ostalih stvari tiče... Hm, hm.
Školski odbori sastoje se od sedam članova. Gradonačelnica imenuje tri člana, a tu su još dva člana iz redova učitelja ili nastavnika, jedan član iz redova Radničkog vijeća, dakle ostalih zaposlenika škole, i jedan član koji predstavlja roditelje. Odluke se donose većinom glasova, pa ako dakle predstavnici vlasti žele progurati neku svoju odluku, nedostaje im jedan glas.
Bolje rečeno, samo jedan glas.
Te odluke odnose se na imenovanje ili razrješenje ravnatelja te davanje suglasnosti za zapošljavanje, što su najvažnije ovlasti članova školskih odbora. Osim toga, nadziru i kako se troše sredstva na raspolaganju školi te odlučuju o većim nabavama i ulaganjima.
Kojem nastavniku će se odobriti sudjelovanje u EU projektima? Odlučuje školski odbor. Žalite se na postupke nastavnika? Odlučuje školski odbor. Nastavnik se žali na postupke ravnatelja ili svojih kolega? Odlučuje školski odbor.
Ali opet, sve je u percepciji. Jer ako smo išta naučili u zadnjih 30-ak godina, to je da je uvijek svima na vlasti prvenstveno na umu uvijek i bez izuzetaka bilo opće dobro, transparentnost i poštenje. Naši političari su zvijezde vodilje, svakodnevno u službi općeg dobra. Korupcija je problem nekih drugih političara, nekih drugih zemalja, i vašeg izopačenog, sumnjičavog uma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....