Hrvatski teoretičari zavjera dijele kontroverznu mapu, javili se i stručnjaci. Otkrilo se kako je psiholog sve lažirao

Po Facebooku se dijeli karta Afrike na kojoj je za svaku od afričkih zemalja označen prosječan kvocijent inteligencije stanovništva. U opisu se tvrdi:

“Prosječni koeficijent inteligencije (IQ) u Africi je 60.16. Liberija ima IQ od 45, što je prema američkim psihijatrijskim standardima značilo da ‘nisu sposobni živjeti sami’, ‘razumiju metafore’, ‘razumiju sarkazam’, ‘sami kuhaju hranu’ i ‘broje više od 5 ili 10’. Tek toliko da vas podsjetim čime obogaćujemo našu europsku kulturu”.

F B, lažna i manipulativna mapa

Sve je analizirao Faktograf, čiji tekst prenosimo u cijelosti: 

Karta koju korisnici dijele objavljena je na portalu Kenylogue.com, a za njezinu izradu iskorišteni su podaci o kvocijentu inteligencije stanovništva afričkih zemalja objavljeni na portalu Ceoworld magazine. Podaci izvorno potječu iz studije “Inteligencija nacija” koju potpisuje Richard Lynn i David Becker. Istraživanje je objavljeno u okrilju Instituta za društvena istraživanja Ulster. Riječ je o think-tanku za potporu istraživanjima društvenih pitanja i objavljivanju radova odabranih autora na tom području, kojeg je osnovao spomenuti engleski psiholog Lynn, glavni autor studije Inteligencija nacija.

U znanstvenoj zajednici Richard Lynn bio je na glasu kao kontroverzan znanstvenik, budući da su njegovi članci smatrani netočnim i inspiriranim rasizmom. Njegov rad – naročito rad na proučavanju kvocijenta inteligencije nacija – široko je kritiziran i ocjenjivan kao znanstveno neutemeljen. Primjerice, u lipnju prošle godine u magazinu Stat petoro znanstvenika i jedan znanstveni novinar pozvali su “časopise koji su objavili rasističke ‘istraživačke’ članke Richarda Lynna” da ih povuku.

Kontroverzni psiholog

U iscrpnom članku o radu kontroverznog psihologa naveli su: “Lynn, koji je umro 2023. godine, bio je profesor na Sveučilištu u Ulsteru i predsjednik Pioneer Funda, neprofitne zaklade koju su 1937. godine osnovali američki simpatizeri nacista kako bi podržali ‘poboljšanje rase’ i ‘rasni realizam’. Ta zaklada bila je primarni izvor financiranja za znanstveni rasizam, a Lynn je desetljećima bio jedan od najglasnijih zagovornika neutemeljene ideje da je zapadna civilizacija ugrožena ‘inferiornim rasama’, koje su genetski predisponirane za nisku inteligenciju, nasilje i kriminal. Lynnove radove su socijalni znanstvenici i biolozi više puta osudili zbog korištenja manjkave metodologije i lažno prikupljenih podataka u svrhu podržavanja rasizma. Konkretno, stvorio je duboko manjkave skupove podataka koji su navodno pokazivali razlike u IQ-u, što je kulminiralo u često citiranoj bazi podataka o nacionalnom IQ-u”.

Pseudoznanost

Kanadski psiholog Zack Cernovsky, profesor na medicinskom fakultetu Sveučilišta Western Ontario, Lynnove “IQ karte svijeta” smatrao je pseudoznanošću, a u članku objavljenom u online časopisu “International Journal of Psychology Sciences” Lynnu je spočitavao da je “prepun metodoloških pogrešaka i pogrešnih prikaza podataka te statističkih zaključaka drugih autora”. “On služi kao primjer pseudoznanstvenog rada o rasnim i rodnim razlikama u inteligenciji”, pisao je Cernovsky. Ugledni akademski izdavač Elsevier, koji omogućuje pristup više od 100 Lynnovih radova, uključujući razne verzije “nacionalnih IQ“ skupova podataka, prošle godine objavio je da “razmatra svoju odluku o objavljivanju istraživačkih radova pokojnog britanskog profesora Richarda Lynna, utjecajne figure u diskreditiranom području rasne znanosti, koji je tvrdio da zapadnu civilizaciju ugrožavaju genetski inferiorne etničke skupine”.

Problematična metodologija istraživanja

Profesorica na Sveučilištu Brunel, psihologinja Rebecca Sear ističe da se Lynn u svojim radovima oslanjao na uzorke koji nisu bili reprezentativni ili su bili premali da bi imali značenje. “Nacionalni IQ Angole, primjerice, Lynn je temeljio na 19 osoba iz jedne studije o malariji, dok je prosječni IQ za Eritreju izveden iz testiranja djece u sirotištima, ustvrdila je Sear. U svojoj kritici izdanja Lynnovih istraživanja o nacionalnim kvocijentima inteligencije iz 2019. godine Sear je napisala: “Verzija baze podataka iz 2010. govorila je da je prosječni nacionalni IQ za Malavi 60, za Mozambik 64, a za Nigeriju 69 – svi ispod uobičajenog praga za intelektualnu teškoću. Potpuno je neuvjerljivo da je cijela jedna svjetska regija, u prosjeku, na rubu intelektualnog oštećenja”.

Istraživanja Richarda Lynna, kad je u pitanju proučavanje kvocijenta inteligencije afričkih nacija, u pitanje su doveli i nizozemski znanstvenici sa Sveučilišta u Amsterdamu – Jelte Wicherts, Conor Dolan, Denny Borsboom i Han van der Maas. U suradnji s kolegom Jery Carlsonom sa Sveučilišta Kalifornija (Riverside) oni su napisali kritičku studiju u kojoj su ocijenili da je “kontroverzno istraživanje o razinama IQ-a u Africi koje je proveo psiholog Richard Lynn duboko manjkavo”.

O tome je izvijestio Science Daily, američki portal koji objavljuje vijesti iz znanosti i sažetke znanstvenih istraživanja. U članku se navodi: “Lynn je zaključio da crni Afrikanci imaju prosječni IQ manji od 70 (u usporedbi s prosječnim zapadnim IQ-om od 100). Sugerirao je da ti niski IQ rezultati upućuju na nisku razinu inteligencije, tvrdeći da to objašnjava nizak stupanj ekonomskog razvoja u subsaharskim zemljama. Lynnovo istraživanje dobro je poznato među psiholozima i citirali su ga akademici poput nobelovca Jamesa Watsona te autori kontroverzne knjige The Bell Curve – Intelligence and Class Structure in America (Richard Herrnstein i Charles Murray: Freepress, 1994). Wicherts i njegovi kolege proučili su više od 100 objavljenih studija i zaključili da nema dokaza koji bi potkrijepili tvrdnje Richarda Lynna. Među ostalim propustima, Lynn je koristio selektivne podatke sustavno zanemarujući Afrikance s visokim IQ rezultatima. Istraživači također tvrde da se rezultati IQ testova u Africi ne mogu tumačiti u smislu niže razine inteligencije, jer ti rezultati imaju drugačije psihometrijske karakteristike od zapadnih IQ testova…”

Loša kvaliteta podataka

U kritičkom radu na temu jednog članka gdje se analizira odnos između socioekonomskih mjera i procijenjenih prosječnih kognitivnih sposobnosti (IQ) u 140 zemalja, neurobiolog Christian Laut Ebbesen navodi da kod Richarda Lynna u istraživanju prosječnih razina kvocijenta inteligencije postoje “očiti problemi s kvalitetom podataka”.

“Potpuni pregled metodoloških problema nadilazi opseg ove bilješke, ali da bismo dočarali razmjere problema s kvalitetom podataka, navest ćemo nekoliko primjera: Procjena za Somaliju (nacionalni IQ: 67,7) temelji se na jednom uzorku somalskih izbjeglica u dobi 8–18 godina testiranih u izbjegličkom kampu Daadab u Keniji (Bakhiet i dr., 2017); Procjena za Haiti (nacionalni IQ: 83,9) temelji se na uzorku od 133 seoske šestogodišnje djece (de Ronceray i Petit-Frere, 1975) i uzorku od 54 osobe prosječne dobi od 10 godina (Cotten, 1985); Procjena za Bocvanu (nacionalni IQ: 69,5) temelji se na jednom uzorku od 104 srednjoškolca etnički Tswana podrijetla u dobi 17–20 godina (izvorni govornici tswana jezika), testiranih na engleskom u Južnoj Africi (Maqsud, 1997); Procjena za Burkinu Faso (nacionalni IQ: 73,8) temelji se na jednom uzorku seoske djece u dobi 5–15 godina (Bagby, 2011); Procjena za Nepal (nacionalni IQ: 43,0) temelji se na uzorcima seoske djece s nedostatkom vitamina A (Buckley i dr., 2013), seoskih majki u eksperimentalnim ispitivanjima dodataka prehrani (Christian i dr., 2010) te seoskih farmera riže i pšenice anketiranih u poljoprivrednoj godini 1977–1978 (Jamison i Moock, 1984); Procjena za Namibiju (nacionalni IQ: 66,2) temelji se na jednom uzorku od 103 djece govornika herero jezika u dobi 7–12 godina (Veii, 2003); Procjena za Sveti Vincent i Grenadine (nacionalni IQ: 63,4) temelji se na jednom uzorku od 174 seoske djece u dobi 8–11 godina (Durbrow i dr., 2002); Procjena za Malavi (nacionalni IQ: 69,7) temelji se na uzorku djece u dobi 7–14 godina (7,5% nikad nije pohađalo školu, 14,6% odustalo od školovanja) iz sela u seoskoj regiji u kojoj 76,1% stanovništva živi ispod međunarodne granice siromaštva Svjetske banke (Van de Vijver i Brouwers, 2009). Iz ovih primjera jasno je da problem ‘nacionalnog IQ-a’ kao mjere kognitivnih sposobnosti nije samo u tome što su IQ testovi inherentno kulturološki pristrani ili što je matematička strategija korištena za standardizaciju sirovih IQ rezultata iz jedne zemlje u zajednički ‘nacionalni IQ’ nepouzdana. Već je i sama osnovna sirova baza podataka toliko ekstremno nereprezentativna da je nemoguće ispraviti te podatke od pristranosti u uzorkovanju.”

Zaključak

U zaključku valja podvući, podaci o prosječnom kvocijentu inteligencije stanovništva afričkih zemalja proizašli iz istraživanja Richarda Lynna ne mogu se smatrati pouzdanima, budući da ih u pitanje dovodi znanstvena zajednica, s ozbiljnim primjedbama o korištenju manjkave metodologije i uzoraka te podataka upitne vjerodostojnosti. Zbog toga označavamo da objavi u kojoj se šire ti podaci nedostaje kontekst, zaključuje Faktograf.