StoryEditorOCM
Hrvatskacijene divljaju

Hrvati bjesne zbog cijena stanova, situacija u Zagrebu nije bolja od ove u Splitu: ‘S plaćom od 2 tisuće ne mogu ništa‘

Piše MOZAIK SD
7. travnja 2026. - 21:48

Cijene stanova u Splitu i drugim dalmatinskim gradovima u nekoliko su godina skočile i za 200%. Dok se prije nekoliko godina s 90 tisuća eura mogao birati stan po svojoj želji, danas se za te novce može kupiti jedna urednija - garaža. Niti studio apartman, jer za njega bi morali izdvojiti još barem deset tisuća. Prosječne plaće nisu strelovito rasle, bolje je reći - već nekoliko godina stagniraju uzmemo li u obzir skok svih troškova. Oni koji si pak ne mogu priuštiti vlastiti stan, prisiljeni su snalaziti se kao podstanari - a cijene najma jednake su, ako ne i veće od rate za vlastiti stan. 

Da su se hrvatski građani s pravom počeli žaliti, potvrđuje i objava jedne Hrvatice na hrvatskom subredditu. 

"Imam osjećaj da živimo u nekoj paralelnoj stvarnosti. Imam dobar posao. Radim, trudim se, odgovorna sam osoba. Zarađujem oko 2000 € mjesečno - što je prije par godina bila jako dobra plaća. Plaća zbog koje si mogao planirati život, budućnost, možda kupiti mali stan i osjećati neku sigurnost. Danas? To više ne znači gotovo ništa. Već neko vrijeme gledam stanove u Zagrebu i došla sam do jedne tužne, ali vrlo realne spoznaje: samac si više ne može priuštiti stan u Zagrebu." 

Započela je žena, dodavši kako ne govori o luksuznim nekretninama od stotinjak kvadrata u novogradnji, već o prosječnim stambenim prostorima.

"Ne pričam o luksuzu. Ne pričam o novogradnji s garažom, pogledom i velikom terasom. Pričam o malom, običnom stanu od 35-40 m². Cijene? 140k, 150k, 160k €. Za garsonijeru. Za potkrovlje. Za treći kat bez lifta. Bez balkona. I onda sjedneš i računaš kredit, rata, režije, život. I shvatiš da je to jednostavno - previše za jednu osobu. Paradoks je što formalno “dobro zarađujem”, a opet osjećam da sam na početku. Realnost je da je jedina opcija koja ostaje - okolica Zagreba. Klinča Sela. Jakovlje. Bistra. I slična mjesta. Što to znači? Znači 40 minuta vožnje na posao, 40 minuta nazad, sat i pol dnevno u autu - jer želiš ono što je generacijama prije bilo normalno: vlastiti krov nad glavom." 

Zatim je dodala i kako problem nije ni u stotinama sati koje ćemo tokom života izgubiti na putovanje s i do posla, već u potpunoj nemogućnosti da si čovjek priušti vlastiti životni prostor i bilo kakvu sigurnost.

"I nije problem voziti se. Problem je spoznaja da moraš otići iz grada u kojem radiš i živiš samo da bi mogao kupiti nešto svoje. Najviše boli to što znaš da radiš sve “kako treba” - a opet je osjećaj kao da stalno kasniš. I mislim da nas ima jako puno koji se ovako osjećamo, samo o tome ne pričamo dovoljno. I ne pišem ovo da se žalim." 

Napisala je, pa dodala:

"Ne pišem ni zato da tražim savjete tipa “štedi više” ili “nađi partnera pa je lakše”. Pišem jer mislim da je važno reći naglas: ovo više nije problem pojedinca, nego generacije. Generacije koja radi, zarađuje, plaća poreze i radi sve “po pravilima” - a opet si ne može priuštiti ono što se nekad smatralo osnovom stabilnog života. Ako je jedini realan scenarij preseliti 40 km od posla da bi si mogao priuštiti 40 kvadrata - jednostavno nije normalno. Tko se još pomirio s činjenicom da će jako teško do svog stana - ili čak možda nikad." 

U komentarima su je korisnici podržali te se i sami osvrnuli na ovu situaciju.

"Ne znam baš da su samci u prošlosti mogli išta lakše doći do stana. Mislim da je na jednom dohotku uvijek bilo teško, a sad je skoro pa nemoguće. Ja čim uštedim nešto za kaparu, cijena svega skoči 20% ili banka promijeni pravila. Moj zadnji pokušaj kupnje bio je prije godinu dana. Najjeftinija garsonjera (novogradnja) je preko 4000 eura po kvadratu. Ipak nađem stan po cijeni koju mogu izdržati, zamolim tjedan dana vremena da se konzultiram s bankom oko kredita, sve liči na dobro, zovem da kaparim stan, kad kaže investitor da su digli cijenu, i da sad moja kapara više nije dostatna. Fali mi nekih 5 tisuća. Mjesec dana kasnije, banka promijeni pravila, sad više ne mogu ni kredit dignuti da pokrijem garsonijeru, jer pazi primanja mi nisu dostatna za 380 eura kredita mjesečno, ali zato mogu plaćati podstanarstvo 500."

Objavu je komentirala i žena koja je unatoč cijenama, uspjela kupiti svoju nekretninu.

"Evo, ja 2021. kupila stan u Zagrebu na Rudešu. Samac, tad imala 27 godina i plaću mrvicu iznad prosjeka tada. Na Njuškalu sam doslovno visila 0-24 i stalno refreshala i odmah reagirala. Naišla sam na stan koji me izašao 108.000€ za 66,46 kvadrata - znači oko 1600€ i nešto po kvadratu. Jbg, stan je bio star, nije u njemu nitko živio godinama, zgrada iz 94’. I kvalitetna. A već tad je kvadrat bio oko 3000 eura, samo sam imala ludu sreću i gledala što se sve od tog stana može napraviti. Znala sam jako dobro da će me kroz godine, i kako skupljam i pametno trošim pare, čekat svakih par godina neka renovacija, i evo, malo po malo sve sam sredila."

Cijene nekretnina nezaustavljivo rastu 

Prema podacima Zavoda za statistiku, cijene stanova, kuća i apartmana na domaćem tržištu u prošloj godini porasle su za 14,1 posto u odnosu na 2024., piše Jutarnji list

- Cijene novih stanova, kuća i apartmana u 2025. mjerene indeksom cijena stambenih objekata bilježe u odnosu na 2024. rast od 13,1 posto, dok je isti pokazatelj za postojeće stambene nekretnine rast od 14,3 posto. U Zagrebu se bilježi međugodišnji rast stambenih nekretina od 14,2 posto, a na Jadranu od 11,8 posto - navodi se u izvješću DZS-a, koje donosi i podatke o indeksu cijena stanova, kuća i apartmana za četvrto tromjesječje prošle godine.

Cijene novih stanova, kuća i apartmana rasle su prošle godine po gotovo duplo većoj stopi nego u 2024. u odnosu na 2023., kada je rast novogradnje bio 6,7 posto. I međugodišnji rast ‘starih‘ stanova, kuća i stanova u prošloj godini bio je veći nego u 2024. mjeren s 2023., kada je iznosio 10,9 posto, piše Jutarnji list

Usporedba indeksa cijena stambenih nekretnina DZS-a za 2015. s istovjetnim podacima za 2025. pokazuje desetogodišnji rast cijena na razini države od 126 posto.

image

Zagreb, Ozaljska 93.
 

Ivana Nobilo/cropix/Cropix

Pritom novi stanovi bilježe rast od 84 posto, a stari stanovi rast od 134 posto. U Zagrebu desetogodišnji rast cijena stanova, kuća i apartmana iznosi 149 posto, na Jadranu se u istome razdoblju bilježi rast od 112,8 posto, a u ostatku države 118,9 posto. Čak i u godini koronavirusa bilježio se rast cijena stambenih nekretnina od 7,3 posto u odnosu na 2019.

Osim DZS-a, tržište nekretnina detaljno prati i zagrebački Ekonomski institut (EIZG), prema čijem je izvješću za 2023. vlasnika promijenilo ukupno 40.217 stanova, kuća i apartmana u transkacijama ukupne vrijednosti 5,2 milijarde eura.

Najviše kupoprodaja, kada je riječ i o stanovima i o kućama, u 2023., odrađeno je u Zagrebu, a zatim slijede Primorsko-goranska i Splitsko-dalmatinska županija. Prosječna vrijednost kupoprodaje stana iznosila je 137.747 eura. Tržište stanova spomenute je godine bilježilo pad broja transakcija i njihove ukupne vrijednosti.

Dalmacija neusporedivo prednjači 

Kako smo već pisali u Slobodnoj Dalmaciji, U 2025. godini Dalmacija se ističe kao regija s najvišim cijenama na hrvatskom tržištu nekretnina. U ožujku, prosječna tražena cijena za nekretnine na prodaju iznosila je 4.052 eura po četvornom metru, što je najviša cijena u zemlji. S obzirom na rastući interes za ovu regiju, i cijene najma su u porastu: prosječna cijena najma dosegnula je 18,34 eura po četvornom metru mjesečno.

Cijene nekretnina u Splitu i okolici nastavljaju rasti, s različitim cijenama ovisno o lokaciji i veličini stana. Za studio apartmane u samom gradu, prosječna cijena kvadrata iznosi oko 3.500 do 4.000 eura, ovisno o stanju i blizini centra. Ovi apartmani su popularni među turistima i investitorima, a cijene mogu varirati i zbog sezonske potražnje.

image

Split, 280226.
Zgrada bivšeg Željezničara na Ravnim njivama
Foto

Nikola Brboleža/Cropix

Za veće stanove unutar grada, poput dvosobnih ili trosobnih, cijene mogu doseći 4.000 do 4.500 eura po kvadratu, a luksuzne opcije ili stanovi s pogledom na more mogu biti i skuplji.

Van grada, u okolnim naseljima kao što su Solin, Kaštela ili Trogir, cijene su znatno niže. Ovdje se cijena kvadrata može kretati od 2.500 do 3.200 eura, ovisno o specifičnostima nekretnine, infrastrukturi i udaljenosti od mora.

Za usporedbu, u Slavoniji i Baranji cijene nekretnina su značajno niže, s traženim cijenama od 1.692 eura po kvadratu za prodaju, a 11,24 eura po kvadratu za najam.

Ovi podaci potvrđuju daljnji porast interesa za Dalmaciju, potaknutu kako turističkim potencijalom, tako i dugoročnom investicijskom vrijednošću nekretnina. Regija ostaje ključna destinacija za investitore, dok cijene nastavljaju rasti zbog visoke potražnje.

Pronalazak stana za najam postao nemoguć

U Splitu već nekoliko godina vlada potpuni kaos kad je riječ o dugoročnom najmu stanova - bilo da se radi o pronalasku istog, ili iznajmljivanju. Cijene rapidno rastu pa se tako za studio apartmane u Splitu ili okolici traži 500 do 600 eura, dok su jednosobni stanovi nešto skuplji i većinom se mogu naći za 800 eura, a vlasnici za dvosobne i veće stanove traže i preko 1000 eura. 

Neki Splićani krive pohlepu, drugi ukrajinske izbjeglice za koje tvrde da su otvorenim nuđenjem većih cifri za najam povećali najamnine i domaćima, a neki pak apartmanizaciju. 

image

Interior of a beautiful kitchen of an elite house,Image: 629766353, License: Royalty-free, Restrictions:, Model Release: no, Credit line: Cees Schaap/Alamy/Profimedia

Cees Schaap/alamy/profimedia/Cees Schaap/alamy/profimedia

Splićani tako za useljenje u stan moraju izdvojiti i do 1500, čak i 2000 eura kad se zbroje polog u visini jedne mjesečne rate, prva rata te agencijska provizija. Zbog toga ih se sve više u potrazi za stanom okreće Facebook grupama u kojima nastoje pronaći stan bez posrednika. U jednoj takvoj grupi, "Najam stanova - Split i okolica - bez agencije i dugoročno", prije nekoliko dana osvanula je objava jedne žene koja se požalila kako već mjesecima ne može naći uredan i cjenovno pristupačan prostor za život. 

"Evo, već neko vrijeme aktivno tražim stan i iskreno, postalo je tragično što se događa s cijenama. Danas praktički ne možeš naći jednosoban stan ispod 650 eura, i to bez obzira na to gdje gledaš. Najgore od svega je što su cijene na Klisu identične cijenama u Splitu. A uvijek se znalo da Split i okolica nisu isto, niti mogu biti isto. U Splitu više nema razlike između Spinuta, Pujanki ili bilo čega - sve je došlo na isto, samo digneš cijenu i pa kome prođe. I onda još polog na sve to... za što točno?" 

Osvrnula se i na manjak ulaganja u nekretnine te vlasnike koji, kako kaže, nisu uskladili cijenu najma s uređenjem stambenog prostora. 

"Danas očito ne plaćaš stan, nego sentimentalnu povezanost stanodavca s namještajem iz prošlog stoljeća. Iskreno, dođe mi da se smijem kad vidim da se traži polog za prastari namještaj i "stanove" koji su do jučer bili garaže, a danas se iznajmljuju kao da su luksuz. Prije si znao što plaćaš: lokaciju, kvalitetu, novogradnju. Danas se plaća sve osim zdravog razuma." 

image

Facebook grupa "Najam stanova Split i okolica - bez agencije i dugoročno"

Facebook Grupa "najam Stanova Split I Okolica - Bez Agencije I Dugoročno"/

Splićani su se u komentarima složili s objavom, a posebno po pitanju uzroka za koji su jednoglasno zaključili da se radi o - pohlepi. 

"Danas plaćaš isključivo pohlepu poštenih Hrvata katolika i "fetivih" Splićana koji su eksperti u svemu - palamude po rivi, sviraju ku**u, misle šest dana koga i kako zajebat, a u nedjelju idu u crkvu u prvi red i križaju se... A kad rupe i šupe u zlato rentaju, nije ih strah Boga. A ni za živu glavu ne bi im palo na pamet opsovati Boga pred njima." glasio je jedan komentar.

"Da, da, pohlepa bogatih i bahatih stanodavaca. Cijena hrane porasla je 300% u zadnjih par godina, cijena energenata i goriva se udvostručila, cijena svih usluga u gospodarstvu narasla nekoliko puta (do neki dan 100 kuna kod frizerke, a sad je 100 eura), stan ne možeš kupiti ispod 4000 eura/m², bez obzira na stanje ili lokaciju... A evo, najmodavci pohlepnici izmišljaju cijene samo da bi napakostili pakosnoj sirotinji. Kupite si stan pa budite i vi bahati najmodavci." dodao je drugi korisnik. 

"Ništa drugo nego pohlepa! Svak gleda kako tko iznajmljuje, pa onda svi iznajmljuju svoje stanove. Nema više empatije prema nikome, svi podižu cijene jer im plaće ne odgovaraju stvarnim životnim uvjetima. Aaa, i to je i zbog Ukrajinaca i drugih stranaca koji stave oglas da traže stan za budžet do 800-900 eura, pa onda svi vide da je to moguće i počnu udarati po nama koji "nemamo". Što ne znači ni to da, kad ti i daju stan za manje, nije sigurno da neće dizati stanarinu u neko skorije vrijeme. A di još i polog u visini stanarine? Pa odakle jadni roditelji? Užas." zaključio je jedan Splićanin. 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. travanj 2026 21:48