Dani srpske kulture u Zagrebu započeli su izložbom posvećenom ostavštini rođenog Zagrepčanina Dejana Medakovića, a na otvaranju se okupilo 50-ak maskiranih muškaraca, uglavnom iz navijačkih krugova, koji su događaj ometali izvikivanjem „O Hrvatska, o Hrvatska, nezavisna država" i pjevanjem "Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati".
Neki su odabir povjesničara umjetnosti, književnika i predsjednika SANU- a Dejana Medakovića za temu izložbe ocijenili kontroverznim, a za mišljenje o njemu, ali i o incidentima, Večernji je kontaktirao i povjesničara Hrvoja Klasića.
„Apsolutno osuđujem nasilje, fašizam i bilo kakav oblik agresije koji se dogodio u Splitu, a zatim i u Zagrebu, i u tom smislu nema opravdanja ničim, što god bio sadržaj tih događanja, a sadržaj nije bio toliko provokativan da bi izazvao nasilje. Siguran sam da oni koji su prosvjedovali ne znaju ništa o čovjeku kojemu je bila posvećena ta izložba u Zagrebu“, smatra Hrvoje Klasić.
No, da je Dejan Medaković bio kontroverzan u jednom dijelu svoga djelovanja, to smatra i Klasić. „Ono što kao povjesničar znam o Dejanu Medakoviću je da je vrhunski intelektualac i povjesničar umjetnosti, koji je bio doista vrlo cijenjen u krugovima povijesti umjetnosti. Nažalost, znam i da je bio i jedan od ljudi koji su sudjelovali u pripremi Memoranduma SANU-a.
Usudio bih se reći, na temelju svega što znam, da je uistinu bio srpski nacionalist i da je 90-ih godina podržavao Slobodana Miloševića. U tekstovima koje je, nakon druženja s njim, napisao novinar Darko Hudelist, on svjedoči da je sam Medaković govorio da je razočaran Tadićem i demokratima i da su mu puno bliži radikali. Hudelist je te 2008. prisustvovao i telefonskom pozivu da se spoje i druže Aleksandar Vučić i Dejan Medaković“, ističe Hrvoje Klasić, koji je komentirao i Medakovićevu tvrdnju da se nikad „nije bavio politikom".
„On je često isticao i kako je odbijao Miloševićev poziv u politiku, ali je istodobno bio na čelu Srpske akademije nauka i umjetnosti u njegovo vrijeme. I stoga ne mislim da se bavio politikom kao političar, ali je njegovo promišljanje političkih odnosa na ovom području, po mojem mišljenju, duboko kontroverzno. I rekao bih – pogrešno“, napominje Hrvoje Klasić, koji opet ponavlja da to nije povod nasilju, nego bi trebao biti povod raspravi.
„Znajući to sve o Dejanu Medakoviću i, samim tim, izložbi o njemu, trebali su svoj stav izreći intelektualci, pa čak i političari. Trebali su drugačije pristupiti problemu teme izložbe, a ne da maskirani ljudi, koji sigurno nisu ništa o njemu ili njegovo pročitali i koji ne znaju nikakav kontekst, dođu maskirani i uzvikuju ustaštvo“, smatra Klasić.
„Ako je Dejan Medaković bio srpski nacionalist, a ja mislim da jest, protiv jednog nacionalizma sigurno se ne može boriti hrvatskim nacionalizmom, a posebno ne ustaštvom“, dodaje Klasić, koji ipak smatra da razlog svim ovim reakcijama na Dane srpske kulture u Hrvatskoj nije sadržaj njihova obilježavanja.
„Ono što se dogodilo u Splitu pokazuje da je modus operandi tih incidenata i u Splitu i Zagrebu identičan i da nema veze sa sadržajem. Jer u Splitu se radilo o djeci, starijima, folkloru... Nije, dakle, povod sadržaj, nije bitno što se govori, što se tu prezentira, nego je prosvjednicima samo bitno tko to radi.
U ovom slučaju to su Srbi i zbog toga je njima bio problem. Nikakav problem ne bi izazvalo da je neko talijansko udruženje organiziralo skup o Benitu Mussoliniju ili fašistima, znajući što su ti fašisti radili Hrvatima od 20-ih godina nadalje, ili kakve su pretenzije bile prema Hrvatima od strane Talijana u doba fašizma. To sigurno ne bi izazvalo problem kao što izaziva činjenica da nešto negdje organiziraju Srbi", zaključuje za Večernji hrvatski povjesničar Hrvoje Klasić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....