Vijest da više od polovina hrvatskih kućanstava ne može spojiti kraj s krajem, objavljena krajem prošlog tjedna, prošla je pomalo ispod radara. Više je u istom danu odjeknula informacija o štednji hrvatskih građana koja je, prema podacima Hrvatske narodne banke, krajem kolovoza iznosila 41,9 milijardi eura. Pogrešno bi, međutim, bilo zaključivati kako građani imaju gomilu ušteđenog novca jer je koncentracija štednje uvijek u rukama malog broja građana koji, kazuju podaci iz godine u godinu, drže oko 40 posto ukupnog iznosa. Ali pogrešno je, također, vjerovati premijeru Andreju Plenkoviću da živimo bolje nego ikad.
Jer prema podacima Eurostata za 2024. godinu, čak 60 posto kućanstava u Hrvatskoj s određenim poteškoćama podmiruje osnovne mjesečne troškove za režije, stanarinu i hranu, čime se nalazimo ispod prosjeka Europske unije, koji je 42 posto. Time smo se plasirali na vrh ljestvice država među kojima je na prvom mjestu Grčka, gdje 86 posto kućanstava jedva spaja kraj s krajem. Slijedi Bugarska sa 77 posto, dok treće mjesto dijele Slovačka (66 posto) i Rumunjska (65 posto), a Hrvatska zajedno s Latvijom dijeli četvrto mjesto.
Na suprotnoj strani su, dakako, Njemačka, u kojoj tek 18 posto građana živi na rubu egzistencije, zatim Nizozemska s 19 posto, Luksemburg s 24 posto, Švedska s 25 posto, Finska s 28 posto...
Ljestvica se uklapa u ono što već otprilike i sami znamo, zar ne? Međutim, kritičari ovih podataka odmah su primijetili da su rađeni na osnovi obične ankete. Naime, iz Eurostata navode da je „sposobnost spajanja kraja s krajem subjektivna mjera koja se koristi za procjenu koliko lako kućanstvo može pokriti svoje uobičajene potrebne troškove svojim ukupnim neto prihodom te odražava percipirani financijski teret i nadopunjuje objektivne pokazatelje prihoda i materijalne deprivacije".
Ukratko, za mjerenje koliko je teško kućanstvima pokrivati svoje životne troškove koriste se podaci iz tzv. EU-SILC ankete, u kojoj se od ispitanika traži da sami ocijene svoj standard u odnosu na primanja.
- Kakve veze ima način istraživanja, i anketni je legitiman – komentira Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, u kojemu su se sličnim načinom poslužili kako bi istražili mogu li zaposleni s trenutnom plaćom pokrivati mjesečne troškove i normalno živjeti.
Oni su, naime, nedavno izračunali da bi dostojanstvena plaća za 2026. trebala iznositi 2025 eura neto. „To je plaća koja bi trebala pokriti sve one troškove koji su nužni da bi se život mogao zvati dostojanstvenim – stanovanje, prehranu, putne troškove, trošak zdravlja i druge troškove u redovnom radnom tjednu”, rekao je Iveković prilikom prezentacije.
Proveli su istraživanje, i to među 73,3 posto radnika u privatnim firmama, 18,9 posto onih koji rade u državnim firmama, te 7,8 posto njih koji su u nekom drugom obliku zaposlenja (neprofitna organizacija, udruga, vlastiti obrt).
Na pitanje mogu li sa svojom plaćom pokriti mjesečne troškove i normalno živjeti, čak 81,8 posto ispitanika odgovorilo je niječno, a njih 9,8 posto odgovorilo je: „jedva”, „kako kad”, „donekle” ili, pak, „da, samo zato što živim s roditeljima”, odnosno „da, jer dijelim troškove s mužem”...
Koliko je to onda u skladu s izjavama premijera da živimo bolje nego ikad?
- Istina je da živimo bolje nego prije deset godina, ja se slažem s tim, ali prije deset godina bili smo na dnu. Tek smo se sada malo trgnuli. Ova Vlada je popravila situaciju, ne osporavam to, pogotovo dizanjem minimalne plaće. Ali to je još uvijek nedovoljno. Vlada ne postavlja dobro ciljeve. Plenković je postavio cilj da minimalac za dvije godine bude 1250 eura bruto, ali ne uzima u obzir da nam u Ustavu piše da svaki radnik ima pravo na plaću kojom može sebi i svojoj obitelji osigurati dostojanstven život. I kad bi premijer samo to postavio za cilj, ljepše bi zvučalo. Ovakvim ritmom povećanja minimalne plaće radnici bi tek za 12 godina došli do dostojanstvene plaće. Tih 1250 eura je ništa, a još k tome je oporezovano i ne shvaćam da još nisu došli do toga da minimalnu plaću oslobode poreza. Čak i kada je ne bi oporezivali, za dvije godine će ljudi imati plaću tisuću eura, a tada će trebati 2500 eura za dostojanstven život – kaže Iveković.
Njemu se rezultati do kojih je došao Eurostat čine realnim.
Uostalom, i prema podacima iz ankete o dohotku stanovništva koju je proveo Državni zavod za statistiku, stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj lani je iznosila 20,3 posto, a 21,7 posto osoba bilo je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Dakle, svaki peti građanin Hrvatske svaki mjesec ne samo da ne može normalno pokrivati režije i hranu, već je pred egzistencijalnom provalijom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....