Najava ponovnog uvođenja obveznog služenja vojnog roka izazvala je pravu buru među građanima, osobito među Hrvatima koji žive u inozemstvu. Izmjene i dopune Zakona o obrani otvorile su brojna pitanja, a najvažnije među njima glasi – moraju li se hrvatski državljani, bez obzira gdje žive, odazvati služenju vojske?
Dijaspora u nedoumici
Tema je izazvala posebno zanimanje među Hrvatima u BiH, Njemačkoj, Irskoj, Austriji, Kanadi i sve do Australije. Dvojni državljani pitaju se hoće li ih poziv MORH-a dočekati i izvan granica Hrvatske i hoće li morati oblačiti vojnu odoru Republike Hrvatske iako u domovini možda nikada nisu živjeli.
No, Zakon o obrani u tom pogledu donosi vrlo precizna pravila. Presudno nije samo državljanstvo, već i činjenica ima li osoba prijavljeno prebivalište ili boravište u Hrvatskoj.
Ako netko nema prijavljeno prebivalište u RH, već je samo hrvatski državljanin, neće automatski biti pozivan na služenje vojnog roka. Međutim, prilikom povratka u Hrvatsku i prvog prijavljivanja prebivališta, obvezan je upisati se u vojnu evidenciju. Tek tada Ministarstvo obrane procjenjuje podliježe li osoba obvezi služenja.
Pravna struka pojašnjava da Zakon ne gleda putovnicu, već adresu prbivališta.
- Ključno je prebivalište, a ne samo državljanstvo. Ako osoba ima osobnu iskaznicu Republike Hrvatske, time se smatra da ima prebivalište u zemlji i automatski podliježe obvezi novačenja. S druge strane, ako osoba ima samo hrvatsku putovnicu, ali nema prebivalište ni boravište u RH, onda ne može biti pozvana na služenje vojske dok god ne prijavi adresu u Hrvatskoj.
Pravnici se slažu da će u praksi najviše problema imati oni koji su prijavljeni u Hrvatskoj, ali već godinama žive u inozemstvu.
-Takve osobe formalno podliježu obvezi, a ako se ne odazovu pozivu, mogu uslijediti novčane sankcije. One neće biti simbolične, već jasno propisane zakonom, upozoravaju.
Tko je oslobođen služenja
Zakon, ipak, predviđa niz iznimaka pa se tako od obveze temeljnog vojnog osposobljavanja oslobađa:
• osoba koja je hrvatsko državljanstvo stekla naturalizacijom ili prirođenjem, ako je u državi čiji je bila državljanin već regulirala vojnu obvezu,
• osoba koja ima dvojno državljanstvo i uredila vojnu obvezu u drugoj državi.
Upravo ove dvije stavke “štite” tisuće mladih Hrvata iz dijaspore koji su vojnu obvezu već riješili ili će je riješiti u zemlji svog prebivališta.
Primjer iz prakse
Primjerice, mladić od 19 godina s dvojnim hrvatskim i bosanskohercegovačkim državljanstvom i prijavljenim prebivalištem u Splitu dužan je upisati se u vojnu evidenciju područnog ureda za obranu.
Ako je, međutim, svoju vojnu obvezu regulirao u BiH – primjerice, ako je upisan u tamošnju vojnu evidenciju i prema zakonu BiH ne podliježe vojnom roku – tada se smatra da je svoju obvezu regulirao na drugačiji način.
Takvu potvrdu izdaje ured za obranu u BiH, a dokument se predaje područnom uredu MORH-a u Hrvatskoj. Nakon provjere, MORH donosi rješenje o raspoređivanju u pričuvne snage, čime se obveza služenja vojnog ili civilnog roka smatra ispunjenom.
Državljanstvo RH samo po sebi ne znači vojnu obvezu presudna je prijavljena adresa u Hrvatskoj.
Za one koji žive u inozemstvu, preporuka je pravodobno regulirati status u područnom uredu Ministarstva obrane i pribaviti dokumentaciju o vojnoj evidenciji iz zemlje prebivališta – jer tko ima osobnu iskaznicu RH, za državu je hrvatski vojni obveznik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....