Sjećate li se one znamenite Milanovićeve Špičkovine?
Tog je proljeća 2013. tadašnji hrvatski premijer bio u križarskom pohodu na Ružu Tomašić. Pa je, pojašnjavajući zašto izjave da je Hrvatska samo za Hrvate smatra opasnima, ničim izazvan u sve upetljao – Finsku.
Hrvatska, ustvrdio je tada Zoran Milanović, nije ni Finska ni Danska. Hrvatska nosi velike traume iz rata, dok Finska i Danska, eto, već 150 ili dvjesto godina žive u harmoniji.
– U Finskoj se zna čuti da je Finska za Fince, a svi ostali su gosti. Međutim, ta Finska nije imala građanski rat nikada i nije imala situaciju usporedivu s Hrvatskom nikada – kočoperio se svojim znanjem europske povijesti Milanović.
Ispostavilo se, međutim, da je Finska imala građanski rat. Prilično krvav bratoubilački obračun između crvenih i bijelih koji je zemlju poharao 1918. godine, u kojemu je u pola godine poginulo 37 tisuća ljudi. Sve je to na televiziji precizno pojasnio profesor povijesti iz osnovne škole u Vukovini pokraj Velike Gorice Bruno Berger.
A onda je, u Milanovićevu stilu, uslijedio protuudar. U kojemu se na činjenice nije previše obazirao – jer mu one nisu išle u prilog – ali je zato s premijerskih visina ni krivog ni dužnog poželio ismijati nastavnika koji mu se drznuo proturječiti.
– Stručnjaci za finski rat iz Špičkovine ili Vukovine nam objašnjavaju koliko je bilo mrtvih kao da su ih oni osobno prebrojavali – ironično je komentirao Milanović.
Od tada je prošlo gotovo 13 godina. A Špičkovina odavno nije na Milanovićevu "meniju". Sada je "udario" na daleki sjever i – norveški Svalbard.
Hrvatski predsjednik svojem je američkom kolegi Donaldu Trumpu otvoreno poručio da mu je arktički arhipelag Svalbard – na otprilike pola puta od Norveške do Sjevernog pola – strateški puno zanimljiviji od Grenlanda. Jer Grenland je, po mišljenju Milanovića, koji zna sve o strategiji, geopolitici i povijesti, za američku sigurnost naprosto – beskoristan.
– Postoji, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardsko otočje. Ono pripada u principu Norveškoj. Ono je malo istočnije od Grenlanda i tamo završava Golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje – izjavio je ovoga tjedna u Čakovcu Milanović.
Odmah je reagiralo norveško Ministarstvo vanjskih poslova. Norveški mediji raspisali su se o Milanoviću i njegovim savjetima Trumpu. A objavljena je i izjava Terjea Aunevika, načelnika općine Longyearbyen na Svalbardu.
– Mislim da je to izopačena ideja. Svalbard je neosporno dio Norveške. Pravno je to potpuno jasno. Ovo se ne može shvatiti ozbiljno. Iznenađen sam što je predsjednik Hrvatske ispao kao nekakav stručnjak za Arktik – poručio je Aunevik.
Milanović se zbog svega izrečenog nije previše zabrinuo. To više što je usput – a to mu je bio poseban gušt – njome "usosio" hrvatskog ministra obrane Ivana Anušića. Koji se, upravo u vrijeme kada je Milanović u Čakovcu crtao metu na Svalbardu, nalazio na službenom putu u – Norveškoj.
– Naravno da je to bila nezgodna tema između mene i ministra obrane Norveške. Jasno sam rekao da to nije stav Vlade Republike Hrvatske i da se ograđujemo od te izjave, na što su oni bili zadovoljni i zahvalili su na tome – poručio je Anušić. Ovaj put njemu je pripala neugodna zadaća da "pegla" situaciju zbog Milanovićeve "rečenice previše".
– Milanović ne gleda dva koraka unaprijed. On misli samo na to kako se toga dobro dosjetio. Nema tu strateškog razmišljanja koje bi išlo u prilog Hrvatskoj. Jedina strategija iza ovakvih izjava jest da je Milanović dužan Rusiji i da, gdje god može, mora praviti probleme za EU i NATO – ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju vanjskopolitički analitičar Davor Gjenero.
On ocjenjuje da cijela priča s Rusijom proizlazi iz Milanovićeve avanture s, kako kaže, "pokušajem istiskivanja MOL-a i uvođenja Rosnefta s dodatnim paketom u vlasništvo INA-e".
– To je počeo raditi kao premijer, onda je nastavio raditi kao lobist tvrtke koja se trebala pojaviti kao "proxi" u ime Rosnefta. To strašno škodi Hrvatskoj jer nije dobro za državu na tako istaknutoj poziciji imati osobu koja ima rep u ruskoj ladici. Poseban je užas što ovo radi nordijskim državama koje vode zajedničku vanjsku politiku i pažljivo hodaju po prstima kada je o Rusiji riječ – navodi Gjenero.
Pritom podsjeća na zavrzlamu koju je hrvatski predsjednik izazvao nakon što su se Švedska i Finska odlučile odreći svoje sedam i pol desetljeća duge neutralnosti. I izrazile želju da, u vremenima kada Vladimir Putin ne skriva agresivno ponašanje prema svojim susjedima, uđu u NATO.
– Najgore što je Milanović napravio bilo je vezano uz pristupanje Švedske i Finske NATO savezu. On je tada tražio da se NATO pobrine za promjenu izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, no to, srećom, nije imalo nikakve posljedice jer Mario Nobilo nije želio uložiti protest onako kako je Milanović to od njega tražio – zaključuje Gjenero.
Milanović je imao sličnih, nimalo diplomatskih izjava i kada je riječ o državama u susjedstvu. Bosanskohercegovačkim je političarima poručivao "prvo sapun, onda parfem". Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta nazvao je "penzioniranim političarom koji je iza sebe ostavio nebitni trag". Ukrajinu je na početku ruske agresije nazvao jednom od najkorumpiranijih zemalja u svijetu. Predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen poručio je, pak, da se bavi "kvalitetom vina i kontrolom sanitarne ispravnosti gljiva", a ne pitanjima života i smrti u Europskoj uniji.
S druge pak strane, ljudi za koje je pokazivao određenu razinu razumijevanja su Milorad Dodik, Viktor Orban i Vladimir Putin.U njihovu slučaju nikada nije sebi dopustio da mu se omakne – rečenica previše.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....