Cijela demokratska Europa suglasna je oko toga da je definitivno završena era povjerenja u Trumpovu Ameriku. Čovjeku koji je u stanju tradicionalnim i povijesnim saveznicima iz Washingtona prijetiti ratom samo zato što mu nisu udijelili Nobelovu nagradu za mir očito nije potreban partner za dijalog, nego vrhunski liječnik specijalist. Europa demokratskih vrijednosti intenzivno se konzultira, komunicira, sastaje i okuplja kako bi razbistrila sve aspekte maligne prekoatlantske promjene i usuglasila zajednički stav za budućnost. S njome je na istoj valnoj dužini i vizionarski kanadski premijer Mark Carney, autor programatskog govora o političkom putu normalnog i civiliziranog svijeta u Davosu.
No, u našoj megauspješnoj i nadasve sigurnoj zemlji Hrvatskoj nastavlja se stara priča: dva umišljena politička ovna čvrsto stoje na svojim starim brvnima manifestirajući klasični "sukob" između dva malena zagrebačka brda. Premijer i predsjednik Republike mudro se skrbe o svojoj naciji ostajući ukopani u svojim osobnim i interesnim animozitetima: bolje da umre selo nego običaji.
Najprije su obojica uredno odšutjeli Trumpov poziv Hrvatskoj u njegov klub političkih dodvorica, gdje ulaznica košta tek milijardu naših dolara, tzv. Odbor za mir. Malena Slovenija, zemlja Trumpove tazbine, još jednom je pokazala da se političko dostojanstvo i veličina neke države ne mjeri ni statistikom ni površinom, nego djelima: otpilila je svoga "zeta" i njegov poziv u opskurni pandan UN-u odmah, takoreći "s nokta". Baš kao što je i u demonstrativnu vojnu potporu Grenlandu među prvima poslala svoja dva vojnika, kojima su se hrvatski malograđani, iz aspekta dokazane vojne velesile, svisoka izrugivali.
Hrvatski "trumpići" oduvijek su skloniji priklanjanju dokazano moćnima nego hrabrosti i opasnom prkosu. Jako teško odolijevaju pažnji da velike i brutalne nasilnike nečim, nedajbože, nehotice ne uvrijede. Možemo samo zamišljati što bi od nas tek bilo da je Trump kojom srećom oženio kakvu našu provincijalnu ljepoticu: već bi se u Saboru odavno izglasalo pripojenje Hrvatske SAD-u kao 52. države, te u to ime tamnopute i "antife" hapsilo po ulicama i odvodilo u logore.
Ni naš premijer nije odolio narcističkom ponosu što je veliki i moćni Trump, makar stoput bio ludi fašist, baš njega pozvao u svoje birano društvo. Zajedno sa, istinabog, uglednim Bahreinom, Indonezijom, Kosovom, Pakistanom, Paragvajem, Turskom... te Bugarskom i Mađarskom kao jedinim europskim državama.
"Trump je pozvao mene, a ne Milanovića", poručio je ponosno naciji veliki imperator, kao da je on osobno svojim ljudskim kvalitetama priskrbio zemlji tu sramotnu pozivnicu, i kao da milijardu dolara članarine u klubu ljubitelja Trumpova prstena planira platiti iz svojega džepa. Andrej Plenković se, k tome, danima odbijao sadržajno ikako očitovati o tom pozivu, a nije informirao ni predsjednika Republike ni hrvatski parlament ni jednom riječju o toj službenoj ponudi. Kao da je isključivo na njemu i na Vladi da definiraju buduću sudbinu Hrvatske: država, to su oni.
Ponukalo je to Zorana Milanovića na pozerski poziv predsjedniku Vlade na hitne konzultacije oko Trumpova Odbora za mir, te na upozorenje da se o toj temi ne može odlučivati bez usuglašenog stava predsjednika Republike i Vlade. Milanović najednom od Plenkovića traži sve relevantne informacije o dosadašnjim potezima Vlade vezanim uz ovu strateški važnu vanjskopolitičku temu, makar je to trebao učiniti odmah nakon objavljivanja vijesti iz Washingtona. Trumpov poziv povijesno je analogan otprilike svojedobnom Hitlerovu pozivu lideru HSS-a Vladku Mačeku da Hrvatsku uvede u pristupanje Trojnom paktu, a svaki nacionalno i demokratski odgovoran dužnosnik ne bi se svakako danima mislio kako o tome zauzeti stav i što tim povodom činiti. No nije isključeno da je Milanović inspiraciju za djelovanje dobio tek nakon što je zaključio da bi se takvo što moglo svidjeti Putinovu društvu u Moskvi.
Andrej Plenković naposljetku se diplomatski o svemu očitovao službenom tvrdnjom da konzultacije na Zrinjevcu još uvijek traju (valjda s Grlićem Radmanom, najvećim diplomatskim profiterom od svinjske kuge u Hrvata?) Mora se još proučiti sve pravno-političke implikacije takve odluke, bigliše predsjednik Vlade, iako se od početka zna da će mali hrvatski Mujo na kraju sigurno tamo gdje i svi glavni bruxelleski Turci: Francuzi, Nijemci i ostali. No, oprez je majka diplomatske mudrosti, pa Plenković i u očitovanju na Trumpov prijedlog odgovara kako "hrvatska Vlada visoko cijeni taj poziv, ali da trenutačno provodi procjenu svih pravnih i drugih aspekata prijedloga".
O užarenu međunarodnu scenu rado bi se politički ogrebao i lider SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, pa je i on otvorenim pismom rezolutno tražio od Plenkovića da se o Trumpovu prijedlogu Hrvatskoj jasno i odmah odredi, bez daljnjih vrdanja. Da se Hajdaš tako promptno očitovao o svemu onome što je zadnjih deset godina egzistencijalno mučilo hrvatske građane i ideju socijalne pravde u Hrvata, bilo bi nas danas barem do pola milijuna više.
Trumpovu ideju rušenja međunarodnog poretka utemeljenog na poslijeratnom konsenzusu i UN-u kroz utemeljenje tzv. Odbora za mir odbio je već cijeli niz država EU-a, neke i vrlo rječitim argumentacijama. Naši vrli državnički vitezovi još uvijek oko svega prave pozerski kraval i javno se natežu tko uopće u ime naše slavne države (za koju nijedan nije ratovao) ima pravo odlučiti kojim će strateškim smjerom krenuti. Mali je Trump zločinac, koliki su oni izdajnici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....