Ima sretnih naroda i ima nesretnih naroda. Sretni narodi su oni koji u svojim junačkim pjesmama slave istinske heroje svoje nacionalne povijesti, svjetlonoše u službi Dobra. Recimo, one koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašista. Osobito one koji su u toj borbi pobijedili.
A nesretni narodi su oni koji slave svoje ratne zločince, negativne figure nacionalne povijesti, mrakonoše u službi Zla. Recimo, svoje fašiste iz Drugog svjetskog rata. Jasno je gdje je na toj klackalici sreće i nesreće pozicioniran hrvatski narod. Osim nas, svoje nacističke kolaboracioniste iz WW2 u čitavoj Europi danas slave još samo u Srbiji i Ukrajini, te u određenoj mjeri u nekim baltičkim zemljama. Ali mi nismo ni Srbi, ni Ukrajinci, ni Balti, stoga nam najpreča mora biti naša vlastita nesreća....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....