Pedeseta američka savezna država, Havaji, kao prekomorski posjed Sjedinjenih Američkih Država, ujedno je i sjedište Pacifičkog zapovjedništva američkih oružanih snaga. Na otoku O‘ahu, u Pearl Harboru (Wai Momi na havajskom), nalazi se ratna luka smještena u prirodno oblikovanom, okruglastom zaljevu s otokom Ford u središtu i uskim izlazom prema oceanu. To se mjesto dugo smatralo idealnim pristaništem za većinu američke pacifičke flote, no povijest je pokazala da idealnih sidrišta, kao ni sigurnih vremena, nema.
Bez prethodne objave rata, 7. prosinca 1941. godine Pearl Harbor napali su japanski vojni zrakoplovi, a dotad neutralne Sjedinjene Države time su ušle u Drugi svjetski rat. Napadu 183 zrakoplova, te potapanju i potpunom uništenju bojnih brodova "USS Arizona", "USS Utah" i "USS Oklahoma", prethodio je pokušaj proboja japanskih džepnih podmornica u samu luku, no te su akcije ostvarile tek ograničen uspjeh. Zračni je napad odnio najteži danak: teško je oštetio ili uništio velik broj brodova i Japancima privremeno osigurao premoć na Pacifiku. Toga je dana oštećen ili uništen 21 brod američke mornarice, poginulo je oko 2400 ljudi, među njima 68 civila, a 1178 ih je bilo ranjeno.
Na američkim ratnim brodovima toga jutra služili su i brojni Hrvati. "USS Arizona", na kojemu je poginulo svih 1177 članova posade, pretvoren je u memorijalni kompleks otvoren posjetiteljima.
Na "Arizoni" je život izgubio i John Claudius Hazdovac, sin Petra Hazdovca, rođenog u Blatu na Mljetu 1894. godine, koji je živio u Montereyu u sjevernoj Kaliforniji sa suprugom i četvero djece. U popisu stanovništva iz 1930. godine navodi se da je Petar Hazdovac bio vlasnik restorana "The Rainbow Café" na Del Monte Avenue, a potom je zajedno sa suprugom Mamie, rođenom Nielsen, vodio hotel "Kimball". Njihov najstariji sin, John Claudius (obiteljski zvan Jack), rođen je u Montereyu 19. travnja 1920. godine i postao je jedna od tisuću žrtava potonuća bojnoga broda "Arizona". S njim su u napadu na Pearl Harbor poginula i dvojica njegovih prijatelja iz djetinjstva, rođaci Michael Criscuolo i Tom Trovato.
Sva su trojica odrasla u istoj četvrti i pohađala srednju školu Monterey Union High School. Jedan po jedan prijavili su se u mornaricu i 7. prosinca 1941. zajedno služili na "USS Arizoni". Jack Hazdovac bio je član dramske skupine u srednjoj školi i maturirao je 1938. godine. Lokalni su ga listovi bilježili kao sudionika u softballu, košarci, kuglanju i golfu. Godine 1937. pobijedio je u natjecanju "hole-in-one", kada je lopticu zaustavio 14 inča od rupe, a nagrada mu je bila golf-propusnica od pet dolara, koju je dodijelio grad Pacific Grove. Iste je godine osvojio šesto mjesto u plivačkoj utrci na otvorenom moru u Pacific Groveu. U mornaricu je pristupio u kolovozu 1940. i postao mornar prve klase.
Jackov nećak, John Hazdovac (rođen 1959.), izjavio je jednom novinaru da je u posljednjem pismu poslanom kući mornar Hazdovac majci napisao "da se ne brine za njega jer je na najvećem bojnom brodu najveće mornarice na svijetu".
Njegovi su roditelji krajem siječnja 1942. primili obavijest da je "nestao u akciji", ali nastavili su gajiti nadu da je, u ratnom metežu, riječ o pogrešci. Ipak, posmrtni ostaci sva tri mladića i dalje se nalaze zazidani u olupini "Arizone", koja počiva u mulju Pearl Harbora.
Podatke i fotografije o Jacku Hazdovcu dobili smo od ranije spomenutog Johna Hazdovca i Nicole Pickering Hazdovac. Jack je bio potomak Giovannija Hazdovca (rođen 1762.), prvog iz obitelji koji se nastanio u Blatu na Mljetu, dok je Nicole potomkinja njegova brata Mattea Hazdovca (rođen 1784.), koji se prvi nastanio u Babinu Polju na Mljetu. Jack i njezin otac Nicholas bili su treći rođaci, ali vrlo bliski, jer su svi živjeli u Montereyu.
Nicole je ispričala: "Jack je jednoga jutra posjetio dom mojih djeda i bake, Mihe i Kate (Mike i Catherine, rođena Sestich), kako bi se oprostio prije nego što će, za dan ili dva, krenuti na put. Bio je odjeven u svoju svečanu mornaričku odoru, takozvanu Dress Whites, što je silno impresioniralo mojega oca, koji je tada imao svega pet godina. Sjeo je za kuhinjski stol, baš na očevu stolicu, što je bila osobita čast. Moj je otac Nicholas stajao po strani te pozorno slušao i promatrao razgovor odraslih. Svi su zapamtili da je rekao: ‘Ne brinite, bit ću na onome prekrasnom, velikom brodu koji se zove USS Arizona!‘ Bio je vrlo ponosan i silno uzbuđen što je stupio u službu američke mornarice. To je tužna priča o gubitku, ali važna za pamćenje. Hvala vam što pomažete da ime moje obitelji ostane zapisano u povijesti", zaključila je Nicole Pickering Hazdovac.
Hazdovac, međutim, nije bio jedini Hrvat koji je izgubio život na "Arizoni".
Na istom su brodu poginula i braća Joseph i Charles Starkovich. Joseph je rođen u Ronaldu 4. veljače 1915., a Charles u Roslynu 3. studenoga 1916. godine. Njihova se obitelj iz rudarskog Roslyna preselila u Bellingham, također u saveznoj državi Washington, gdje su braća odrasla i 1940. godine pristupila mornarici. Nakon njihove pogibije, u mornaricu su se prijavili i njihova braća Fred i Harry.
Među poginulima na "Arizoni" zabilježeni su i sljedeći hrvatski pripadnici posade:
Joseph John Borovich, mornar prve klase, rođen 31. prosinca 1918. u Hollisteru u sjevernoj Kaliforniji, u obitelji Georgea i Katherine Borovich, rođene Matulich. Bio je visok, pa se u srednjoj školi bavio nogometom i košarkom. Njemu u čast jedna ulica u Hollisteru nosi ime Borovich Drive.
John Kosec, dočasnik druge klase, rođen u saveznoj državi Ohio 14. siječnja 1918., od oca Thomasa i majke Mary. Prijavio se u mornaricu 1937. godine i bio član plivačkog tima broda "Arizona". Vjerojatno nikada nije vidio svoga sina, koji se rodio u Long Beachu dva mjeseca prije napada na Pearl Harbor.
Steve Matt Marinich, dočasnik treće klase, rođen u tadašnjoj Jugoslaviji 6. kolovoza 1920.
Joseph Mlinar, dočasnik treće klase, čiji posmrtni ostaci nisu vraćeni.
John Petyak, mornar prve klase, rođen u Wilkes-Barreu u Pennsylvaniji, čiji posmrtni ostaci također nisu pronađeni. Nekoliko dana prije napada poslao je kući svoju veliku fotografiju, koju je obitelj primila istodobno s telegramom o njegovoj pogibiji. Dvojica njegove braće također su služila u mornarici, ali su obojica preživjela; Andrew je bio na Pacifiku, a Michael na Okinawi u trenutku kada su Amerikanci bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki.
George Povesko, mornar prve klase iz Bridgeporta u Connecticutu, također se vodio kao nestao.
William Ratkovich, voditelj kotlovnice, rođen u Coloradu 24. rujna 1909. u obitelji rudara Maksimilijana i domaćice Ane Ratkovich, rođene Vladić. Prijavio se u mornaricu 1936. godine. Njegovi su posmrtni ostaci pronađeni i pokopani na Memorijalnom groblju Honolulu.
Sjetu nad njihovom sudbinom priziva misao engleskog filozofa Francisa Bacona: "U miru sinovi pokapaju svoje očeve, a u ratu očevi pokapaju svoje sinove."
Herojsko djelo Petera Tomicha
U trenutku napada u Pearl Harboru, ali na ratnom brodu "Utah", koji je također bio uništen, nalazio se i Peter Tomich. Rođen je 1893. godine u Prologu kraj Vrgorca kao Petar Herceg, s obiteljskim nadimkom Tonić, koji je kasnije pretvorio u prezime Tomić. Roditelji su mu bili Ante Herceg i Iva rođena Tolj. U Ameriku je stigao 1913., pristupio vojsci, a nakon Prvoga svjetskog rata prešao je u mornaricu. Ondje je, kao visoki časnik, postao glavni strojar na ratnom brodu "Utah".
Početak Drugoga svjetskog rata zatekao ga je upravo u Pearl Harboru. Kada je brod pogođen dvama torpedima, Tomich je ostao u pogonskom postrojenju održavati strojeve i osiguravati kotlove od eksplozije, sve dok većina posade nije napustila brod. Dok su japanski bombarderi zasipali luku, brod se naginjao, a Tomich je tjerao preostale ljude prema izlazu, svjestan da bi eksplozija kotlova usmrtila i one koji su se već našli u moru. On sam nije napustio položaj. Svjedoci su naveli da je mogao izaći, ali je svjesno ostao kako bi se još nekoliko ljudi spasilo. Poginuo je kada se brod prevrnuo.
Zajedno s još 58 članova posade, od ukupno 1001, ostao je zarobljen u potonulom trupu nedaleko od obale. Uz srušeni trup broda "Utah", koji i danas leži nagnut pored Ford Islanda, postavljeno je spomen-obilježje s pločom koja opisuje Tomichevo junaštvo. Podignuta je na 30. obljetnicu napada, kada je senator Frank G. Moss izrazio nadu da će jednoga dana spomen-ploče biti podizane ne žrtvama ratova, nego ljudima koji će živjeti u miru.
Ronioci su tada u ostatke broda položili urnu s Tomichevim pepelom: brod mu je bio dom, dužnost i sudbina. Godinu dana nakon njegove pogibije, 1942., u brodogradilištu Brown Shipbuilding u Houstonu porinut je brod nazvan "USS Tomich". Služio je mornarici trideset godina, sve do povlačenja 1974. i slanja u rezalište.
Predsjednik Franklin D. Roosevelt posthumno je odlikovao Petera Tomicha Medaljom časti američkoga Kongresa. Mornarica je u Newportu na Rhode Islandu 1989. izgradila muzej, školu i studentski dom nazvane Tomich Hall, gdje je medalja bila izložena dugi niz godina, jer se nije moglo doći do njegove rodbine. Tek nakon što je ustanovljeno njegovo pravo prezime, odlikovanje je predano obitelji u Hrvatskoj 18. svibnja 2006., za vrijeme boravka nosača zrakoplova "Enterprise" u splitskoj luci.
Kobnoga 7. prosinca 1941. na "Utahu" je služio i radiotelegrafist George Jurkovich, koji je imao sreću preživjeti te je ostavio dragocjeno svjedočanstvo o kaosu napada.
Iz sna su ga probudile detonacije, a kada je dojurio na palubu, brod se već naginjao te je pao u more prekriveno naftom. Spasila ga je manja brodica. U metežu koji je nastao, Amerikanci su zbog straha i nedostatka informacija pucali i na vlastite avione s nosača "Enterprise" misleći da su japanski.
Odjeci Pearl Harbora na obalama Kalifornije
Napad na Pearl Harbor snažno je odjeknuo i među stanovnicima kalifornijske obale, premda udaljene više od 2500 milja. Posebno je vladala zabrinutost na otoku Catalina ispred Los Angelesa, najizloženijoj točki južne kalifornijske obale. U Avalonu, jedinom gradu na otoku, postojala je mala, ali čvrsto povezana kolonija hrvatskih ribara.
Amerikanac Bill Pence 2006. godine zapisao je uspomene iz ribarskog života i lova na dugoperajnu tunu u razdoblju od 1942. do 1955., kada je njegov otac Parker ribario upravo s Hrvatima. U svojim neobjavljenim bilješkama, koje sam stekla sretnim stjecajem okolnosti, opisao je kako je nakon napada na Pearl Harbor otok bio obuzet strepnjom i pripravnošću:
"Stanovnici otoka bili su svjesni da je zapadna obala SAD-a tada gotovo potpuno nezaštićena. Jedini veliki brod na tom području bio je nosač zrakoplova ‘Saratoga‘, zatečen na suhom doku u Bremertonu u državi Washington. U strahu od mogućeg japanskog iskrcavanja, muškarci su kopali rovove u brdima Cataline, rušili drveće kako bi blokirali pistu male zračne luke, te noću ‘zacrnjivali‘ kuće da grad bude nevidljiv s mora.
Ribari su organizirali noćne ophodnje na moru kako bi u slučaju opasnosti mogli upozoriti vojsku u San Pedru. Za ophodno plovilo odabrana je brza ribarica ‘Skipjack‘, duga 11 metara, predvođena kapetanom Smittyjem Smithom. Naoružani tek lovačkim puškama i revolverima, računali su da bi mogli svladati eventualne male podmornice slične onima pronađenima u Pearl Harboru.
Oko Božića 1941. dogodio se susret koji su mnogi smatrali prijelomnim. Tijekom jedne ophodnje posada ‘Skipjacka‘ ugledala je snažan bljesak na pučini između Cataline i nešto južnijeg otočića San Clemente. Kada su se približili, iz tame je izronila golema prekooceanska podmornica – a potom i druga, s druge strane broda. ‘Skipjack‘ se našao stiješnjen između dviju grdosija okrenut prema pučini. Smitty je pokušao bijeg, no podmornice su ih pratile jednakom brzinom. Tek kad je naglo zakočio, okrenuo se i potom krenuo natrag prema Catalini, podmornice su nastavile pravocrtno i nestale u mraku. Smitty je odmah izvijestio vojsku.
Dvije noći poslije stanovnici Avalona stajali su u potpunom mraku na Crescent Avenue, promatrajući kako nad San Pedrom i Long Beachom bliješte reflektori i rasprskavaju se protuavionske granate. Bili su uvjereni da Japanci bombardiraju Los Angeles. Sutradan se doznalo da je japanska podmornica, vjerojatno jedna od dviju koje je ‘Skipjack‘ susreo, hrabro uplovila u luku San Pedro i palubnim topom potopila tanker usidren na Terminal Islandu. Kad su Amerikanci vidjeli eksploziju, pretpostavili su da je zračni napad i otvorili vatru u nebo, omogućivši podmornici da se neometano udalji. Sljedeće noći ista je podmornica napala i zapalila malu rafineriju nafte u kanalu Santa Barbare, a viđena je i s obale.
Iako tadašnji tisak nije izvještavao o tim događajima, mnogi su ljudi duž Zapadne obale o njima doznali usmenom predajom. Ribari su mjesecima bili u strahu, dok se postupno nije pokazalo da napad na Kaliforniju nije izgledna prijetnja."
Trojica Hrvata s brodovima nazvanima po njima
Tijekom Drugoga svjetskog rata, osim "USS Tomicha", porinuta su još dva broda nazvana po Hrvatima. "USS Francovich" ime je dobio po Albertu Anthonyju Francovichu, rođenom u Shamokinu u Pennsylvaniji 1920. godine. Bio je zrakoplovni strojar i poginuo je 1942. u borbama kod Salomonskih otoka, u bitci za Guadalkanal. Posthumno je odlikovan Mornaričkim križem (The Navy Cross).
U istoj je bitci život položio i Milton Frank Pavlic, rođen u Trstu 1909., stariji poručnik bojnog broda. Njegovim je imenom 1943. nazvan brod "U.S.S. Pavlic".
Ostali Hrvati na američkim ratnim brodovima
Prema dokumentaciji američke mornarice na ratnim brodovima tijekom Drugoga svjetskog rata nalazili su se sljedeći članovi posada:
1. Na površinskim brodovima:
Charles J. Zorich, signalman, koji je bio zadužen za vizualne komunikacije, zanimanje koje je ukinuto 2033. godine razvojem elektroničkih komunikacija.
Služio je na razaraču na Salomomskim otocima.
Joseph Buzolic, dočasnik palube, iz hrvatske obitelji iz Chicaga, a sudjelovao je u atlantskim konvojima.
Frank Barich, torpedist, podrijetlom iz Like, koji je služio na razaračima tijekom bitke kod Filipinskog mora.
2. Na podmornicama.
Nicholas Skoric (Škorić), mašinist, na podmornici "USS Gudgeon", koja je nestala 1944. godine.
John F. Pavich, torpedist s podmornice "USS Seawolf".
Peter Vlahovich, radiotelegrafist, s "USS Wahooa", jedne od najslavnijih američkih podmornica.
3. U mornaričkom zrakoplovstvu:
Robert J. Luketich, poručnik, pilot lovca F4F Wildcat. Sudjelovao je u operacijama oko Guadalcanala.
Anthony Lovrincevich, potporučnik, bombarder na torpednom bombarderu TBD Devastator. Preživio je bitku za Midway.
4. Zdravstveni korpus, graditeljski bataljoni i drugi redovi:
Michael M. Kovac, liječnik, služio je na Pacifiku.
Marko M. Radosevich, sudjelovao je u izgradnji zračne luke na Okinawi.
Ovo je samo fragment jedne velike povijesne drame, ali i svjedočanstvo o hrabrim i tragičnim sudbinama ljudi hrvatskoga podrijetla čiji su životi bili utkani u globalne sukobe 20. stoljeća, bilo na oceanima, u lukama ili u dalekim ribarskim zajednicama američke obale.
Njihove medalje su izblijedjele, telegrami koji su javljali o njihovim pogibijama na bojištu požutjeli, no uspomene na njih i dalje žive u srcima članova obitelji, pa čak i onih koji ih nikada nisu upoznali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....