Umirovljeni general zbora Ante Roso, jedan od najvećih junaka hrvatskog obrambenog rata, preminuo je u 74. godini života. Bit će pokopan u Francuskoj, gdje je posljednjih godina živio prilično povučeno, u obiteljskoj kući na jugu Francuske sa suprugom Christine, inače časnicom francuske vojske, i 33-godišnjim sinom Antom.
General Roso već se dulje vrijeme borio protiv teške bolesti. U velikom intervjuu koji je dao novinaru Stipi Puđi za Večernji list prošlog listopada, Roso je otvoreno govorio o tome kako se sedam godina, od 2017. godine, bori s rakom pluća.
"Osim mene, nitko nije vjerovao da ću preživjeti, a kamoli živjeti ovoliko s ovom opakom bolešću. Ja sam vjerovao i mogu reći da me je moja vjera u Boga dosad održala i spasila. Bez Božje pomoći ne bi me bilo", kazao je general, kojega su francuski liječnici u klinici u Montpellieru smatrali pravim medicinskim fenomenom jer mu nitko nije davao šanse da dulje preživi.
Politički emigrant
Kako je sam govorio, rođen je u Osijeku 25. travnja 1952. godine. Otac mu je bio iz Mijace, mjesta koje se nalazi na granici Dalmacije i Hercegovine, a pripada općini Vrgorac. Majka mu je podrijetlom iz Kraljeve Sutjeske u BiH.
Prema autoriziranoj biografiji koju donosi Maxportal, general Roso završio je srednju Prometnu školu u Osijeku. Zbog neslaganja s komunističkom Jugoslavijom, potkraj 1973. napušta zemlju i odlazi u SR Njemačku, gdje je brzo dobio status političkog emigranta. Francuskoj vojsci, odnosno Legiji stranaca pristupio je 8. svibnja 1974., službujući u nizu zemalja Afrike, Južne Amerike i Europe. Godine 1985. dobio je francusko državljanstvo. Umirovljen je 1988. u činu stožernog narednika.
Završio je niz vojnih specijalizacija, a za zasluge u Legiji stranaca i francuskoj vojsci dodijeljen mu je niz odlikovanja, pohvaljivan je i nagrađivan.
Kad su počele političke promjene u Hrvatskoj, odlučio je prekinuti spokojan umirovljenički život i kao bivši profesionalni vojnik u travnju 1991. dragovoljno se stavlja na raspolaganje tadašnjem ministru obrane. Sudjelovao je u ustrojavanju Zbora narodne garde (ZNG), a potom i specijalnih postrojbi Hrvatske vojske.
Bio je prvi zapovjednik Bojne "Zrinski". I danas se prepričava kako se Ante Roso prilikom prvog susreta s odabranim kandidatima za buduće hrvatske specijalce obratio riječima: "One koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku umoljavam da napuste dvoranu."
Obavljao je niz najzahtjevnijih dužnosti: od 15. svibnja 1991. do 13. siječnja 1992. bio je zapovjednik Specijalnog bataljuna ZNG-a, zatim do listopada 1993. pomoćnik načelnika za posebne (specijalne) jedinice Glavnog stožera HV-a, onda do travnja 1995. načelnik Glavnog stožera HVO-a, pa do 31. prosinca 1995. pomoćnik načelnika GS OSRH za specijalne postrojbe.
Potom je jedno vrijeme u MORH-u bio bez rasporeda, da bi od listopada 1996. do srpnja 1997. bio ravnatelj MORH-ova Vojnog muzeja zbog prestanka djelatne vojne službe. Umirovljen je u činu generala zbora. Ostavku je osobno dao predsjedniku Franji Tuđmanu u znak prosvjeda zbog selektivnog uništavanja dokumentacije i pljački koje nisu istražene.
Maslenička operacija
Bio je sudionik brojnih operacija na bojišnicama u Hrvatskoj i BiH. Sudjelovao je u brojnim velikim bitkama od istočne Slavonije do Livna, te u operacijama "Maslenica" i "Oluja". Na livanjskom bojištu u proljeće 1992. sa svojim je vojnicima armiji generala Ratka Mladića zadao dotad najteži udarac te je zaustavio njihov prodor prema Splitu.
Isplanirao je više vojno-redarstvenih operacija, među kojima je najznačajnija bila "Maslenica". O tome je Stipi Puđi lani kazao:
"Samu vojno-redarstvenu operaciju ‘Maslenica‘ tajno sam dogovorio s Francuzima. Iako je izgledalo kako je francuska politika bila protiv Hrvatske, u stvarnosti, na terenu, nije bilo tako. To je pokazala i operacija ‘Maslenica‘. Francuzima sam iznio plan akcije, za koji nisu rekli da, ali nisu bili ni protiv. Znao sam što to znači i s malim sam snagama napravio vojno-redarstvenu operaciju kojima smo Srbima pokazali snagu i koja je preokrenula tijek Domovinskog rata."
Izuzetno je zaslužan za ostvareno primirje između hrvatskih i bošnjačkih snaga u BiH. Kao načelnik GS HVO-a, 23. veljače 1994. potpisao je u Zagrebu sporazum o prekidu vatre s glavnim zapovjednikom Armije BiH.
Krajem 1993. godine, u jeku hrvatsko-bošnjačkog rata, stanje za HVO bilo je vrlo loše. Crte obrane se raspadaju, gubi se teritorij, a među vojnicima vlada letargija. Tada Roso odlazi u BiH, preuzima zapovjedništvo nad Glavnim stožerom HVO-a od pokojnoga generala Slobodana Praljka. Po riječima njegovih podređenih, Roso je u kratkom vremenu uskrsnuo HVO, konsolidirao linije i stvorio nekoliko brigada HVO-a koje su zaustavile sve napade Armije BiH, te su ih prisilili na pregovore i traženje mirnog rješenja.
Tutini atentati
S koliko je teškoća bilo skopčano ostvarenje toga prekida vatre s Armijom BiH, pokazuje i izjava generala Rose. Kazao je kako ga je Mladen Naletilić Tuta, hercegovački gospodar rata, nazvao prije njegove smrti i ispričao mu se jer je dvaput pokušao atentat na njega: prvi put kad je raspustio logore u Hercegovini, a drugi put kad je odbio prepustiti srednju Bosnu bošnjačkim snagama.
Ali Roso je govorio kako i nekima u Armiji BiH nije odgovarao prekid sukoba jer su za financiranje rata dobivali golema sredstva iz muslimanskog svijeta. Zato su dva puta pokušali i atentat: prvi put kad su pucali u njegov Audi u Sarajevu, a drugi put kad su pucali na francuski helikopter iznad Visokog u kojem je letio sa svojom ekipom. Iza svega je stajala bošnjačka tajna služba koja je bila naslonjena na KOS.
Sudjelovao je i u planiranju svih operacija koje su prethodile "Oluji", od studenog 1994. vodio je probijanja Hrvatske vojske na Dinaru, što je na koncu omogućilo oslobađanje Knina.
Za vojne zasluge u Hrvatskoj nagrađen je s osam najviših državnih odličja, među kojima i Medaljom za iznimne pothvate, te s više pohvala i nagrada vrhovnog zapovjednika OSRH i načelnika GS OSRH.
Na njegovu pokopu očekuje se niz uglednih ljudi iz braniteljskih krugova, među kojima će zasigurno biti i Ante Gotovina, kojemu je Roso bio vjenčani kum.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....