StoryEditorOCM
Hrvatskaprocedura

Hrvatski psihijatar pojasnio što se pacijentima nikako ne smije raditi dok su sputani: ‘To je strogo zabranjeno...‘

Piše Ana Vučetić Škrbić
12. studenog 2026. - 14:31
Cropix, Screenshot
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

– Kada obitelj za svog bližnjeg pozove Hitnu pomoć i policiju, iza tog poziva stoje strah i nada da će mu netko znati pomoći. U bolnicu ga ispraćaju očekujući da će ondje biti siguran, uz ljude koji znaju prepoznati njegovo stanje i pružiti mu potrebnu skrb. Najteže je pomisliti da su tražili pomoć, a izgubili ga – govori nam psihijatar s više od trideset godina iskustva u sustavu, osvrćući se na smrt Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju "Sveti Ivan".

Dok javnost čeka odgovore o njegovim posljednjim satima i odgovornosti za postupanje prema 32-godišnjem pacijentu, liječnik opisuje koliko zahtjevne mogu biti situacije u kojima psihijatrijski pacijenti trebaju hitnu pomoć. Pred osobljem je istodobno nekoliko zadataka: procijeniti stanje osobe, uspostaviti kontakt, spriječiti moguće ozljeđivanje i odabrati terapiju. Ponekad pritom nemaju pouzdane informacije o tome što je prethodilo dolasku u bolnicu.

image

Klinika za psihijatriju Sveti Ivan na Jankomiru

Željko Puhovski/Cropix

– Dogodi se da policija dovede pacijenta pa mora otići na drugu intervenciju, a vi ostajete s njim. Nasuprot sestri ili liječnici sitnije građe može biti izrazito snažan, uznemiren čovjek kojeg je teško kontrolirati. Kakvu podršku osoblje ima u kriznim situacijama, koliko je ljudi dostupno za intervenciju, kako su osposobljeni i na čiju pomoć mogu računati, to su ključne stvari. To su okolnosti u kojima morate pomoći pacijentu, zaštititi druge pacijente i paziti da ni sami ne budete ozlijeđeni. Kronično nam nedostaje ljudi, a na natječaje se nitko ne javlja. Mladi liječnici radije biraju dermatologiju i slične specijalizacije – upozorava psihijatar.

Za pacijenta i zdravstvene djelatnike sigurnost u takvim trenucima ovisi o pripremi, organizaciji i jasno podijeljenim ulogama. Posebno je osjetljiv trenutak u kojem se posegne za sputavanjem. U slučaju Kristiana Josipa Periša snimka videonadzora, prema dosad objavljenim opisima iz istrage, prikazuje primjenu sile nad pacijentom koji je već bio vezan za krevet, uključujući udarce, pritisak na vrat i držanje jastuka na licu. To otvara pitanje postupanja svih prisutnih, ali i nadzora koji je trebao osigurati da sputani pacijent bude zaštićen.

Osoba kojoj je ograničeno kretanje ovisi o onima koji je zbrinjavaju, o njihovoj procjeni i pravodobnom prepoznavanju svake promjene njezina stanja. Svrha postupka jest spriječiti ozljeđivanje, a njegova primjena zahtijeva nadzor i dokumentiranje. Tko donosi odluku o sputavanju, kako se ono provodi, koliko traje i što se prema pacijentu ni u najzahtjevnijoj situaciji ne smije učiniti, pitanja su ključna za razumijevanje zaštite ljudi u psihijatrijskim bolnicama.

image
Darko Tomaš/Cropix

Postupanje počinje procjenom pacijentova stanja. Kada policija dovede osobu u psihijatrijsku bolnicu, u prijemnoj ambulanti razgovorom i pregledom utvrđuje se postoji li opasnost i potreba za bolničkim zadržavanjem. Procjenjuje se i može li osoba razumjeti ono što joj zdravstveno osoblje objašnjava. U određenim okolnostima moguć je izravan prijem na zatvoreni odjel akutne psihijatrije, a odluka o daljnjem zadržavanju ili otpustu, prema opisanom postupku, donosi se u roku od 48 sati.

Koliko će često biti potrebno sputavanje, ovisi o stanju pacijenata. Posebno zahtjevni mogu biti prijemi mladih punoljetnih osoba s halucinacijama i izrazito agresivnim ponašanjem nakon uzimanja psihoaktivnih tvari. Sam postupak zahtijeva pripremu, pribranost i dovoljan broj djelatnika.

U ovom slučaju riječ je najmanje pet medicinskih tehničara i voditelju postupka. Četvorica su zadužena za pojedine udove pacijenta, peti donosi potrebnu terapiju, dok voditelj određuje i usmjerava način postupanja. Opseg sputavanja prilagođava se situaciji i ne mora obuhvatiti sve udove. Najčešće je riječ je o intervencijama tijekom kojih osoblje može biti izloženo ugrizima, udarcima i pljuvanju.

image

Kristian Josip Periš

Screenshot AK Agram

No rizik kojem su zdravstveni djelatnici izloženi ne opravdava uzvraćanje nasiljem. Pacijenta se ne smije šamarati, udarati ni gušiti. Ne smije mu se stavljati jastuk preko glave, a glava i dišni putovi moraju ostati slobodni. Zahvat poznat kao kravata, kojim se osobu straga steže za vrat i može dovesti do gubitka svijesti, strogo je zabranjen.

Sputavanje ne završava postavljanjem pomagala. Nakon toga slijede nadzor i bilježenje pacijentova stanja. Na nadzornim listama navode se razlozi primjene mjere, način na koji je provedena i udovi koji su sputani. Također, svakih 15 minuta mjere se i evidentiraju krvni tlak, temperatura i puls.

Nakon takvih događaja provodi se unutarnji nadzor, pregledavaju dokumentacija i snimke kamera te se utvrđuje slijed postupanja. Potrebno je razjasniti što je prethodilo smrti, kako je pacijent nadziran i jesu li promjene njegova stanja pravodobno prepoznate. 

Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubojstvo Kristiana Josipa Periša i nalaze se u istražnom zatvoru, a ravnateljica Klinike Majda Grah 12. studenoga podnijela je ostavku. Još se čeka dovršetak obdukcijskog nalaza te sudsko-medicinskih i toksikoloških vještačenja koja trebaju utvrditi uzrok smrti.

Inspekcija je već utvrdila odstupanja od protokola i nepravilnosti u evidenciji sputavanja. Treba utvrditi i tko je pratio njegovo stanje dok je bio sputan, je li itko od prisutnih pokušao zaustaviti nasilno postupanje te zašto je snimka pregledana tek gotovo dva tjedna nakon smrti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. studeni 2026 16:38