Jedna poplava u suterenskom stanu u samom centru Zagreba pretvorila se u noćnu moru. Glavni odvod zgrade, za koji su već svi zaboravili i više se nitko nije sjećao da se tamo uopće nalazi, skrivao je odvratnu tajnu. Kroz njega u stan u kojem žive žena i maloljetno dijete ulaze štakori, glodavci koji prenose zarazne bolesti.
Vodoinstalaterske radove na sanaciji šahta zbog kojeg je stan poplavljen obavljala je tvrtka ovlaštena od Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva. Tada je Zagrepčanka prvi put vidjela štakora, a jednoga od njih, govori nam, ubio je i radnik tvrtke koja je obavljala radove, piše Dnevnik.hr.
"Bez obzira što su znali da u rupi ima štakora, nitko u nju nije stavio otrov kada su zatrpavali rupu, a na kraju su sve zatvorili samo pur pjenom. Radovi su loše izvedeni, ostale su udubine, a na zidu su stavili samo neke gips-ploče ili tako nešto", kazala je uzrujana žena.
No pravi problemi javili su se ovoga kolovoza. Iz zidova njezina stana počeli su dopirati užasni zvukovi grebanja i glasanja štakora. Problem su, objasnila je, dva otvora u zidu njezine kuhinje iz kojih se životinje čuju, ali ih sama ne smije zatvoriti jer se radi o vertikalama za plinski dimnjak te vodovod za cijelu zgradu i pristup njima mora biti slobodan.
"To je čisti horor. Imam noćne more od štakora. Sanjam ih, spavam sa zatvorenim vratima od kuhinje jer se bojim da će izići. Žive u zidovima i stalno ih čujem. A sa mnom živi dijete od osam godina i nikoga nije briga", ispričala je potresena žena, koja svakodnevno provjerava jesu li štakori uspjeli napraviti rupu u zidu te nakon toga ponovno barikadira otvore.
Stanarka se s problemom više puta obraćala i predstavnici stanara, koja je jednom pozvala deratizaciju, ali na ponovne apele stanarke u suterenskom stanu više nije poduzimala ništa.
"Jednom mi je rekla da je na godišnjem i da ne može ništa poduzeti, a njezin suprug mi je rekao: ‘Nismo mi krivi što vi živite u podrumu‘", kazala je i dodala kako je problem nastavila rješavati sama.
Molbu za rješavanjem problema primilo je i zagrebačko Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, ovlašteno za upravljanje zgradama.
"Nakon završetka radova primijećeno je da su se glodavci (štakori) ponovno pojavili, te da postoje prikladne rupe/pukotine kroz koje pretpostavljam da životinje ulaze", pisala im je, ali odgovor i pomoć nije dobila.
Počela je slati i brojne dopise – tvrtkama za vodoinstalacije i deratizaciju, Gradu Zagrebu... Nitko nije odgovarao. Jedini odgovor dobila je od Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Andrija Štampar", koji je, kaže nam, napisao kako je deratizaciju potrebno provoditi dok god se čuju štakori.
"Obzirom na mogući glodavcima slobodan put uz cijevi kanalizacije (i vode), smatramo potrebnim postaviti mamce za glodavce u stanu u oba otvora koji imaju plastične poklopce (zaštite); trenutno na tim mjestima nema mamaca, a mogući su putevi kretanja glodavaca. Također je potrebno kontrolirati konzumiraju li glodavci meku u šahtu", napisali su u svom dopisu iz NZJZ-a.
No tvrtka za deratizaciju rekla joj je, koja je prije tog dopisa postavila otrov, da ih ne zove minimalno šest mjeseci.
"Tri do sedam dana treba da ugine štakor, s tim da se oni razmnožavaju svaka dva tjedna i mogu okotiti 14 komada", objasnila je žena apsurd situacije u kojoj se našla.
"To je jako žalosno. Moji pokojni deda i baka su tu živjeli duže vremena. Nikad nije bilo problema. Prije otvaranja te rupe nije bilo štakora. Smatram da se građevinski dio može sanirati, samo bi to sve trebalo ponovno izbušiti i zatvoriti čeličnom spužvom. Pur pjena ne znači ništa. Znalo se da sam vidjela štakore, to sam javila. Unutra se nije stavio otrov kad su zatrpavali. Nisu ni odvojili sve to betonom i zaštopali te rupe. Pretpostavljam da nisu ni pomislili da bi se oni mogli ponovno infestirati", kaže žena i dodaje kako oni koji trebaju rješavati te probleme nisu ništa poduzeli, piše Dnevnik.hr.
"Nitko nije došao provjeriti jesu li oni uginuli, jesu li nešto pojeli od otrova. Svi dižu ruke", rekla je.
"To što se čuje iz zidova grozno zvuči. Jednom sam zvala susjedu jer sam mislila da su pregrizli zid i da su u kuhinji. Tresla sam se ispred vrata i probudila sam ženu iz zgrade da mi dođe otvoriti kuhinjska vrata jer me bilo strah. Ne funkcioniram više, čak ni ne kuham jer me strah biti u kuhinji gdje se nalaze te rupe", kazala je.
O ovom slučaju upitali smo i Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, a njihov odgovor objavit ćemo čim ga dobijemo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....