Počet ćemo citatom: Javnost je s pravom ogorčena. Vrijeme je za promjene.
Evo i drugog: Dosta je, ovo je skandalozno!
Uvodne rečenice ovih je dana mogao izgovoriti bilo tko u Hrvatskoj. Svatko tko je čuo za strašnu vijest iz Drniša od prošlog vikenda, kad je okrutni ubojica Kristijan Aleksić (50) na pravdi Boga lišio života nedužnog maturanta Luku Milovca (19). Ubio ga je jer je bio bez ikakvog nadzora, unatoč svemu što je prethodno napravio, odnosno unatoč svemu što netko – u tzv. sustavu – prethodno nije napravio ili je propustio napraviti. Pa je takav lik, koji je 1994. u Prgometu najmanje 17 puta izbo nožem, a onda i umlatio šipkom tada 22-godišnju Marijanu Sučević, šetao slobodan. Godinu dana nakon tog ubojstva liječio se na psihijatriji tadašnje Kliničke bolnice Split zbog adolescentske krize.
Uhićen je sedam godina nakon ubojstva kojim se, uzgred rečeno, u međuvremenu hvalio, ali ga nitko nije “doživio”. Naposljetku je, osuđen na 12 godina zatvora, uz mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. Vrhovni sud je tu kaznu preinačio u 14 godina, a poslije je dobio još godinu i četiri mjeseca zbog napada na drugog zatvorenika u Lepoglavi. I tada mu je bila izrečena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.
Od prosinca 2015. Aleksić je na slobodi... Tijekom vještačenja je utvrđeno kako se radi o osobi s dubokim i trajnim poremećajem ličnosti pretežno shizoidnog tipa, koju stručnjaci smatraju opasnijom od duševnih bolesti.
Kako je kolegici Katarini Marić Banje pojasnio specijalist psihijatrije dr. Željko Ključević, voditelj Službe za mentalno zdravlje u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, “osobe s tom vrstom patologije se javljaju kao češći počinitelji kaznenih djela nego duševni bolesnici”.
Doznalo se i kako je tijekom odsluženja zatvorske kazne Aleksić imao 31 stegovni prijestup. Policija je 2023. kod njega pronašla oružje kućne izrade, ali ni to nije bio dovoljno veliki znak za uzbunu tzv. sustavu. Optužnica je zapela u ladicama šibenskog suda, Općinsko državno odvjetništvo je zatražilo jednogodišnju kaznu zatvora, ali ne i istražni zatvor ili mjere opreza. Kako god, ročište nikad nije sazvano. Cijeli Drniš se Aleksića godinama bojao. Prijetio je, koketirao sa sotonističkom simbolikom, na bezbroj načina pokazivao da s njim nešto nije u redu... Za tzv. sustav sve to nije bilo alarmantno. I zato sada imamo ove dvije rečenice iz uvoda.
Prebacivanje odgovornosti
Samo, pazite, one dolaze iz usta premijera Andreja Plenkovića i ministra pravosuđa Damira Habijana. Dakle, od predstavnika vlasti! A ne od nekih kritičara ili dokonih analitičara. Zgražaju se nad ubojstvom koje se nije smjelo dogoditi ljudi koji zahvaljujući političkoj većini imaju moć inicirati i provesti promjene. Od zakona pa dalje. Zaboga, ovo je HDZ-u treći uzastopni mandat na vlasti! I zato bi od čelnih ljudi izvršne vlasti bilo za očekivati i puno konkretnije korake nego što je analiza i osuda događaja na koje se moglo i moralo utjecati na vrijeme. Ali nije.
Prošle subote je upucan Luka, moja škola, moj DOŠK, moj grad. Sutra bi na meti nekog poremećenog ubojice mogao biti netko vaš – iz vaše škole, kluba, grada...
Očekivano, nakon drniške tragedije oglasili su se dežurni moralisti, samozvani analitičari, politikanti svih vrsta i, naravno, oporbeni političari (neki od njih su bili i na različitim pozicijama moći, pa nisu ničim doprinijeli promjeni tzv. sustava!) koji su u svemu, jasno, vidjeli priliku da ušićare koji poen kod birača... I opet se razglaba što bi nam bilo bolje uvesti – doživotni zatvor ili smrtnu kaznu? Oglasila su se i strukovna udruženja – tako je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH poručio kako ubojstvo u Drnišu “nije nesretan splet okolnosti”. Konstatirali su: “To je najteža posljedica sustava na koji godinama upozoravamo: pravosuđa i zatvorskog sustava koji nemaju dovoljno ljudi, nemaju stvarne kapacitete i u kojem se odgovornost prečesto prebacuje s institucije na instituciju”.
E da, iskoristili su povod da kažu javnosti i kako bi pravosudnim policajcima trebalo povećati plaće.
A da u tzv. sustavu curi na sve strane, pokazalo je i očitovanje šibenskog Općinskog suda. Oni su u poprilično šturom priopćenju birokratskim rječnikom poručili javnosti da su – preopterećeni. I kako ih je premalo da bi na vrijeme riješili sve predmete koji su ih zasuli. Kažu da su krajem te 2023., kad im je stigla optužnica protiv Aleksića zbog ilegalnog držanja oružja kućne izrade, imali 1213 neriješenih kaznenih predmeta, od kojih je najstariji datirao iz 2011. godine. A predmet protiv Aleksića nije bio klasificiran kao prioritetan... Uzgred, ako ste se možda zapitali - otkud sad šibenski sud u cijeloj ovoj priči, morate znati da je drniški Općinski sud ukinut još 2010., u sklopu tobožnje racionalizacije sustava, nakon gotovo 200 godina od osnutka.
Dakle, eto nam prebacivanja loptice odgovornosti umjesto preuzimanja odgovornosti. Jednako tako je, u istupima čelnih ljudi MUP-a, policija prebacivala lopticu odgovornosti pravosuđu, a glavni državni odvjetnik Ivan Turudić izrelativizirao je cijelu stvar tvrdeći da bi Aleksić ionako “odavno bio na slobodi”, sve da je 2023. bio strpan u istražni zatvor zbog ilegalnog posjedovanja oružja.
Ministar Habijan je na očitovanje šibenskog Općinskog suda reagirao iznoseći rezultate izvanrednog nadzora. “Utvrđeno je da su dvije sutkinje tog suda, po nama, neuredno obnašale svoju dužnost s obzirom na to da je kod jedne od njih predmet stajao više od šest mjeseci bez poduzimanja bilo kakve radnje, a kod druge sutkinje gotovo godinu i sedam mjeseci. Na temelju tog nalaza pravosudne inspekcije pred Državnim sudbenim vijećem pokrenut će se stegovni postupak i zatražiti izricanje stegovne mjere”, najavio je Habijan. Žurno će, veli, pripremiti i zakonske izmjene: nacrt prijedloga trebao bi biti gotov u iduća dva tjedna. Glavna novina je uvođenje doživotnog zatvora, a ministar je najavio i redefiniranje postojeće sigurnosne mjere iz Kaznenog zakona, odnosno produljivanje trajanja i sadržaja zaštitnog nadzora u razdoblju nakon izvršavanja kazne.
Uhljebi vole sigurnost sustava
Upravo činjenica da Kazneni zakon i sada predviđa takvu mogućnost, daje za pravo stručnjacima koji tvrde da možda ipak nisu bili iskorišteni baš svi pravni alati za prevenciju ovakvih slučajeva.
“Ne možemo se pozivati na izmjene zakona kada nismo upotrijebili sve što nam je na raspolaganju”, kako je to ovih dana sročila Sunčana Roksandić, profesorica kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, propitujući funkcioniranje cjelokupnog sustava. “Što je bilo u ovih 10 godina, kako se Aleksić uzdržavao, što je s Centrom? Ne prozivam, ali mora postojati koordinacija svih ministarstava, pojedinaca... Ako živimo u informatičkom društvu, moramo reagirati iste sekunde kada dođe prijava za takvu osobu, odnosno optužnica”, kazala je profesorica Roksandić za HRT.
Dakle, nije ovo stvar odgovornosti samo dviju šibenskih sutkinja. Neovisno o tome kako će završiti najavljeni stegovni postupak, što nam jamči da se nešto slično sutra neće ponoviti u Metkoviću, Petrinji, Pazinu ili Vinkovcima? Hoćemo li i to onda rješavati slanjem nekog novog izvanrednog nadzora i ministrovim manifestacijama nezadovoljstva.
I čekajte, je li stvarno 19-godišnji mladić iz Drniša morao umrijeti da bi veliki umovi napokon otvorili temu reforme Kaznenog zakona čiji bi cilj trebalo biti uklanjanje zločinaca iz društva, kako opet ne bi stradao netko nevin?
Zar nemamo profesionalaca, ljudi na plaći, kojima je funkcioniranje pravne države i pravosudnog sustava zapravo posao?! Kao da ne postoji formalna hijerarhija nadzora u pravosuđu...
Država ubija nefunkcioniranjem. I nije tu riječ samo o pravosudnom sustavu. Nego o praksi stvaranja tromog i prečesto neučinkovitog državnog aparata. Uhljebi najviše vole sigurnost plaće iz proračuna. Općine, grada, županije, države, svejedno! Samo da je redovita. Hrvatska je druga u Uniji po udjelu plaća javnog sektora u strukturi BDP-a. Unatoč svim pričama o racionalizaciji i nužnosti smanjenja svih oblika administracije, od 2020. do 2025. broj zaposlenih u javnom sektoru uvećan je za gotovo 8 posto...
Uostalom, zar se nije javnost na jednako licemjeran način tobože ozbiljno bavila uvjetima u kojima rade privatni domovi za starije i nemoćne nakon požara u Dugom Ratu i Andraševcu 2020. godine! U Dugom Ratu su, podsjetimo, smrtno stradale dvije osobe, a u Andraševcu, kod Oroslavja, poginulo je šestero štićenika... Brzo smo i to zaboravili. Važno da sustav funkcionira.
Zaboravljene teme
Sjeća li se itko rasprava o uvjetima u kojima rade djelatnici centara za socijalnu skrb nakon ubojstva socijalne radnice Blaženke Poplašen i pravnika Ivana Pavića u Centru za socijalnu skrb u Đakovu u srpnju 2019. godine? Ubio ih je dugogodišnji štićenik Centra Andrija Drežnjak, koji je na koncu dobio 40 godina. Svi su lamentirali nad greškama u sustavu, pitali se tko je zakazao... A onda smo prešli na neku drugu temu. Hoće li tako biti i u ovom slučaju?
Jedan Drnišanin je ovih dana kolegi Zdravku Piliću kazao kako “Drniš više neće biti isti”. Razumljivo, nakon ovakve tragedije. Ali ključno je pitanje nakon svega – hoće li i Hrvatska ostati ista? Hoće li se neke stvari napokon promijeniti? Zbog djece ove zemlje nemamo pravo ignorirati ta pitanja.
Jer, ne zaboravimo, prošle subote je upucan nedužni maturant Luka, moja škola, moj klub, moj grad. Sutra... Znate i sami što bi se lako moglo dogoditi ostane li sve po starom.
Možda baš u vašem kvartu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....