Hrvatski učitelji nalaze se među prosvjetarima rekorderima u svijetu prema vlastitoj percepciji kako je njihovo zanimanje strašno podcijenjeno u društvu – čak 90,5 posto naših učitelja predmetne nastave u osnovnim školama i 88,2 posto srednjoškolskih nastavnika smatra da njihova profesija uopće nije cijenjena u društvu, a goru percepciju imaju samo učitelji osnovnih škola u Portugalu, Mađarskoj, Sloveniji, Slovačkoj i Francuskoj te srednjoškolski nastavnici u Portugalu. Za razliku od njih, više od 90 posto učitelja i nastavnika u Vijetnamu, ili tek nešto niže od toga u Uzbekistanu, Kazahstanu ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima, navodi da je njihovo zanimanje u tim društvima visoko vrednovano.
Zanimljivo, među europskim zemljama takav pozitivan stav o društvenom vrednovanju svog zanimanju najviše iskazuju prosvjetari u – Albaniji (oko 55 posto), a u ‘gornjem domu‘ prema doživljaju visoke percepcije njihove profesije su još i oni iz Cipra, Finske, Kosova, Bugarske, Rumunjske, Danske i Nizozemske. Više od 90 posto hrvatskih prosvjetara smatra da ih nedovoljno cijene i političari i mediji, kao i roditelji i skrbnici njihovih učenika – neki su od rezultata najnovijeg TALIS 2024. međunarodnog OECD-ovog istraživanja o učenju i poučavanju, odnosno položaju učitelja, nastavnika i ravnatelja, u kojemu su lani sudjelovali prosvjetari iz 53 zemlje članice i partnera OECD-a.
Rezultate je u utorak u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) predstavio ravnatelj Vinko Filipović, koji je podsjetio kako se ovo istraživanje često naziva ‘glasom učitelja i nastavnika‘.
Taj glas hrvatskih prosvjetara pomalo je kontradiktoran kada se tiče odnosa percepcije vlastitog statusa i uvjeta u kojima rade i, recimo, entuzijazma koji ih krasi u obavljanju posla.
Svaki četvrti učitelj mlađi od 30 godina napustio bi posao
Naime, osim što su nezadovoljni javnom percepcijom svog zanimanja, hrvatski učitelji i nastavnici (u istraživanju je sudjelovalo 3163 učitelja od 5. do 8. razreda i 259 ravnatelja iz 296 osnovnih škola te 3497 nastavnika i 180 ravnatelja iz 200 srednjih škola) najmanje su među ispitivanim zemljama zadovoljni i svojom plaćom te uvjetima zaposlenja. Najveći udio naših prosvjetara smatra da je potplaćen: tek svaki četvrti učitelj/nastavnik u nas zadovoljan je svojom plaćom, a veći pesimizam s tim u vezi iskazuju tek učitelji u Brazilu, Turskoj, Poljskoj, Islandu, Srbiji, Portugalu i Malti, odnosno u srednjoškolskom sustavu nastavnici iz Turske i Portugala. Za razliku od njih više od 70 posto učitelja u Nizozemskoj, Uzbekistanu, Cipru, Saudijskoj Arabiji i Austriji zadovoljno je ‘debljinom‘ svojih prosvjetarskih ‘bušti‘.
U Hrvatskoj svaki četvrti učitelj i nastavnik mlađi od 30 godina planira u sljedećih pet godina napustiti posao u školi i to najviše radi drugog posla izvan obrazovnog sustava.
Iako ovi podaci sugeriraju veliki pesimizam u zbornicama, ipak nije sve tako crno – listom gotovo svi učitelji i nastavnici u Hrvatskoj (99 posto) vole predmet koji poučavaju, a više od 90 posto iz poučava s entuzijazmom i uživa u poučavanju. Istovremeno, posao u školi u Hrvatskoj jedno je od najsigurnijih zanimanja pa je čak 92,2 posto naših učitelja u osnovnim školama i 93,2 posto nastavnika u srednjim školama stalno zaposleno, po čemu se nalazimo u skupini zemalja s najvišim postotkom stalno zaposlenih učitelja. Veći postotak imaju tek Danska (gotovo 100 posto), Latvija, Francuska, Novi Zeland i Litva. Na primjer, u Šangaju (Kina), odakle obično dolaze učenici koji na međunarodnim ispitivanjima (poput PISA istraživanja) postižu najbolje rezultate na svijetu, ugovor o radu na neodređeno vrijeme ima tek trećina učitelja (oko 32 posto).
Također, ono što odudara od pesimizma kojim (pr)ocjenjuju ovaj posao jest podatak da čak 84 posto naših učitelja i 89 posto nastavnika navodi da je – zadovoljno poslom, više od dvije trećine ponovno bi ga odabralo kao svoju profesiju, a tek 12 posto učitelja i svaki deseti nastavnik žali što je odabrao to zanimanje. Dodajmo i kako u razredima u Hrvatskoj u prosjeku sjedi 19 učenika, a međunarodni je prosjek 25 učenika.
Više od 90 posto uživa u poučavanju
- TALIS istraživanje ciklički se provodi od 2008. godine, a TALIS 2024. četvrti je ciklus istraživanja u svijetu i treći u kojemu je sudjelovala Hrvatska, što omogućuje praćenje promjena i trendova tijekom vremena. Imam potrebu naglasiti da me ugodno iznenadilo to što gotovo svi učitelji i nastavnici u nas vole predmet koji predaju i rade s entuzijazmom, što nije floskula. Također, pozitivno je što više od 80 posto učitelja smatra da ih učenici cijene, visok je postotak onih koji bi ponovno izabrao isto zanimanje, a dobro je i što je stres u hrvatskim školama znatno niži nego u mnogim zemljama. Uzrok stresa najčešće je briga i odgovornost učitelja za uspjeh učenika. Očekivano, naši učitelji su manje zadovoljni materijalnim statusom i društvenom percepcijom svog zanimanja. Također, događa se ono što je prije 15 godina bilo nezamislivo, a to je da učitelji i nastavnici imaju veću mogućnost promjene zanimanja, osobito oni iz STEM područja tako da više ne vrijedi mantra „tko se jednom zaposli u školi, zauvijek ondje ostaje“ – prokomentirao je ove rezultate Vinko Filipović, ravnatelj NCVVO-a, ocjenjujući generalno položaj naših učitelja i nastavnika 2024. godine boljim nego 2018-e.
Kada je u pitanju stres na radnome mjestu, u odnosu na 2018. godinu naši učitelji bilježe porast svih uzroka stresa, od porasta broja nastavnih sati, previše ocjenjivanja i ispravljanja, dodatnih poslova zbog odsutnosti učitelja, odgovornosti za uspjeh učenika, administrativnih zahtjeva do održavanja razredne discipline, zastrašivanja ili verbalnog vrijeđanja od strane učenika i slično. Ipak, samo 13,7 posto učitelja i 9,3 posto naših nastavnika u najvišoj je kategoriji veoma izraženog doživljaja stresa na radnome mjestu, dok većina njih (46, 2 posto osnovnoškolskih učitelja i oko 51 posto srednjoškolskih nastavnika) kaže da je „donekle“ izložena stresu na poslu.
Više incidenata u školama u Skandinaviji
- Iznenadilo me da Hrvatska po doživljaju stresa među učiteljima i nastavnicima znatno bolje stoji od, primjerice, Francuske i Finske, gdje puno više njih doživljava veoma visoke razine stresa na poslu - ističe Filipović, dodajući kako hrvatski ravnatelji kao najčešće sigurnosne incidente u školama navode zastrašivanje ili nasilje među učenicima (na internetu ili na području škole), ali i da je na razini zemalja Europske unije učestalost tih incidenata znatno veća.
- Među svim zemljama sudionicama TALIS istraživanja, Hrvatska se nalazi u skupini zemalja s relativno niskom učestalosti nasilnih incidenata. Primjerice, u Finskoj, Malti, Norveškoj i Švedskoj više od 40 posto učitelja radi u školama u kojima ravnatelji izvještavaju da je nasilje ili verbalno zlostavljanje među učenicima na području škole značajan problem. U Hrvatskoj tek oko četiri posto učitelja radi u takvim školama. Stanje u nas nije tako dramatično, premda ne opravdavam niti podcjenjujem nijedan takav izgred – kaže Filipović.
Dodajmo i kako naši ravnatelji ističu da je s godinama porastao problem manjka kvalificiranih učitelja i nastavnika za rad u školama, ali nedostaje i nenastavnog osoblja. Velika promjena između dvaju TALIS istraživanja (2018. i 2024. godine) u Hrvatskoj dogodila se i na planu posebnih oblika obrazovanja i prilagodbe nastave – dok je 2018. godine oko 11 posto osnovnoškolskih i srednjoškolskih ravnatelja izjavljivalo kako rade u školama u kojima više od deset posto učenika ima posebne obrazovne potrebe, 2024. godine takvih je bilo 23,5 posto osnovnih i 30,6 posto srednjih škola. Novost je i porast učenika izbjeglica, a dok 2018. godine nijedna osnovna škola nije imala više od deset posto učenika migrantskog podrijetla sada je takvih 1,4 posto osnovnih škola.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....