Državni zavod za statistiku potvrdio je ono što svi već znamo: Hrvatska se, nakon tri i pol desetljeća od napuštanja socijalizma i planske ekonomije, prilično "raslojila".
Nismo više svi "jednako siromašni", rastu vrijednost imovine i zaposlenost, plaće..., ali i socijalne razlike sve su veće. Između stanovnika različitog materijalnog i društvenog statusa, baš kao na "trulom Zapadu", niču "nevidljivi zidovi".
Hrvatska danas sve više sliči starim članicama EU-a u kojima se, grubo je to reći, "zna gdje je kome mjesto", pa radnička djeca ne dolaze tek tako u priliku obrazovati se za najbolje plaćena zanimanja, niti društvenu elitu može tvoriti netko "bez određenog pedigrea".
Društvo razlika
Socijalizam je brisao razlike ili ih barem pokušavao smanjiti, u (divljem) kapitalizmu se za to ne mari: tu tržište i podrijetlo ljudi, obiteljski background, crtaju jasne linije podjela.
Dok smo ovih dana promatrali kako su se bjesomučno punile uskrsne košarice, istovremeno je pred pučkom kuhinjom u Zagrebu zabilježen najveći broj korisnika u redu za hranu ikada.
Prema podacima DZS-a, čak 787.000 ljudi ili gotovo onoliko koliko ih živi u našem glavnom gradu, u riziku je od siromaštva ili socijalne isključenosti. To je 20,1 posto u odnosu na ukupan broj stanovnika.
Najteže je samcima. Živite li s manje od 753 eura mjesečno, ne možete pokriti ni najosnovnije troškove, a za one izvanredne, nenadane, nužno se morate zadužiti.
Kad se tome pridoda podatak da broj takvih domaćinstava neprestano raste, imamo problem.
Broj samaca dosegnuo je u Hrvatskoj brojku od nevjerojatnih 400.000, što je 45 posto više u odnosu na početak 2000-ih. To svjedoči da ova zemlja demografski propada i da bez uvoza radne snage država uskoro neće moći ispunjavati niti svoje vitalne funkcije.
U posljednjih tridesetak godina, broj građana Hrvatske smanjio se za oko 800 tisuća, a broj samačkih kućanstava porastao sa 274.744 u 1991. na oko 400.000 u 2026. godini.
Udio kućanstava s jednim članom skočio je sa 17,8 na čak 27,8 posto, pa danas više od četvrtine svih kućanstava u Hrvatskoj čine samci, udovci ili udovice, neoženjeni i neudane, razvedeni... Njima je, s jednim prihodom, a najčešće se radi samo o mirovini, najteže sastaviti kraj s krajem.
Na rubu opstanka
Oko 1580 eura mjesečno, minimum je s kojim može preživjeti obitelj: roditelji i dvoje djece, a svi koji raspolažu s manjim iznosima, postaju socijalni slučajevi.
Interesantno je da su se od 2013., od ulaska Hrvatske u EU, skoro svi ekonomski parametri bitno popravili, međutim, broj siromašnih narastao je za četiri posto, i danas ih je oko dvadeset posto od ukupnog broja građana.
S jedne strane štednja na bankama buja, u Hrvatskoj je oko 600 tisuća nekretnina koje se ne koriste, broj automobila je znatno porastao, zaposlenost nikad nije bila veća, a nezaposlenost manja, pa ipak, broj siromašnih građana raste, a jaz između onih koji imaju jako puno i onih koji nemaju ni za goli život, sve je veći.
Razlike se vide i po regijama: najgore je u ravničarskoj Hrvatskoj gdje je čak trećina građana izložena riziku siromaštva, u Jadranskoj Hrvatskoj takvih je 20,6 posto, Sjevernoj Hrvatskoj 17,6 posto, a najmanje u našem najvećem gradu, u Zagrebu, gdje su plaće ujedno i najbolje – 12,4 posto.
Prema podacima DZS-a, do kojih se došlo na temelju analize života građana u deset tisuća kućanstava, došlo se do sljedećih podataka: 160.000 ljudi (4,2 posto) ne može priuštiti adekvatno grijanje, 1,2 milijuna ljudi (32,6 posto) niti tjedan dana godišnjeg odmora, a čak
179.000 ljudi (4,7 posto) obrok s mesom ili ekvivalentom svaki drugi dan.
Frapantan je podatak da čak 31,2 posto građana, oko 1,2 milijuna ljudi, ne može podmiriti neočekivani trošak od najmanje 494 eura bez zaduživanja, te da 726.000 ljudi jedva spaja kraj s krajem, a oko 1,6 milijuna to uspijeva uz određene poteškoće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....