Hrvatska je do sada pomogla Ukrajini s više od 200 milijuna eura. Ukupno je do sada odobreno 12 paketa vojne pomoći. Pomažemo Ukrajincima i u razminiranju, a u Hrvatskoj je svoje sigurno sklonište od ratnih događanja, odnosno ruske agresije na Ukrajinu, dosad našlo nešto manje od 30 tisuća ljudi.
Izbjegli Ukrajinci neizmjerno su zahvalni Hrvatskoj na pruženoj ruci, ali to ne znači da nemaju baš nikakvih prigovora i zahtjeva.
Dio njih okupio se u udruzi “Svoja”, osnovanoj 2022. godine, koja aktivno pomaže izbjeglim Ukrajincima u snalaženju, odnosno integriranju u novoj sredini, pa tako i pri zapošljavanju ili samozapošljavanju. Udruga nudi zainteresiranima podatke o dostupnim radnim mjestima, pomaže u izradi životopisa te motivacijskog pisma i njihova prijevoda na hrvatski, osigurava po potrebi i prevoditelja... Na čelu udruge su tri žene – Natalija Hriščenko, Oleksandra Khorova i Irina Pronenko.
Prije četiri i pol mjeseca formulirali su i javno uputili Vladi RH svoje zahtjeve koji bi izbjeglim Ukrajincima trebali olakšati integraciju i život u Hrvatskoj. Međutim, konkretne odgovore zasad nisu dočekali.
Život u začaranom krugu
“Tražili smo olakšavanje procesa nostrifikacije diploma za državljane Ukrajine koji bi ovdje htjeli raditi. Od liječnika nadalje. Drugi zahtjev odnosi se na traženje trajnog rješenja za one koji žele ostati u Hrvatskoj i nakon rata, dok se treći zahtjev odnosi na sufinanciranje tečajeva hrvatskog jezika koji bi olakšali život Ukrajincima, čak i ako nisu deficitarnih zanimanja”, kaže nam Irina Pronenko, jedna od osnivačica udruge.
“Vjerujemo u suradnju s hrvatskom Vladom. Nitko ne želi biti u poziciji žrtve i biti ranjiv, slab. Ljudi žele učiti jezik i tu tražimo pomoć države. Tu smo već tri godine i još nema nijednog edukacijsko-integracijskog programa, a to je najvažnije ako želite naći posao i biti ekonomski neovisni.
Ljudi ne žele biti beskorisni u prihvatnim centrima, jer tako nemaju pristup tržištu, što je loše i za njih i za državu, a na kraju, rad je koristan i za mentalno zdravlje svakoga od nas”, kaže nam jedna od triju utemeljiteljica udruge koja okuplja više od 4000 Ukrajinaca koje je vihor rata doveo u Lijepu našu.
“Pomake ne čekamo pasivno, surađujemo s institucijama, udrugama, informiramo ljude jer ne želimo samo čekati kad će nam netko pomoći”, kaže Pronenko. “Nitko te neće spasiti ako prekrižiš ruke i čekaš”, dodaje naša sugovornica. Naime, široj je javnosti manje poznato da Ukrajinaca u organiziranom smještaju ima u Lici, kod Gospića i Korenice, zatim kod Varaždina te u Osijeku.
“Većina, odnosno oko 85 posto ukrajinskih izbjeglica su žene, a više od polovine njih ima maloljetnu djecu! I sad zamislite kako im je – nemaju uvjete da upišu dijete u vrtić jer mama ne radi, a kako će negdje raditi dok nema riješeno pitanje brige o djeci; da ne govorimo i o tome da je mnogima problem i prijevoz – i eto vam začarani krug!”, kaže nam Irina Pronenko.
“Bilo bi dobro da u centre za organizirani smještaj dolaze profesori hrvatskoga barem koji put tjedno, jer nemaju svi ni tehničke preduvjete za online nastavu”, kaže nam čelnica udruge “Svoja”.
Nostrifikacija diploma
Privremene dozvole, koje se obnavljaju na godišnjoj razini, također pridonose nesigurnosti izbjeglih Ukrajinaca, upozoravaju iz udruge, jer se neki od njih ovdje vide i dugoročno, ali nemoguće je išta konkretnije planirati, kao ni ulagati, u takvim okolnostima.
Kao poseban apsurd, pogotovo ako znamo za sve alarmantniji deficit liječnika i medicinskog osoblja u Hrvatskoj, naša sugovornica ističe problem s nostrifikacijom diploma ukrajinskih liječnika. Reklo bi se, trebamo ih, ali ne činimo ništa posebno da im olakšamo život.
“Proces nostrifikacije dug je i skup. Moraš naučiti jezik, naravno, na naprednoj razini. A to moraš sam sebi osigurati. Dakle, sve je prepušteno privatnoj inicijativi. Treba se upisati u školu stranih jezika ili platiti profesora i onda polagati ispit. A sve to košta! Plus trebaš prevesti i svoj kurikul i diplomu iz Ukrajine, sve ovjeriti kod sudskog tumača, a to može ukupno stajati od 3000 pa do čak 10.000 eura, ovisno o tome koliko stranica, koliko gradiva imate prevesti. Nema svatko toliko novca! Tu je i polaganje ispita razlike, jer i toga uvijek ima... I sve to traje oko dvije godine! Za to vrijeme ljudi rade najrazličitije poslove, na blagajnima po dućanima, kao njegovateljice, jer u međuvremenu treba plaćati stan, jesti, plaćati režije, školovati djecu...”, kaže za “Slobodnu” Irina Pronenko. Istodobno, hrvatsko tržište rada vapi za visokoobrazovanim kadrom.
Deficit medicinara bolna nam je tema već godinama. Ali ako se ne olakšaju i ne ubrzaju procedure koje će omogućiti lakše zapošljavanje visokoobrazovanih izbjeglica, uzalud je lamentirati o tome i kukati kako nam dolazi samo slabo obrazovana radna snaga iz Azije.
Pronenko nam iznosi i podatak da je u posljednje tri godine ovdašnja liječnička komora dobila 16 zahtjeva ukrajinskih državljana za nostrifikaciju diplome, od kojih je njih 15 i potvrđeno. “A to je daleko od ukupnog broja liječnika koji bi ovdje mogli i htjeli raditi”, naglasit će naša sugovornica.
Privremena zaštita
“Ljude ubija život u neizvjesnosti. Zato tražimo trajno rješenje za sve koji žele ovdje i ostati. Imamo status privremene zaštite u RH do 4. ožujka 2026., a s obzirom na sve što se događa u samoj Ukrajini, situacija je grozna i nepredvidiva, uostalom, vidite i sami”, dodaje Pronenko.
Inače, udruga “Svoja” je u prosincu prošle godine u Zagrebu, u Kući Europe, održala konferenciju “Oporezivanje Ukrajinaca pod privremenom zaštitom u Hrvatskoj”, čime nastavlja razmatranje konkretnih, životnih problema ljudi koji su pobjegli od ratnih strahota u Lijepu našu.
Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) podržava udrugu “Svoja” kroz projekt “Inicijativa privatnog sektora za integraciju izbjeglica iz Ukrajine”, koji financira TaiwanBusiness – EBRD Fond za tehničku suradnju. Taj je projekt dio EBRD-ova Okvira za jačanje kapaciteta civilnog društva.
Na pitanje kako komentira očitu neusklađenost u stavovima prema Ukrajini kad su u pitanju različiti istupi predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, koji se zalaže za prava Ukrajinaca još otkako je bio eurozastupnik, te predsjednika Zorana Milanovića, koji je, blago rečeno, nesklon Ukrajini, Irina Pronenko pomalo u diplomatskom tonu komentira: “Navikli smo na takve stvari. U svakoj državi imamo različite političare s različitim stavovima.”
Pametnom dosta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....