Hvata me jeza i depresija, jer znam da, iako se trudim da radim i živim ovaj plemeniti poziv nastavnika dajući se do kraja, pa i do samih granica ugrožavanja svoga zdravlja, ne pijem s ravnateljicom kavu, nismo si nešto tako dobri da ćaskamo o svemu i svačemu, nismo kućni prijatelji niti smo imali nekih zajedničkih poslova nekada prije, a i ne dijelimo iste političke stavove. Trebam li se bojati hoće li mi ona dati zadovoljavajuću ocjenu ili će "presuditi" da dobivam otkaz?
Što znači odnos prema drugim zaposlenicima, podređenima, nadređenima? Koju ocjenu dobiju ljudi koji su introverti i ne ulaze u vesele razgovore te time izgledaju kao da imaju loš odnos? Kako će ekipa ljudi koji rade s nama nas ocijeniti?
Nema objektivnih kriterija po kojima će Povjerenstvo dati konačn...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....