Novi val legalizacije donosi stare dileme.
Ohrabrujemo li na ovaj način divlje graditelje, a od onih koji grade po zakonu, poštuju dugu, kompliciranu i skupu proceduru pravimo teške budale? Slavi li ova država bezakonje i u što se to pretvara ovo društvo u kojem je očito na cijeni anarhija?
Je li se otvoreno lagalo kad je rečeno da je legalizacija objekata izgrađenih bez dozvola ili mimo njih do 21. lipnja 2011. zadnja u nizu, i da država s tim datumom definitivno podvlači crtu koju više nitko i nikada ne smije i neće prijeći, jer će mu takav objekt biti promptno uklonjen, a investitor sankcioniran, novčano ili kaznom zatvora? Kupuje li na ovaj način vladajući HDZ na stotine tisuća glasova?
– Da budemo precizni, ne radi se o novoj legalizaciji jer datum 21. 6. 2011. i dalje ostaje taj koji se mora poštovati, što znači da se ništa što je nakon toga izgrađeno bez dozvola ili mimo njih ne može legalizirati, ali se mnogima daje nova šansa za dobivanje uporabne dozvole jer su do sada propustili predati zahtjev za legalizaciju, a rokovi za nju bili su istekli.
Riječ je mahom o vlasnicima kuća koji imaju građevinske dozvole, ali nemaju uporabne jer nisu gradili u skladu s projektom, pa takve objekte ne mogu staviti, recimo, u funkciju iznajmljivanja jer je za to uporabna dozvola glavni uvjet. Oni su živjeli u neznanju, smatrajući da im je objekt legalan pa nisu podnosili zahtjev za legalizaciju, a zakonski rok za nju je prošao. Sada se takvima daje nova prilika jer se shvatilo da je dobar dio njih ostao izvan zakonskih okvira, uvjeren da je građevinska dozvola dovoljna da bi im objekt bio legalan, a što, naravno, nije točno – kaže arhitekt Dragan Žuvela, ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Grada Splita.
Zaštićena područja
Znači li to da će bespravni graditelji s Marjana ili oni sa Zente, koji nisu mogli legalizirati objekte, sada to i učiniti?
– Ne znači, jer uvjeti za legalizaciju ostaju isti, ali da će se mnogi ponadati da im je ovo nova šansa i da će se u šumi zahtjeva koji će preko noći zatrpati nadležne naći i takvi, to je sasvim sigurno. Nije teško pretpostaviti da će ovo biti veliki zalogaj za našu administraciju, tim više jer ni svi zahtjevi iz legalizacije koja je prethodila ovim najavljenim izmjenama i dopunama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ni približno nisu riješeni, a sada slijedi novi val zahtjeva – upozorava Žuvela.
Svjestan je, veli, da će ovaj potez Vlade ohrabriti mnoge bespravne graditelje koji nemaju uvjeta za legalizaciju.
– Bit će mnogih koji će, kažem, naprosto zatrpati nadležne urede neosnovanim zahtjevima, čak i za objekte koji su građeni nakon lipnja 2011. ili u zaštićenim prirodnim i infrastrukturnim područjima, gdje legalizacija nije dopuštena, ali to je neminovno kad se upuštate u ovakve procese – veli Žuvela, koji na naše pitanje je li broj od sto tisuća zahtjeva za legalizaciju, kojim se barata u javnosti – osnovan, odgovara:
– Nije. Sjetite se da je država u posljednjem valu legalizacije procjenjivala da će biti otprilike 400 tisuća zahtjeva, a ispalo je da ih je bilo više od 900 tisuća! Znači, i ovdje bismo mogli očekivati par stotina tisuća zahtjeva, i to najviše od onih koji su bili uvjereni da im je kuća legalna jer su imali građevinsku dozvolu, međutim, kako su u međuvremenu kuću širili, nadograđivali ili mijenjali unutarnji raspored prostorija, projekt na temelju kojeg je dozvola izdana nije ispoštovan, pa nema ni osnova za uporabnu dozvolu kojom se potvrđuje njegova legalnost – objašnjava naš sugovornik.
Temeljni je problem u Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koji je previše popustljiv prema divljim graditeljima. Njime se praktički nagradilo one koji su podizali kuće, apartmane, poslovne prostore, pa i cijele zgrade višekatnice, i to bez ikakvih dozvola.
– Legalizacijom se na taj način izjednačila vrijednost takvih objekata s onima koji su građeni po zakonu i gdje je investitor prošao kudikamo skuplje, a procedura dobivanja dozvole i gradnje bila je neusporedivo duža nego kod onih koji su gradili na crno. I sad su tim nakaradnim zakonom oni stavljeni u istu ravan, tako da se ne radi o legalizaciji, nego o aboliciji onih koji su skrivili nered u prostoru, a koji se više ni na koji način ne da popraviti i koji je ostavio trajan pečat na mnogim sredinama – ističe Žuvela.
Umjesto da se nelegalne objekte izgrađene od 1968. do lipnja 2011. ukloni i tako pošalje jasna poruka da je Hrvatska, kao punokrvna članica EU-a, odlučila raskrstiti s divljom gradnjom za sva vremena i zaštititi najvrjednije što ima – prostor, točnije ono što je od njega ostalo, na ovaj će način dobiti krila svi koji žele i dalje loviti u mutnom.
Visoke cijene
Arhitekt Damir Rako misli da bi zakonodavac trebao voditi računa o tome radi li se o jedinoj nekretnini za stanovanje, o krovu nad glavom, ili o nečemu s čim se posluje, mešetari, špekulira.
– Ako je to jedini način da netko u ovakvim nepovoljnim tržišnim okolnostima, kad su cijene nekretnina astronomske, skući svoju obitelj, onda je u redu da mu se objekt građen do 2011. legalizira, naravno, ako nije u zaštićenom području. Ostalima bi to trebalo onemogućiti, jer jedno je kuća za stanovanje, krov nad glavom, a drugo komercijalizacija nekretnine koja je podizana nezakonito. To treba strogo razdvojiti – upozorava Rako, koji pozdravlja namjeru države da izmjenama i dopunama Zakona o gradnji pojednostavni podizanje objekata do 400 četvornih metara.
– To je jedini način da netko sebi izgradi obiteljsku kuću na selu, kad već nije u mogućnosti kupiti stan u gradu zbog visokih cijena. Mi smo do sada te ljude, a većinom se radi o mladima, obeshrabrivali na sve moguće načine visokim davanjima, kompliciranom i dugom procedurom ishođenja građevinske dozvole, kao i nadzorom gradnje. Sada se takvi objekti odvajaju od onih čija svrha nije puko stambeno zbrinjavanje, cijeli se proces bitno pojednostavljuje, a to svakako treba pozdraviti kao veliki korak naprijed, poticaj mladim obiteljima i cijelom građevinskom sektoru – zaključuje Rako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....