Da sam Novosađanin i otac gimnazijalca ili gimnazijalke, bio bih sretan što dan nakon tužne komemoracije u počast žrtvama pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru i prve godišnjice masovnih prosvjeda mogu svoje dijete poslati na izlet u sigurnost Europske unije.
I to ne bilo gdje, nego baš u Split, grad koji godišnje posjete milijuni razdraganih turista iz cijeloga svijeta masno plaćajući taj privilegij. Vjerovao bih da će mi dijete na dan, dva, tri... biti pošteđeno užasa koji su postali dijelom srbijanske svakodnevice i da se barem kroz to vrijeme neću morati plašiti hoće li ih zlostavljati ćaciji i policija. Vjerovao bih... i spektakularno bih se zajebao.
Roditelji mladih folkloraša iz novosadskog KUD-a Veliko kolo, koji su trebali nastupiti na Blatinama, na kulturnoj večeri u organizaciji majušne, molekularne zajednice Srba, ponedjeljak navečer proveli su surfajući po portalima i čitajući kako ih je pedesetak vršnjaka, domaćih momaka, prigodno odjevenih u crno, s još prigodnije podignutim desnicama u zrak, otjeralo iz tijesne prostorije u kojoj je njihov nastup došlo gledati bitno manje zainteresiranih građana. Otjerani su samo zato što su Srbi i, kao takvi, nedostojni uživanja u osnovnim građanskim pravima.
Logika nacionalističkih bijednika
Jedino pravo kojim još uvijek raspolažu jest da skupe prnje i vrate se doma. A veliko je pitanje hoće li tim pravom Srbi raspolagati za tjedan ili dva. Doduše, pitanje je retoričko, jer nitko pametan više se neće usuditi poslati svoje dijete u zemlju u kojoj falange bubuljičavih nasilnika nasrću na svoje vršnjake samo zato što su nedostojnog porijekla, jer su se rodili s genetskom krivnjom, a takvi će i umrijeti. Biste li vi poslali svoje dijete u zemlju iz koje će ga uličari istjerati samo zato što je Hrvat? Ako biste to ipak učinili, socijalne službe imale bi ozbiljne razloge protiv vas povesti postupak za oduzimanje skrbništva.
Božinovićeva policija je, naravno, promptno reagirala priopćenjem u kojemu vele da provode „intenzivno kriminalističko istraživanje s ciljem identificiranja osoba iz skupine“. Samim sadržajem incidenta zbog kojega je poduzeto „intenzivno kriminalističko istraživanje“ nisu se previše bavili.
Zabilježili su tek kako su, za vrijeme razilaženja, osobe iz dotične skupine uzvikivanjem narušavale javni red i mir. Da je hrvatska policija radila očevid u noći s 9. na 10. studenog 1938. godine, na Kristalnacht, u zapisniku bi vjerojatno stajalo kako su nacisti narušavali javni red i mir glasnim razbijanjem staklenih izloga i kristalnih servisa.
Ako vam se čini da pretjerujem uspoređujući Kristalnu i splitsku noć, pravo vam budi, ali moje je pravo da onda posumnjam u vašu pamet ili barem moral. A to pravo izvodim sukladno hereditarnoj logici na koju se naši nacionalistički bijednici redovito i rado pozivaju, pa što ne bih i ja, barem jednom. S obje strane moga rodoslovlja Splićanin sam već barem pet stoljeća.
Nastavak ljeta ustaške rekonkviste
Što su moji bili prije, gdje su imali sreću ili nesreću živjeti, nemam pojma, jer to nitko ne može znati. Prezimena, barem ona pučka, počela su se kod nas bilježiti tek nakon Tridentskoga koncila. Kako bilo da bilo, kao licencirani, fetivi, stari, pače, drevni Splićanin, moram reći kako se nikad nisam osjećao jadnije, posramljenije i, pardon my french, posranije nego u ponedjeljak navečer. I to unatoč činjenici što mi je savršeno jasno kako odvratno protjerivanje Srba, naših sugrađana i njihovih gostiju, ni izbliza nije lokalna, splitska priča i samo splitska sramota.
Atak na mlade srpske folkloraše, zboristice u jeseni života, dramske amatere različitih uzrasta i jednu violinisticu samo je logičan, neizbježan i očekivan nastavak ljeta ustaške rekonkviste, u kojemu je krenuo val zabraniteljskih akcija koje su svoju ideološku nadgradnju dobile saborskim okruglim stolom o Jasenovcu kao uzornom odmaralištu, perjanici hrvatskog turizma i Saint-Tropezu za nezahvalne Židove i Srbe. Ništa od toga nije se dogodilo iz čista mira ili nemira, naprasno, u afektu i na mah, nego je plod smišljene strategije koju je netko odnosno koju su neki smislili, pripremili, proveli i ne misle na tome stati.
U životu neke zajednice ne postoje slučajnosti, tom se riječju koriste lijeni duhom koji ne žele razbijati glavu teškim pitanjima o uzrocima neke pojave ili problema. Tako ni u ovom našem tsunamiju desnila, koji oponaša obrasce iz 1933. (ako ne znate što je tada bilo, guglajte) nema ni govora o slučajnosti. Postoje samo naredbodavci gadosti, o čijem identitetu možemo nagađati, i izvršitelji koji se ni ne skrivaju (a i što bi se skrivali kad takozvana pravna država ne pokazuje ni minimum volje da ih procesuira).
Plenkovićev vjetar u leđa nasilnicima
Postoje, doduše, i oni treći koji su, za moj ukus, najgori. Ti treći sjede na vrhu zapovjedne vertikale ove države i već mjesecima disciplinirano zrcale „tupilo od nekuženja“, kako bi to rekao Robi K. Disciplinirano utoliko što krotko slijede Plenkovićev naputak da se prave blesavi. Po prirodi stvari, to nijednom hadezeovcu nije teško, to se ne mora ni glumiti, dovoljno je da budu svoji i sve će biti u redu. No, preporođeni Obelix hrvatske politike, naš Ozempix, kudikamo je bistriji od slavnog galskog žderonje koji za doručak smaže cijelog vepra, pa se jednoga dana, kad bude morao polagati račune, neće moći vaditi na glupost.
Plenković je na vrijeme vidio, čuo i shvatio koje se i kakvo zlo počelo kotrljati ovom zemljom, samo je odlučio tu činjenicu ignorirati, čime je dao vjetar u leđa nasilnicima. U ponedjeljak navečer on je u trećem licu najoštrije osudio „incident“ (koji ima svoje fašističko ime, ali ga je on izabrao prešutjeti), no to zakasnjelo oštrenje ne može prikriti njegovu moralnu tupost. U nastavku je istaknuo kako očekuje procesuiranje odgovornih u što kraćem roku. Kao da postoji paralelni svemir u kojemu on nije suodgovoran za splitsku strahotu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....