U nedjelju ujutro svi su mogli odahnuti.
“Koncert stoljeća” je završio. Nije bilo mrtvih ni ranjenih, nije se dogodio stampedo niti je u publici bilo provokatora koji su vrebali da izazovu eksces. Nije bilo čak ni prometnog kolapsa. Ljudi su put Zagreba krenuli dva ili tri dana ranije, pa su izbjegnuti prometni čepovi. Na koncertu su se proveselili, ispjevali, iskakali. I mirno otišli svojim domovima.
U takvom epilogu zadovoljni zapravo mogu biti svi.
I Marko Perković Thompson, pjevač koji je dugo čekao na trenutak kada će u centru Zagreba moći okupiti fanove i bez zadrške uzviknuti ono svoje znamenito “Za dom spremni”. Visoki prekršajni sud 2020. je ustvrdio da poklič iz “”Bojne Čavoglave” nije prekršaj protiv javnog reda i mira. No Thompsonu su i nakon toga zabranjivali koncerte i isključivali struju. Sve do hipodromske subote, kada je u Hrvatskoj doživio svoju potpunu, nepatvorenu i definitivnu rehabilitaciju.
Uz to, Thompson je srušio svjetski rekord i po broju prodanih ulaznica i po broju posjetitelja na koncertu i time ušao u povijest. Nešto je pritom i zaradio, a i naučio. Teško da će se idući put cjenkati s Hitnom pomoći oko cijene njihovih vozila i bočicu vode prodavati za pet eura.
Zadovoljne mogu biti i vlasti. Ona državna, HDZ-ova, čije su institucije pokazale da mogu funkcionirati i u najvećim izazovima, i ona gradska, iz stranke Možemo, koja je na djelu potvrdila da, ako se potrudi, logistički može pratiti i najzahtjevnije zadatke.
Naravno, da se vrijeme može vratiti, vjerojatno bi u Gradu Zagrebu od starta nastupali drukčije. A veliko je pitanje bi li uopće s Thompsonom potpisali ugovor o održavanju koncerta koji će u Zagreb sliti crne majice iz cijele zemlje. A i šire. No sad više nema natrag. Duh je pušten iz boce, a Možemo će u povijesti ostati upisano kao stranka koja je na toj boci odvrnula čep.
Zadovoljan može biti i premijer Andrej Plenković.
Političar kojega desnica puno jedno desetljeće proziva kao izdajnika konačno je uspio doći na valove na kojima rezonira “fetivi” HDZ. Pitanje je naravno što bi o svemu rekao Franjo Tuđman, Titov general koji je imao svoje mišljenje o “dečkima u crnom” i njihovom pozdravu. No njega ionako nema, a u današnjoj Hrvatskoj slavi se uspomena na prvog hrvatskog predsjednika koja se u svim elementima ipak ne podudara s onim što je on u stvarnosti bio.
Jedan od najsretnijih ljudi svakako je i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, koji je sa svojim timom najzaslužniji što je sve prošlo bez većih izgreda. A još prije tri tjedna prijetio je potpuni kolaps i samo energičnom intervencijom predstavnika policije, koja je potaknula i organizatora i gradske vlasti da se konačno uozbilje i počnu poštivati odredbe ugovora kojega su sami potpisali, takav je scenarij izbjegnut.
Zadovoljna može biti i Crkva. Gospin lik koji se “ukazao” nad “crvenim” Zagrebom, iznad mase koja je Thomsponov koncert tretirala gotovo kao hodočašće? Više od toga nakon odlaska mIlana Bandića nisu ni mogli poželjeti.
Zadovoljni, naposljetku, mogu biti i Zagrepčani. Oni koji vole Thompsona imali su prilike uživati u spektaklu u svojem gradu. Umjesto da se kao do sad “tramakaju” do Dugopolja ili Sinja. Oni pak koji ne spadaju u vatrene fanove Perkovićevih stihova i glazbe ovoga su se vikenda potiho evakuirali iz grada prepuštajući ga u potpunosti “thompsonovcima”. Jelačić plac i zagrebačka “špica” zadnji put su u sedam sati navečer bili tako prazni u onom neizvjesnom intermezzu s početka svibnja 1945., koji je nastao nakon što je ustaška vlast napustila grad, a nova partizanska još u njega nije ušla.
Zagreb je doista te subote i u punom smislu riječi postao Thompsongrad.
Nakon svega ostaje pitanje hoće li popularni pjevač i u idućim godinama nastaviti graditi tradiciju Petoga srpnja, sa svim elementima hodočašća koju je ova zagrebačka subota nosila sa sobom. Hoće li njegova publika doista željeti nastaviti slaviti “Thompsonovo”. I hoće li ono, sad kad je povijesni koncert održan, a nadomilane se emocije ispuhale, i u narednim godinama Thompsonu donositi privlačan komercijalni prihod.
Ili će ovaj datum ipak ostati jedan, jedini i neponovljivi. Nakon kojega će ostati tek sjećanje na dan kada se u Zagrebu skupilo pola milijuna ljudi da kliče domovini, krvi, tlu, Gospi i obitelji.
Odluka je samo njegova. Sve drugo će se, pokazala je ova subota, ionako morati posložiti onako kako njemu najviše odgovara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....