Ima li veće sreće nego sa kćerima u Sephoru dok je u školi - dojava ­bombe?! Hrvatska poduzetnica ‘malo‘ nas je šokirala

O sreći su mnogi pisali, mnogi su za njom tragali, a mnogi je nikad nisu ni pronašli. Budale. Sve što trebaju jest pratiti Lanu Šiljeg na nekom od njezinih profila na društvenim mrežama.

Lana Šiljeg ugledna je hrvatska poduzetnica, profesorica engleskog jezika i književnosti, povjesničarka umjetnosti, urednica portala i podcasta Nova Perspektiva, potpredsjednica Udruge Glas poduzetnika te osnivačica i direktorica škole West End. Njezin životni moto je "Empower yourself!", u smislu, kako kaže, "poticaja da svatko od nas razvija svoje talente, kapacitete i vještine, koje su jedinstvene, a koje nas čini boljim osobama, i stvaraju bolji svijet."

U poduzetništvo se upustila u kasnim 20-ima. Svidjela joj se, reče, ideja samostalne zarade i suradnje s ljudima s kojima želi raditi. Nije, istina, ništa znala o brendingu, marketingu, financijama i porezima, ali to je nije ni zanimalo. Znala je što želi.

Rene, Tarik i Ines

Dok je još kao studentica radila kao učiteljica engleskog, prišao joj je, prisjeća se, direktor jedne tvrtke i rekao joj kako mu se sviđa njezin pristup rada. I kako bi bilo dobro da osnuje vlastitu tvrtku. I učinila je to već iduće jutro. Jednostavno.

Veliki party otvaranja napravila je "uz pomoć prijatelja i slavnih osoba". Odaziv je bio sjajan, došli su Rene i Tarik, recitirali su "Ne daj se, Ines", i svi su se zabavljali, dok je njoj bio ogroman pritisak u glavi jer nije znala hoće li uspjeti.

Glupost. Naravno da su joj sumnje bile neosnovane. Ona je od malena navikla na preskakanje i najvećih prepreka.

Postala je, recimo, profesorica engleskog iako u osnovnoj školi nije učila engleski. Roditelji su je slali na tečajeve u privatne škole, a potom i u London, Oxford i Beč. To iskustvo proširilo je njezine horizonte pa i dan danas savjetuje roditelje da djecu šalju na učenje stranih jezika u inozemstvo. Pa neće valjda u Hrvatskoj.

"Naš obrazovni sustav djecu priprema za svijet koji više ne postoji. Učimo ih činjenicama koje su na jedan klik od njih, umjesto da ih učimo kritičkom razmišljanju i tome kako da se snađu u svijetu koji se mijenja brže nego što se tiskaju udžbenici", samo je jedna od njezinih mudroslovica s Facebooka.

Zara, Pariz, 2000.

Evo još jedna: "Bolovanje od 42 dana na teret poslodavca je neodrživo. To je relikt prošlosti koji guši male firme i potiče zlouporabu sustava."

Ili ova, najfriškija: "Ima li veće sreće nego pohitati sa kćerima u čudo zvano Sephora dok je u školi nažalost dojava ­bombe?"

Duje Klarić/Cropix

Eto, došli smo i do sreće. I stvarno, "ima li veće sreće nego pohitati sa kćerima u čudo zvano Sephora dok je u školi nažalost dojava ­bombe?"

Jer, "druga najbliža nam je u Milano/London/Barcelona pa sam off the hook."

I to nije sve, jer Lana Šiljeg neobično je sretna žena, njoj se sreća ciklički ukazuje: "Ova sreća me podsjeća na prvi put kad sam ušla u Zaru u Parizu 2000."

Proza u trapericama od 2000 eura. Vrijedi je ponoviti i u cijelosti objaviti:

"Ima li veće sreće nego pohitati sa kćerima u čudo zvano Sephora dok je u školi nažalost dojava ­bombe? Druga najbliža nam je u Milano/London/Barcelona pa sam off the hook. Ova sreća me podsjeća na prvi put kad sam ušla u Zaru u Parizu 2000. Cure, red je danas minimalan, podnošljivo."

Evolucija za ljepši ten

Lana Šiljeg, potpredsjednica svega, vlasnica svačega, a po novome i ravnateljica Civilne zaštite. Kad u školi zazvoni uzbuna, kad vas oblije hladan znoj jer stoput puštena laž jednom može postati istina, ne idite u zaklone i ne dopustite da vas išta iznenadi. Zanemarite sve poznate protokole i sklonite se u - Sephoru.

U trenutku dok se pola zemlje trese od straha, Lasna Šiljeg ugrabila je priliku za "majčinsko povezivanje". Jer, ima li, zbilja, veće sreće nego pohitati sa kćerima u parfumeriju dok školskim hodnicima umjesto učenika patroliraju policijski psi.

Lana Šiljeg, poduzetnica i vizionarka. Ona u bombi - što ih je više, to bolje - vidi šoping priliku. Dok drugi roditelji panično zovu razrednike, ona računa koliko joj je Milano daleko, a London blizu. Sretna što je napokon "off the hook". Oslobođena kuke realnosti, zakačena na sjajilo za usne.

Neki pamte Pariz po sjenama Louvrea ili mirisu lipa uz Seinu, a Lana Šiljeg pamti ga po poliesteru s popustom. Neki će dan kad je u školi dojavljeno o postavljenoj bombi pamtiti po traumi i strahu, a njezine kćeri po novom highlighteru.

Sreća je relativan pojam. Pri čemu se, valja priznati, uistinu teško išta može mjeriti s ulaskom u parišku Zaru te davne 2000. godine.

Lijepo je znati da smo evoluirali. Nekad su ljudi bježali od bombi da bi spasili živu glavu, danas bježe u Sephoru da bi spasili ten. Jer što je jedna mala prijetnja eksplozijom prema tragediji suhih usana i činjenici da je Barcelona tako prokleto daleko.